Korisnik:Panassko/baskijski jezik
| Baskijski jezik Eusakara | |
|---|---|
| Regije govorenja | Evropa |
| Države govorenja |  Španija Francuska |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | maternji jezik: 665 700 |
| Službeni status | |
| Služben u | autonomna oblast Baskija ,Španija, Francuska |
| Regulator(i) | Kraljevska akademija baskijskog jezika (Euskaltzaindia) |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | eu |
| ISO 639-2 / 5 | baq |
| ISO 639-3 | eu |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Baskijski jezik (baskijski: Euskara) jest izolirani jezik, koji ne pripada nijednoj jezičkoj porodici. To je glavni razlog zašto se razlikuje od ostalih jeziku u svijetu. Oblasti upotrebe su Baskija tj. u regiji koja se prostire na najzapadnijim Pirinejima u susjednim dijelovima sjeverne Španije i jugozapadne Francuske. Standardizirana forma ovog jezika naziva se Batua, koja je donijeta na koncu 20. vijeka. Baskijski također poznat kao euskara je jezik kojim govore Baski i ostali u Baskiji, Baskiji su autohtoni i prvenstveno naseljavaju Baskiju.[1] Baskijski jezik govori 28,4% (751.500) Baskijaca na svim teritorijama. Od toga, 93,2% (700,300) je u španskom području Baskije, a preostalih 6,8% (51,200) je u francuskom dijelu.[2] Osim standardne verzije, baskijski jezik čini i 6 dijalekata. Precizne granice dijalekata ne poštuju politčke granice.
Domaći govornici žive u susjednom području koje uključuje dijelove četiri španske provincije i tri "drevne provincije" u Francuskoj. Gipuzkoa, veći dio Biskaje, nekoliko općina Álava i sjeverno područje Navarre činili su jezgro preostalog područja baskijskog govornog područja prije nego što su 1980-ih uvedene mjere za jačanje baskijskog tečnog jezika. Nasuprot tome, veći dio Álave, najzapadnijeg dijela Biskaje, te središnje i južne Navare, pretežno su naseljeni izvornim govornicima španskog, bilo zato što je baskijski tijekom vijekova zamijenjen španskim (kao u većini Álave i centralne Navare), ili možda zato što se tamo nikada nije govorilo (kao u dijelovima Enkarterrija i jugoistočne Navare).
U frankističkoj Španiji na upotrebu baskijskog jezika uticala je represivna politika vlade. U Baskiji, "frankistička represija nije bila samo politička, već i jezička i kulturna."[3] Frankov režim je potisnuo baskijski iz zvaničnog govora, obrazovanja i izdavaštva,[4] čime je postalo nezakonito registrovanje novorođenih beba pod baskijskim imenima,[5] i čak su zahtijevali da se uklone gravure nadgrobnih spomenika na baskijskom jeziku.[6] U nekim provincijama javna upotreba baskijskog jezika bila je potisnuta, a ljudi su kažnjeni jer su ga govorili.[7] Javna upotreba baskijskog jezika izazivala je nepovjerenje od strane pristalica režima, što se često smatralo znakom antifrankizma ili separatizma.[8] Počevši od 1960-ih i kasnije, trend se preokrenuo te su obrazovanje i izdavaštvo na baskijskom počeli cvjetati.[9] Kao dio ovog procesa, Euskaltzaindia je krajem 1960-ih razvila standardizirani oblik baskijskog jezika, nazvan Euskara Batua.
Osim standardizirane verzije, pet historijskih baskijskih dijalekata su biskajski, gipuzkoanski i gornjonavarski u Španiji i navarsko-lapurdijski i souletinski u Francuskoj. Svoja imena preuzimaju iz povijesnih baskijskih provincija, ali granice dijalekata nisu u skladu s granicama provincija. Euskara Batua je stvorena kako bi se baskijski jezik mogao koristiti — i lako ga razumjeti svi govornici Baskije — u formalnim situacijama (obrazovanje, masovni mediji, književnost), a to je njegova glavna upotreba danas. I u Španiji i u Francuskoj, upotreba baskijskog jezika za obrazovanje varira od regije do regije i od škole do škole.
Baskijski je jedini preživjeli jezički izolat u Evropi. Trenutni uobičajeni naučni stav o porijeklu Baskijaca i njihovog jezika je da su se rani oblici baskijskog jezika razvili prije dolaska indoevropskih jezika na to područje, odnosno prije dolaska posebno keltskih i romanskih jezika, kao što su potonji danas geografski okružuju regiju baskijskog govornog područja. Tipološki, sa svojom aglutinativnom morfologijom i ergativno-apsolutnim poravnanjem, baskijska gramatika ostaje značajno drugačija od one standardnih prosječnih evropskih jezika. Ipak, baskijski je do 40 posto svog vokabulara posudio iz romanskih jezika, a za baskijsko pismo se koristi latinično pismo.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Porzucki, Nina. "How the Basque language has survived". The World from PRX (jezik: engleski). theworld.org. Pristupljeno 16 October 2022.
- ^ (na baskijskom) Berezko hiztunak
- ^ Santiago de Pablo, "Lengua e identidad nacional en el País Vasco: Del franquismo a la democracia". In 'Le discours sur les langues d'Espagne : Edition français-espagnol', Christian Lagarde ed, Perpignan: Presses Universitaires de Perpignan, 2009, str. 53-64, str. 53
- ^ See Jose Carlos Herreras, Actas XVI Congreso AIH. José Carlos HERRERAS. Políticas de normalización lingüística en la España democrática", 2007, str. 2. Reproduced in https://cvc.cervantes.es/literatura/aih/pdf/16/aih_16_2_021.pdf
- ^ vidi "Articulo 1, Orden Ministerial Sobre el Registro Civil, 18 de mayo de 1938". Reproduced in Jordi Busquets, "Casi Tres Siglos de Imposicion", 'El Pais' online, 29. 4. 2001. https://elpais.com/diario/2001/04/29/cultura/988495201_850215.html.
- ^ See Communicacion No. 2486, Negociado 4, Excelentisimo Gobierno Civil de Vizcaya, 27 Octubre de 1949". A letter of acknowledgement from the archive of the Alcaldia de Guernica y Lumo, 2 November 2941, is reproduced in https://radiorecuperandomemoria.com/2017/05/31/la-prohibicion-del-euskera-en-el-franquismo/ Arhivirano 20. 4. 2019. na Wayback Machine
- ^ See for example the letter from the Military Commander of Las Arenas, Biscay, dated 21 October 1938, acknowledging a fine for the public use of a Basque first name on the streets of Las Arenas, reproduced in https://radiorecuperandomemoria.com/2017/05/31/la-prohibicion-del-euskera-en-el-franquismo/ Arhivirano 20. 4. 2019. na Wayback Machine
- ^ "Francisco Franco". HISTORY. A&E Television Networks. 9. 11 2009. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ^ Clark, Robert (1979). The Basques: the Franco years and beyond. Reno (Nevada): University of Nevada Press. str. 149. ISBN 0-87417-057-5.