Vilim II, car Njemačke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vilim II
Car Njemačke
Vladavina15. juni 1888 - 9. novembar 1918.
PrethodnikFridrik III
DinastijaHoencolerni
OtacFridrik III, car Njemačke
MajkaViktorija von Saxe-Coburg-Gotha
Rođenje27. januar 1859.
Kronprinzenpalais, Berlin
Smrt4. juni 1941.
Doorn, Holandija

Vilim II (Friedrich Wilhelm Victor Albrecht von Preussen; 27. januar 1859. - 4. juni 1941.) je bio njemački vladar iz dinastije Hohenzollern koji je u historiju ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.

Stupio je na prijestolje godine 1888. i odmah došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomatiju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. vijeka te Bismarcka prisilio na odstupanje. Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju prvog svjetskog rata.

Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u novembru 1918. Wilhelm je abdicirao i otišao u izgnanstvo u Holandiju, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versajskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je holandska vlada odbila izručiti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vilim II je rođen 27. januara 1859. godine u Kronprinzenpalaisu u Berlinu kao sin princa Fredericka Williama (budućeg kralja Njemačke Fridrika III) i njegove supruge Viktorije, najstarije kćerke britanske kraljice Viktorije. U vrijeme njegovog rođenja, Fridrik Vilim IV je bio kralj Pruske. Vilim II je bio prvi unuk kraljice Viktorije i princa Alberta, ali što je još važnije, bio je prvi sin princa Pruske i drugi u liniji sukcesije Pruske, a također nakon 1871. godine, novonastalog Njemačkog carstva, kojim su po ustavu vladali pruski kraljevi.