Krpelj
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Krpelji | |
|---|---|
Mužjak (manji) i ženka (veća) krpelja Ixodes ricinus | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Životinje |
| Koljeno | Arthropoda |
| Razred | Arachnida |
| Red | Acari |
| Podred | Parasitiformes |
| Natporodica | Ixodoidea |
| porodice | |
| Ixodidae Nuttalliellidae | |
Krpelj je naziv za male paučnjake iz nadporodice Ixodoidea. Krpelji spadaju u ektoparazite (vanjske parazite) i hrane se krvlju sisara, ptica i ponekad gmizavaca i vodozemaca. Krpelji su važni vektori u prenosu bolesti. Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugačkim do dva centimetra, žute ili smeđe boje.
Podjela
[uredi | uredi izvor]Krpelji spadaju u grupu člankonožaca iz reda acari.
Ima ih oko 300 vrsta.
Krpelji se dijele u 3 porodice:
- Ixodidae - krpelji šikara - tvrdi krpelji
- Argasidae - krpelji nastambi - meki krpelji
- Nuttalliellidae - samo jedna vrsta - Nuttalliella namaqua
Pridjev "tvrd" ili "mekan" odlično odgovara opisu. Krpelja koji se nije preobrazio pijući krv domaćina je izuzetno teško mehanički uništiti.
Životni ciklus
[uredi | uredi izvor]Životni ciklus "tvrdih krpelja" traje od jedne do tri godine, i po vrsti životnog ciklusa krpelji se dijele na jednogostne, dvogostne i trogostne (u zavisnosti od broja domaćina koji su potrebni za ciklus). Slijedi opis trogostnog životnog ciklusa:
- Odrasla ženka krpelja spada sa svog zadnjeg domaćina, izbacije jaja i umire.
- Male šestonoge larve se skupljaju na travi i lišću ne daleko od nivoa zemlje, nakon čega se kače na svog prvog domaćina. Nakon nekog vremena hranjenja opet padaju na zemlju.
- Zatim se presvlače u stadij nimfe (duga oko 1,5 mm) i opet kače na drugog domaćina.
- Poslije sazrijevanja nimfe opet padaju na zemlju i presvlače se u stadij adulta (odraslog krpelja). Nakon toga se pare i ponovo počinje novi ciklus. Krpelji se pare seksualno, unutrašnjom oplodnjom.
Prenos bolesti
[uredi | uredi izvor]
Krpelji su veoma značajni vektori u prenosu nekih bolesti kod ljudi i životinja. U najčešće bolesti spadaju:

