Lagman
Lagman (ujgurski: لەغمەن leghmen, ләғмән kazaški: лағман, lağman; uzbečki: lagʻmon; tadžički: лағмон, kirgiski: лагман, lagman, ruski: Лагман),[1][2][3][4] latiaozi (kineski: 拉条子)[5] ili bànmiàn (kineski: 拌面),[6] srednjoazijsko je i kinesko (dungansko i ujgursko) jelo koje se priprema od mesa (uglavnom janjetine), povrća i posebnih rezanaca. Istoimeni rezanci se ne režu od razvijenog tijesta, već se rezanci izvlače iz komada tijesta. Ovisno o načinu pripreme, lagman podsjeća na juhu ili jelo s rezancima.
Recept se razlikuje ovisno o regiji, primjerice u sjevernom Afganistanu i Tadžikistanu priprema se sa slanutkom. Jelo je poznato u većini država nasljednica Sovjetskog Saveza, a smatra se nacionalnim jelom u zemljama poput Kirgistana i Uzbekistana. Krimsko-tatarska kuhinja također je usvojila lagman iz uzbečke kulture.[7]
Pripremanje[uredi | uredi izvor]
Lagman se priprema s mesom (uglavnom janjetinom ili govedinom), povrćem i dugim rezancima. Povrće obično uključuje papriku, patlidžane, rotkvicu, krompir, luk, češnjak i začine. U usporedbi s japanskim ramenom, lagman je bliži kineskom originalu. Ramen prvenstveno koristi svinjske ili pileće juhe. Lagman, kao i izvorni lamian, obično se spravlja s govedinom ili janjetinom. A rezanci za ramen obično su tanji; tipični udon rezanci po veličini su bliži klasičnim lamijskim rezancima. Ramen se obično pravi rezanjem tankih listova tijesta, slično talijanskoj tjestenini.[8]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nate Tate; Mary Kate Tate (20. 9. 2011). Feeding the Dragon: A Culinary Travelogue Through China with Recipes. Andrews McMeel Publishing. str. 241–. ISBN 978-1-4494-0848-0.
- ^ Lonely Planet; Daniel McCrohan; David Eimer (1. 3. 2015). Lonely Planet Beijing. Lonely Planet Publications. ISBN 978-1-74360-526-4.
- ^ Beyond the Great Wall: Recipes and Travels in the Other China. Artisan. 2008. str. 135–. ISBN 978-1-57965-301-9.
- ^ Rachel Harris (23. 12. 2004). Singing the Village: Music, Memory and Ritual Among the Sibe of Xinjiang. OUP/British Academy. str. 45–. ISBN 978-0-19-726297-9.
- ^ Ildikó Bellér-Hann (2007). Situating the Uyghurs Between China and Central Asia. Ashgate Publishing, Ltd. str. 192–193. ISBN 978-0-7546-7041-4.
- ^ "Uyghur Laghman | Introduction to a Tasty, Traditional Xinjiang Cuisine!". 5. 5. 2020.
- ^ G. R. Mack and A. Surina (2005). Food culture in Russia and Central Asia. Greenwood Publishing Group. str. 12. ISBN 978-0-313-32773-5.
- ^ Zukin, Nick (13. 12. 2016). "Lagman Is the Ramen of Central Asia, And One of Portland's Rarest Exotic Soups".
Compared to Japanese ramen, lagman is closer to the Chinese original. Ramen primarily uses pork or chicken broths. Lagman, like the original lamian, usually begins with beef or lamb. And the noodles for ramen are usually thinner; typical udon noodles are closer in size to classic lamian. Ramen is usually made by cutting thin sheets of dough, much like Italian pasta.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Lagman |