Leo von Caprivi
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Leo von Caprivi | |
|---|---|
| 2. Njemački kancelar 2. Kancelar Njemačkog Carstva | |
| Vrijeme na dužnosti 1890–1894. | |
| Prethodnik | Otto von Bismarck |
| Nasljednik | Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 24. februar 1831. Charlottenbourg (Berlin), Njemačka |
| Smrt | 6. februar 1899 (67 godina) Skyren (Brandebourg), Njemačka |
| Politička stranka | nema |
Georg Leo von Caprivi (njem. Georg Leo Graf von Caprivi de Caprara de Montecuccoli) (24. februar 1831 – 6. februar 1899) bio je njemački političar i general. Naslijedio je Otta von Bismarcka na mjestu njemačkog kancelara i tako postao drugim kancelarom njemačkog carstva. Na mjestu kancelara proveo je četiri godine (mart 1890 – oktobar 1894).
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Charlottenburgu (Berlin) u Njemačkoj, u porodici italijanskog porijekla. U vojsku se prijavljuje 1849. godine i služi u Austro-pruskom ratu 1866. godine, te u Francusko-pruskom ratu 1870. godine. Od 1883. do 1888. godine služi kao zapovjednik carskog admiraliteta, gdje pokazuje svoj talent. Bio je prvobitno na mjestu zapovjednika desetina smještenih u Hannoveru, međutim Vilim II ga je prebacio u Berlin u februaru 1890. godine. Nakon smjenjivanja Otta von Bismarcka, postaje drugim kancelarom Njemačke.
Caprivi je vodio politiku novog kursa kako u vanjskoj tako i u unutrašnjoj politici, pomičući se prema socijaldemokratskim načelima u domaćoj politici, i prema pro-britanskoj vanjskoj politici, uključujući i Zanzibarski ugovor u kojem je Velika Britanija ustupila Njemačkoj Heligoland u zamjenu za Zanzibar. Taj potez doveo je do neprijateljstva Caprivija i njemačkih kolonijalista, koji su tražili preraspodjelu kolonija, dok je Caprivijeva politika slobodnog tržišta izazvala protivljenje konzervativnih zemljoradničkih zaštitnika.
Carpivi je 1894. godine otišao s funkcije kancelara zbog velike svađe između njega i pruskog premijera grofa Eulenburga. Naslijedio ga je Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst.
