Pauk
| Pauk | |
|---|---|
 Asortiman različitih pauka | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Razred | Arachnida |
| Red | Araneae |
Pauk (Arenaida) su zglavkari koji udišu zrak i imaju osam nogu (4 para) helicere sa očnjacima koje općenito mogu ubrizgati otrov,[1] i predice koje istiskuju svilu.[2] Razne vrste pauka žive u svim krajevima svijeta a ujed nekih vrsta može biti vrlo opasan ili čak smrtonosan. Oni su najveći red arachnida i zauzimaju sedmo mjesto u ukupnoj raznolikosti vrsta među svim redovima organizama.[3][4] Pauci se nalaze širom svijeta na svim kontinentima osim na Antarktiku, a ustalili su se u gotovo svim kopnenim staništima. Od avgusta 2022. taksonomisti su zabilježili 50.356 vrsta pauka u 132 porodice.[5] Međutim, među naučnicima se vodi debata o tome kako porodice treba da se klasifikuju, sa preko 20 različitih klasifikacija predloženo od 1900. godine.[6]
Anatomski, pauci se razlikuju od ostalih člankonožaca po tome što su uobičajeni segmenti tijela spojeni u dvije tagme, cefalotoraks (prosoma) i opistosom (trbuh), i spojeni malim, cilindričnim pedicelom, međutim, nema ni paleontološkog ni embriološki dokaza da su pauci ikada imali odvojenu podelu nalik grudnom košu, postoji argument protiv valjanosti termina cephalothorax, što znači spojeni cefalon (glava) i grudni koš. Slično, mogu se formirati argumenti protiv upotrebe termina abdomen, jer opistosom svih pauka sadrži srce i respiratorne organe, organe netipične za abdomen.[7]
Za razliku od insekata, pauci nemaju antene. U svim osim u najprimitivnijoj grupi, Mesothelae, pauci imaju najcentralizovaniji nervni sistem od svih člankonožaca, jer su njihove ganglije spojene u jednu masu u cefalotoraksu. Za razliku od većine člankonožaca, pauci nemaju mišiće ekstenzore u udovima i umjesto toga ih protežu hidrauličkim pritiskom.
Njihovi abdomeni nose dodatke koji su modificirani u prede koje istiskuju svilu iz šest vrsta žlijezda. Paukove mreže se uvelike razlikuju po veličini, obliku i količini korištene ljepljive niti. Sada se čini da je spiralna kuglasta mreža jedan od najranijih oblika, a pauci koji stvaraju zamršenu paučinu su brojniji i raznovrsniji od pauka koji pletu kugle. Arachnide s čepovima za proizvodnju svile pojavili su se u devonskom periodu prije oko 386 miliona godina, ali ovim životinjama očito su nedostajale predice. Pravi pauci su pronađeni u karbonskim stijenama od prije 318 do 299 miliona godina, i vrlo su slični najprimitivnijem preživjelom podredu, Mesothelae. Glavne grupe modernih pauka, Mygalomorphae i Araneomorphae, prvi put su se pojavile u periodu trijasa, prije 200 miliona godina.
Vrsta Bagheera kiplingi opisana je kao biljojed 2008. godine,[8] ali sve ostale poznate vrste su grabežljivci, uglavnom lovi insekte i druge pauke, iako nekoliko velikih vrsta također love ptice i guštere. Procjenjuje se da 25 miliona tona pauka u svijetu ubije 400-800 miliona tona plijena godišnje.[9] Pauci koriste širok raspon strategija za hvatanje plijena: hvataju ga u ljepljive mreže, gađaju ga ljepljivim bolama, oponašaju plijen kako bi izbjegli otkrivanje ili ga obaraju. Većina otkriva plijen osjećajem vibracije, ali aktivni lovci imaju oštar vid, a lovci iz roda Portia pokazuju znakove inteligencije u odabiru taktike i sposobnosti da razviju nove. Paukova crijeva su preuska da bi primila čvrstu hranu, pa oni svoju hranu ukapljuju tako što je preplavljuju probavnim enzimima. Hranu melju i bazama pedipalpa, jer pauci nemaju mandibule koje imaju rakovi i insekti.
Kako bi izbjegli da ih pojedu ženke, koje su obično mnogo veće, mužjaci pauka identificiraju se potencijalnim partnerima raznim složenim ritualima udvaranja. Mužjaci većine vrsta prežive nekoliko parenja, ograničeno uglavnom kratkim životnim vijekom. Ženke tkaju svilene kutije za jaja, od kojih svaka može sadržavati stotine jaja. Ženke mnogih vrsta brinu se za svoje mlade, na primjer tako što ih nose okolo ili dijele hranu s njima. Manjina vrsta su društvene, grade zajedničku mrežu koja može udomiti od nekoliko do 50.000 jedinki. Društveno ponašanje se kreće od nesigurne tolerancije, kao kod crnih udovica, do kooperativnog lova i dijeljenja hrane. Iako većina pauka živi najviše dvije godine, tarantule i drugi migalomorfni pauci mogu živjeti i do 25 godina u zatočeništvu.
Dok je otrov nekoliko vrsta opasan za ljude, naučnici sada istražuju upotrebu otrova pauka u medicini i kao pesticida koji ne zagađuje okolinu. Paukova svila pruža kombinaciju lakoće, snage i elastičnosti koja je superiornija u odnosu na sintetičke materijale, a geni paukove svile su umetnuti u sisare i biljke kako bi se vidjelo da li se oni mogu koristiti kao tvornice svile. Kao rezultat njihovog širokog spektra ponašanja, pauci su postali uobičajeni simboli u umjetnosti i mitologiji simbolizirajući različite kombinacije strpljenja, okrutnosti i kreativnih moći. Iracionalni strah od pauka naziva se arahnofobija.
Najveći pauk je tarantula, a najotrovniji je crna udovica.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cushing, P.E. (2008). "Spiders (Arachnida: Araneae)". u Capinera, J.L. (ured.). Encyclopedia of Entomology. Springer. str. 3496. doi:10.1007/978-1-4020-6359-6_4320. ISBN 978-1-4020-6242-1.
- ^ Selden, P.A. & Shear, W.A. (decembar 2008). "Fossil evidence for the origin of spider spinnerets". PNAS. 105 (52): 20781–85. Bibcode:2008PNAS..10520781S. doi:10.1073/pnas.0809174106. PMC 2634869. PMID 19104044.
- ^ Sebastin, P.A.; Peter, K.V., ured. (2009). Spiders of India. Universities Press/Orient Blackswan. ISBN 978-81-7371-641-6.
- ^ Dimitrov, Dimitar; Hormiga, Gustavo (7. 1. 2021). "Spider Diversification Through Space and Time". Annual Review of Entomology. 66 (1): 225–241. doi:10.1146/annurev-ento-061520-083414. ISSN 0066-4170. PMID 32822555. S2CID 221235817. Pristupljeno 10. 12. 2021.
- ^ "Currently valid spider genera and species". World Spider Catalog. Natural History Museum Bern. Pristupljeno 8. 8. 2022.
- ^ Foelix, Rainer F. (1996). Biology of Spiders. New York: Oxford University Press. str. 3. ISBN 978-0-19-509593-7.
- ^ Shultz, Stanley; Shultz, Marguerite (2009). The Tarantula Keeper's Guide. Hauppauge, New York: Barron's. str. 23. ISBN 978-0-7641-3885-0.
- ^ Meehan, Christopher J.; Olson, Eric J.; Reudink, Matthew W.; Kyser, T. Kurt; Curry, Robert L. (2009). "Herbivory in a spider through exploitation of an ant–plant mutualism". Current Biology. 19 (19): R892–93. doi:10.1016/j.cub.2009.08.049. PMID 19825348. S2CID 27885893.
- ^ Nyffeler, Martin; Birkhofer, Klaus (14. 3. 2017). "An estimated 400–800 million tons of prey are annually killed by the global spider community". The Science of Nature. 104 (30): 30. Bibcode:2017SciNa.104...30N. doi:10.1007/s00114-017-1440-1. PMC 5348567. PMID 28289774.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Araneae na Wikimedia Commonsu. |