Landshut

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Koordinate: 48°32′14″N 12°09′08″E / 48.53722°N 12.15222°E / 48.53722; 12.15222
Landshut
Grad
Dvorac Trausnitz u Landshutu
Dvorac Trausnitz u Landshutu
Wappen Landshut.svg
Grb
Država  Njemačka
Pokrajina Flag of Bavaria (striped).svg Bavarska
Nadmorska visina 393 m
Koordinate 48°32′14″N 12°09′08″E / 48.53722°N 12.15222°E / 48.53722; 12.15222
Površina 65,79 km2
Gradonačelnik Hans Rampf (CSU)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
 - ljeto Srednjoevropsko ljetno vrijeme
Poštanski broj 84001-84036
Pozivni broj 0871
Autooznaka LA
Web stranica: http://www.landshut.de


Landshut je autonomni grad, koji se nalazi na rijeci Isar u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, koji istovremeno pripada Istočnoj i Južnoj Bavarskoj. Upravno je središte Vlade Donje Bavarske i istoimene područne zajednice (njem. Gebietskörperschaft). Osim toga je upravno sjedište njemačkog okruga Landshut. Po podacima od 31. decembra 2015. u gradu je živjelo 69.220 stanovnika,[1] te je nakon Passaua i Straubinga treći najveći glavni grad okruga Bavarske, a nakon Regensburga, drugi najveći grad Istočne Bavarske. U usporedbi sa ostalim gradovima Bavarske po broju stanovnika nalazi se na 12 mjestu. Od maja 2007. godine Landshut je središte Metropolitanskog područja München.

Središte grada, koje se nalazi na rijeci Isar, a zbog tri kacige koje se nalaze na grbu grada, često se naziva Grad triju kaciga (njem. Dreihelmestadt). Jedna od poznatijih manifestacija šireg regionalnog značaja u gradu je Landhutsko vjenčanje, koja se održava svake četiri godine u spomen na vjenčanje vojvode Georga Bogatog i Hedwige Jagiellonice. Znamenitost grada je gotička arhitektura sa mnogo historijskih spomenika, predindustrijalna arhitektonika, dvorac Trausnitz i crkva Svetog Martina, sa najvišim tornjem na svijetu izgrađenom od cigle.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Prva ljudska naselja u ovom području između Dunava i srednjeg toka Isara postojala su još u mlađem kamenom dobu prije oko 7.000 godina. Oko 5.500. p. n. e.[2] područje naseljavaju prvi doseljenici, koji će osnovati područje današnjeg grada. Na području današnjeg Sjevernog groblja (njem. Nordfriedhof) oko 4.700. p. n. e. nastaje prvo naselje mlađeg kamenog doba. Arheološkim iskapanjima iz 2006. godine pronađeni su glineni ostaci posuda i kameno oruđe, koje ukazuje da su doseljenici na ovo područje došli iz današnje Češke, te su oni kulturno dominirali ovim područjem preko stotinu godina, prije nego su kulturni krugovi Oberlauterbacher grupe preuzeli ovo područje. Ovo naselje postojalo je oko 300 godina. Slijedećih 3.500 godina ne postoje indicije o eventualnim naseobinama na ovom području. Prvi slijedeći dokaz o naselju na ovom području je jedna urna od gline, koja se datira od oko 900. p. n. e. U ovo vrijeme na današnjem sjevernom dijelu grada postojalo je najveće naselje na području današnje Bavarske. Od 15. p. n. e. ovo slabo naseljeno gusto pošumljeno bregovito područje, pripada Rimskom carstvu. U to se vrijeme u obližnjim područjima osnivaju jake utvrde i gradovi kao Regensburg (lat. Castra Regina) ili Passau (lat. Batavia), dok je područje Landshuta u ovoj epohi manje značajno.

Oko 500. godine formiranjem bajuvarskog naroda od različitih plemena, područje je stalno naseljeno od Bajuvara. Stvaraju se prva naselja u regiji, kao npr. Ergolding i Eching, gdje se kultivira poljoprivredno područje. Do 12. stoljeća, poljoprivreda se uglavnom razvija samoopskrbljivanjem. Početkom visokog srednjeg doba, dolazi do specijalizacije u pojedinim oblastima, te se razvija trgovina i zanatstvo. Predstavnici ovih zanimanja raspoređuju se na geografski povoljnim područjima, čime dobijaju veći broj potrebnih kupaca. Zbog važnost mosta na Isaru, Landhut u ovom periodu dobija na trgovinskom, zanatskom i geografskom značaju.

Osnivanje grada i podjela teritorije[uredi | uredi izvor]

Dvorac Trausnitz
Grb dinastije Wittelsbach
Ludmilla von Böhmen

Već prije formiranja grada, na ovom području su postojale odbrambene i stražarska naselja, koja se historijski spominju oko 1150. godine kao Landeshuata (Šešir i zaštita države - njem. Hut und Schutz des Landes), dok se po arheološkim iskapanjima iz 2002. godine može pouzdano tvrditi da su ove institucije postojale još u 10. stoljeću.[3] Početak trgovine u Bavarskoj pod vladavinom drugog bavarskog vojvode iz dinastije Wittelsbach, u kojem se periodu dešavaju borbe za vlast između vojvode Ludwiga der Kelheimera, sina Otto I., kome je od strane Fridrika Barbarosse odbijeno vojvodstvo i regensburškog biskupa. Tokom ovih sukoba, sjeveroistočno od današnjeg Landshuta, vojvoda Kehlmeier uništava dvorac i utvrdu Straßburg. Može se pretpostaviti da je ovaj dvorac služio za odbranu važnog mosta na Isaru. Nedugo nakon razaranja dvorca, vojvoda se odlučuje 1204. godine, nekoliko kilometara uzvodno, sagraditi novi grad, te istovremeno napraviti novi most na Isaru. Nakon toga naselje nazvano Landshut predstavlja prvostvoreni grad Ludwiga der Kelheimera u Donjoj Bavarskoj. Tačna godina osnivanja grada i Dvorca Trausnitza može se ustanoviti na osnovu ljetopisa monaha Hermanna iz samostana Niederaltaich u kojem se navodi:

(lat. Lvdwicus dux Bawariae castrum et oppidum in Lantshvt construere cepit) - Ludwig, vojvoda bavarski gradi zamak i naselje u Landsutu

Geografski je grad bio idealno mjesto za stvaranje trgovinskog središta: Brdo Hofberg je bio dobro mjesto za gradnju dvorca, a zbog položaja otoka Mühleninsel izgradnja dvaju manjih mostova na Isaru je bila optimalno rješenje za premošćivanje rijeke. U to je vrijeme se na Isaru odvijala plovidba, te su se svi trgovinski putovi iz pravca Münchena i alpskog regiona u okolini Regensburga i Bavarskih šuma ukrštali u Landshutu, što su omogućili brzi razvoj Landshuta.[3] U prvih petnaest godina svog postojanja, Ladshut se sastojao iz tri dijela: Starog grada (njem. Altstadt), koji se dugo izdvajao sa bogatim i značajnim zanatskim radnjama u Bavarskoj, dvorcem iznad naselja, te samostanom Seligenthal, izgrađenim 1232. godine kao zadužbinom Ludmille, udovice Ludwiga der Kelheimera. Mnogi su bavarske vojvode sahranjene u Seligthalu. Do 1253. godine Landshut je značio kao glavni grad dinastije Wittelsbacher, te je de facto bio glavni grad Bavarske. U ovoj je godini država podijeljena između dvaju sinova vojvode: Na Gornju Bavarsku sa glavnim gradom Münchenom i Donju Bavarsku sa glavnim gradom Landshutom. Oko sto godina kasnije, 1340. godine Ludovik, ujedinjuje obe države, sada sa glavnim gradom Münchenom. Devet godina kasnije Bavarska se ponovo dijeli: ovaj put između sinova Ludovika na tri područja Straubing-Holland, Gornju Bavarsku i Donju Bavarsku-Landshut. Područje Donje Bavarske-Landshut pod upravom drugog sina Ludovika Stephana II., a nakon smrti bavarskog vladara ponovo se ujedinjuje ova dva dijela.

U ovom se historijskom periodu Landshut znatno širi, i to tako da se zidine gradskih utvrda nekoliko puta proširuju. Prvo širenje grada dešava se pedeset godina nakon osnivanja, kada se već postojeće ulice produžuju i Untere Altstadt se proširuje. Krajem 13. stoljeća grad se proširuje za područje današnjeg Neustadta, koji je izgrađen neposredno pored dijela nazvanog Altstadt. Dvadeset godina kasnije izgrađuje se područje današnjeg trga Dreifaltigkeitsplatz. Od 1340. godine gradske se zidine šire na dio grada nazvan Freyung. Kako se iz imena kvarta (njem. frei - bos. slobodno) može spoznati, ovo je naselje bilo oslobođeno mnogih poreznih nameta, a građani su bili oslobođeni plaćanja poreza cijelih deset godina. Granice se grada šire sve do obale Isara i grade se nove gradske kapije. Nakon požara u 1342. godini u kojem je uništeno stotine građevina, gradnja kuća u Landshutu se razvija generalno od kamena. Zbog požara dolazi do potrebe gradnje nove crkve, jer se stara romanička crkva nalazila tri metra ispod novoizgrađenog centra grada. Početak gradnje odgađan je sve do 1380. godine.

Procvat Landshuta[uredi | uredi izvor]

Vojvoda Georg bogati
Gradska vrata Landtor

Smrću Stephana II. dolazi do nove podjele države između njegova tri sina, koja će se historijski nazvati Podjela Bavarske iz 1392. godine. Nastaju vojvodstva Bayern-München, Bayern-Ingolstadt i Bayern-Landshut. Prvi vojvoda privredno najjačeg vojvodstva Bayern-Landshuta, bio je Friedrich der Weise, koji je vladao od 1375-93. i koji je obilježio eru bogatstva Landshuta. U vrijeme njegove vladavine počela je gradnja jedne od najznačajnijih građevina Bavarske tog vremena. Nakon 120 godina 1500. godine dovršena je Crkva svetog Martina, a nekoliko stotina metara sjeveroistočno izgrađana je Crkva Svetog Duha. Nasljednici Friedricha der Weise, koji su počasno nosili i dodatak imenu bogati (njem. der Reiche) dodatno su pridonijeli procvatu Landshuta. Prvi od bogatih vojvoda Heinrich XVI. vladao je čvrstom rukom, te je za izgradnju dvorca Trausnitz, 49-ici najbogatijih građana oduzeo imovinu čime je financirao gradnju i razvoj Landshuta. Istovremeno je proširio uticaj i značaj Landshuta u borbi za vlast sa svojim bratićem Ludwigom VII. iz Bayern-Ingolstadta, kada je zadobio područje Straubinger Ländchena 1429. godine, te čitav Bayern-Ingolstadt 1447. godine nakon izumiranja bratićeve loze.

U slijedećim godinama, Landshut koji je već bio političko središte, postaje privredno i kulturno središte Bavarske te postaje bogatiji od Bayern-Münchena, što se može zahvaliti trgovinom solju sa gradovima izvan vojvodstva: Bad Reichenhallom, Kitzbühelom, Rattenbergom i Kufsteinom. Nasljednik Heinricha XVI, Ludwig IX, bogati, koji je vladao od 1450. godina počeo je sa sistematskim progonom Židova, prisiljavanjem na pokrštavanje ili plaćanjem kazne od 30.000 guldena i progonstvom. Vrhunac društvenih događanja i turnira je bila svečanost proslave vjenčanja njegovog sina Georga bogatog sa Hedwigom von Polen iz dinastije Jagiellonena 1475. godine, koje je historijski zabilježeno kao Landshutsko vjenčanje i postalo je najblistavija proslava kasnog srednjeg vijeka. Nakon smrti svoga oca, četiri godine kasnije 1479. godine Georg bogati preuzima vojvodstvo. U to je vrijeme čitav grad, osim gradskog dijela Mühleninsel, bio ograđen masivnim visokim zidom. Zid je bio prekinut na samo osam mjesta gradskim kapijama. Pored Ländtora, postojao je još Vanjski Isartor i Unutrašnji Isartor u blizini Spitalerturma, a na istočnoj gradskoj granici Kapuzinertor i Hagrainertor, na zapadu Münchnertor i Hutertor. Mnogi umjetnici, kao Hans Leinberger i Mair von Landshut, obilježili su kulturni život tog vremena.

Uspon Landshuta kao glavnog grada provincije[uredi | uredi izvor]

Gradska rezidencija izgrađena u vrijeme vladavine Ludwiga X.

Smrću Georga bogatog 1. decembra 1503. godine završava period procvata Landshuta. Iz braka sa Hedwigom nije bilo muških nasljednika, te Bayern-Landshut po Wittelsbacherovim nasljednim dogovorima potpuno pripada pod vlast vojvodstva Bayern-Münchena. Kratko prije svoje smrti, Georg je neuspješno pokušao svoga zeta, kneza Ruprechta von der Pfalza imenovati za svog nasljednika. Minhenska nasljedna loza nije pristala na kršenje dinastijskog dogovora, što je dovelo do sukoba nazvanih Landshuterski nasljedni rat. Tokom slijedećih dviju godina mnoga su naselja Landshuta spaljena, a sukobi su prestali tek nakon smrti Ruprechta i njegove žene Elisabethe 1505. godine. Kao posljedica carske odluke Bayern-Landshut se ujedinjuje sa Bayern-Münchenom i grad gubi na političkom značaju. Nako što je 1514. godine Ludwig X. zahtijevao vojvodstvo od svog brata Wilhelma IV., pojavila se opasnost od rasplamsavanja novih sukoba. Prisilom cara, Wilhelm IV je pristao na podjelu vlasti i Ludwig X. je dobio upravu nad crkvenom financijskom upravom (njem. Rentamt) Landshuta i Straubinga. Od 1537-43. dao je izgraditi Landshutsku gradsku rezidenciju, prvu renesansnu palaču sjeverno od Alpa. Kako Ludwig X. nije imao djece, njegovom smrću 1545. godine, Landshut gubi status rezidencijalnog grada. Do dolaska na vlast 1579. godine, nasljednik princ Wilhelm V je prebivao u svom rodnom gradu. Pod njegovom vladavinom Friedrich Sustris je dvorac Trausnitz dogradio u renesansnom stilu. U narednim desetljećima historija grada odvija se relativno mirno. Idejom jačanja katoličke vjere u Landshutu, vojvoda i izborni knez Maximilian premjestio je kanonički samostan St. Kastulus iz Moosburga u Landshut i proglasio je Crkvu svetog Martina samostanskom crkvom.

Johann Graf von Aldringen, carski general

Tokom Tridesetogodišnjega rata Landshut je bio tri puta napadnut od strane Šveđana: 1632, 1634 i 1648. godine. Napad 22. jula 1634. godine bio je za grad prilično razoran. Dok su gradonačelnik i članovi gradskog savjeta uspjeli 1632. godine razaranje grada spasiti kapitulacijom i plačanjem 100.000 Reichstalera, u drugom napadu 1634. grad se oprdeijelio za odbranu. Odbrana je bila neuspješna, a grad i dvorac zu zauzeli švedski vojnici. U pokoljim nakon bitke stradali su mnogi građani a ubijen je i zapovjednik odbrane i carski general Johann von Aldringen.[4] Nakon zauzimanja grada švedski zapovjednici Bernhard von Sachsen-Weimar i Gustaf Graf Horn dozvolili su vojsci pljačkanje grada trinaest dana. Nakon toga u gradu je zavladala kuga i masovna glad unutar gradskih zidina od čijih su posljedica umrli trećina tadađnjeg stanovništva grada.[5] U slijedećem napadu 1648. godine grad je ponovo zauzet i to ovaj put od francuske vojske pod zapovjedništvom maršala Henrija Turenna, potpomognutih švedskom vojskom pod zapovjedništvom feldmaršala Carla Gustava Wrangel, koji je tražio plaćanje danka pet mjeseci, tako da je grad izbjegao velika stradanja i rušenja kao u napadu prije četrnaest godine.[6] Ovaj period se smatra najnižom tačkom u historiji grada. Oko sto godina gasnije, 1740-ih grad je ponovo napadnut i razrušen u toku Rata za austrijsko naslijeđe, kada su ga napale austrijske trupe. Tako je 1771. godine rušenjem gradske kapije Spitaltor započeo proces sistematičnog rušenja osam historijskih gradskih kapija. Fasada Gradske rezidencije je dorađena u klasicističkom stilu za vrijeme boravka grofa Wilhelma von Birkenfeld-Gelnhausena 1780–99. godine.

Procesija na Tjelovo 1733. godine, bakrorez od Marije Ursule Hittlinger
Procesija na Tjelovo 1733. godine, bakrorez od Marije Ursule Hittlinger

Novi razvoj grada[uredi | uredi izvor]

Značajna godina za historiju grada bija je 1800. Tadašnji bavarski izborni knez Maksimilijan I. Josip Bavarski preselio je najstariji bavarski univerzitet u Landshut, osnovan 1472. godine od strane Ludwiga Bogatog u Ingolstadtu. Zvanični razlog preseljenja bio je direktna ugroženost univerziteta od strane francuske vojske koja je napadala dobro utvrđeni Ingolstadt. U stvarnosti, preseljenje je planirano već 20 godina ranije, uglavnom zbog provincijalnosti Ingolstadta, koja je kočila razvoj i rad na univerzitetu.[7] Maksimilijan I je odbijao centralističke težnje iz Münchena, a preseljenjem univerziteta bi se pojačao značaj Landshuta. Tako je i princ Ludwig I za vrijeme studija boravio u gradskoj rezidenciji u prvom desetljeću 19. stoljeća. Slijedeći napad na Landshut bio je 21. aprila 1809. godine kada je francuska vojska pod vođstvom Napoléona napala grad, a u Bitci kod Landshuta su slijedeća tri gradska tornja i kapije oštećena u toj mjeri da su morale biti porušene. Nakon što je krajem 18. stoljeće iz grada nestao jezuitski samostan, do 1802-03. u gradu su nastala sedam novih samostana. Sekularizacijom Bavarske početkom 19. stoljeća, mnogi su samostani tada zatvoreni. U slijedećih četrdeset godina osnovana su tri nova samostana: 1826. godine uršulinski Samostan Svetoga Josipa, 1835. cistercitski Samostan Seligenthal Landshut i franjevački Samostan Svetog Petra i Pavla. Godine 1826. dvadesetpet godina nakon preseljenja univerzitetau Landshut, kralj Bavarske Ludwig I., odlučuje o preseljenju univerziteta, koji je tada brojao oko 1000 studenata i bio među pet najvećih fakulteta Njemačke, u glavni grad München. Danas taj univerzitet nosi ime Univerzitet Ludwig-Maximilians. Kao nadomjestak zbog gubitka značaja grada, dvije vojne jedinice preseljene su u grad: konjička 2. Kraljevska bavarska Chevaulegers regimenta "Taxis" i 4. Kraljevski bavarski lovački bataljon, kao i apelacioni sud iz Münchena i jedan licej (danas mjerljiv ja visokom školom).[8] Licej je 1834. godine premješten u Freising iz koje je nastala Filozofsko-teološka visoka škola Freising. Nakon ove kratkotrajne univerzitetske epohe Lansdut ima podređenu ulogu u Bavarskoj. Novom teritorijalno-upravno organizacijom Bavarske pod vladavinom grofa Maximiliana von Montgelasa gradu je 1806. godine pripojen bavarski okrug Isarkreis, ali je i dalje bio pod upravom Münchena. Uprava je djelomično promjenjena, kada je grad postao sjedište vlade Donje Bavarske. Grad je 1858. godine povezan željezničkom prugom u pravcu Münchena. Gradska kapija Münchner Tor srušena je 1874. godine, radi poboljšanja protoka prometa u gornjem dijelu starog grada Altstadt. Kralj Ludwig II. je u vrijeme 1869-73. godine na drugom spratu dvorca Trausnitz dogradio i obnovio rezidencijalne prostorije.[9]

20. stoljeće[uredi | uredi izvor]

Pješačka zona od 2006. godine u Altstadtu

Prvih trideset godina 20. stoljeća nisu posebno značajna u historiji grada. Godine su obilježene jakom industrijalizacijom. Godinu dana prije preuzimanja vlasti Adolfa Hitlera 1932. godine vlada okruga Oberpfalz i Donje Bavarske se ujedinjuje, a sjedište Okruga Donja Bavarska i Oberpfalz se premješta u Regensburg. Gradu su 1. aprila 1928. pripojene do tada samostalne općine Achdorf i Berg ob Landshut.

Krajem Drugog svjetskog rata paramilitarna organizacija "Organisation Todt" je na Kleinen Exerzierplatz osnovala jedan vanjski koncentracioni logor (njem. Außenlager), koji je pripadao koncentracionom logoru Dachauu. U njemu je bilo zarobljeno oko 500 židovskih logoraša prvenstveno namjenjenih za prinudni rad u vojnoj industriji Trećeg rajha, od kojih su 83 logoraša umrla od teških uslova. Na tom je mjestu (Groblje Landshut-Achdorf ) postavljena spomen ploča koja podsjeća na žrtve nacističkog terora, te na 74 logoraša, koji su umrli u prisilnom maršu, a koji su bili zarobljeni u koncentracionom logoru Flossenbürgu.

Oko mjesec dana prije ulaska američke vojske u grad, 19. marta 1945. zgrada željezničke stanice je razrušena u bombardiranju, u kom je poginulo oko 300-400 ljudi. Tri dana prije zauzimanja grada od američke vojske, 29. aprila 1945. bez sudskog procesa, od strane tajne policije GESTAPO, na gradskom trgu Viehmarktplatz, a na zapovijed gauleitera Ludwiga Ruckdeschela javno je obješen član gradske skupštine Franz Seiff.[10] Razlog za vješanje bio je jer je sa nekoliko građana zauzeo skupštinsku zgradu sa namjerom da grad bez odbrane preda američkoj vojsci. Posmrtno mu je 1946. godine dodijeljeno ime jedne ulice u gradu.[11] U sjećanje na ove i druge žrtve nacionalsocijalizma u Landshutu je 2. oktobra 2012. godine u ulici Theaterstraße, dijelu grada Altstadt i ulici Seligenthaler Straße postavljeno 16 kamenova spoticanja, po ideji njemačkog umjetnika Guntera Demniga.

Nakon završetka rata i osnivanja Zapadne Njemačke, 1956. godine je istočnobavarski okrug podijeljen u dva dijela. Landshut je ponovo postao sjedište vlade i glavni grad Donje Bavarske. Između 1972-74. teritorijalnom reformom u Bavarskoj, površina grada je povećana od 19 km² na oko 66 km². Bivša općina Münchnerau i jedan dio općine Hohenegglkofen pripali su 1. januara 1972. Landshutu, a 1. jula 1972. gradu je pripala općina Schönbrunn.[12] Veći dio općine Frauenberg pripojen je 1. jula 1974.[13] U 1978. godini osnovana je Visoka škola, koja je u početku imala odsjeke za privredu, socijalne nauke i tehnički odsjek, a kasnije su pridodani odsjeci za mašinstvo i informatiku.

21. stoljeće[uredi | uredi izvor]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Landshut posmatran sa južne strane; Izvor: Landsat 2000

Landeshut se nalazi u središtu donjobavarskog brežuljkastog područja, koje se prostire od Dunava na sjeveru, pa sve do minhenske zaravni na jugu; Grad pripada predalpnom području. Tercijarni brežuljci su u gradskom području isprekidani koritom Isara. Veći dio izgrađenog područja nalazi se na ravnim terasastim nanosima Isara u dolini. Isar dijeli grad u tri veća gradska područja: Sjeverni dio u Isarsko-Dunavskim brežuljcima, južni dio u Isarsko-Innskim brežuljcima, te na otok Mühleninsel u središtu grada. Južni okruzi grada odvojeni su relativno strmim obroncima brežuljaka od kojih je najviši Hofberg sa 505 metara, koji ujedno predstavlja najvišu tačku grada. Jugozapadno od izgrađenog dijela grada u pravcu Moosburga, nalazi se ptičiji rezervat Mittlere Isarstauseen, koji se ubraja među najznačajnije rezervate vodenih ptica u Bavarskoj. U donjem toku Isara istočno od gradskog područja, nalaze se nekoliko vještačkih jezera od kojih su najznačajnija Stausee Altheim, Stausee Niederaichbach i Badeseen Gretlmühle.

Geologija[uredi | uredi izvor]

U okolini Landshuta nalaze se brojna nalazišta i iskopišta bentonita. Stvaranje bentonita prouzrokovano je padom meteorita tzv. (Ries-Impakt) prije oko 15 milona godina u južnoj Njemačkoj.[14][15]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatski dijagram Landshuta

Grad Landshut nalazi se u umjerenoj klimatskoj zoni sa kontinentalnom klimom, koja je tokom čitave godine u vlažnom području. Prosječna godišnja temperatura je 8,5 °C, gdje je januar najhladniji sa oko −1,0 °C, a juli sa prosječnom temperaturom od 18,1 °C najtopliji mjesec u godini.

Prosječna količina padavina je 824 m što u usporedbi sa drugi bavarskim gradovima predstavlja gornji opseg prosječne vrijednosti. Padavine u Južnoj Bavarskoj su uglavnom iz pravca sjevera u pravcu Alpi, te je tako prosječna količina padavina u gradu Regensburgu, koji se nalazi sjeverno od Landshuta samo 637 mm, dok južno od Landshuta u Rosenheimu 1075 mm padavina godišnje. Najkišniji mjesec je juli sa oko 100 mm, a najsuhlji mjesec je februar sa 43 mm.

Gradsko područje[uredi | uredi izvor]

Položaj grada Landshut unutar istoimenog okruga
Landshut sa Crkvom svetog Martina i Dvorcem Burg Trausnitz

Grad Landshut je enklava unutar istoimenog okruga. Površina gradskog područja je 65,7 km², a grad se prostire u pravcu od jugozapada prema sjeveroistoku slijedeći tok Isara. Širina grada u pravcu istok-zapad je 21,5 km, a u pravcu sjever-jug, na najširem mjestu je 7,2 km.

Susjedne općine[uredi | uredi izvor]

Položaj susjednih općina u odnosu na Landshut
Bruckberg Altdorf
Ergolding
Essenbach
Susjedne općine Niederaichbach
Eching Kumhausen
Tiefenbach
Adlkofen

Ukupno devet općina graniče sa gradskim područjem Landshuta. U smjeru kazaljke na satu grad graniči na sjeveroistoku sa općinom Essenbach, na istoku sa općinama Adlkofen i Kumhausen te Tiefenbach na jugu. Na jugozapadnoj strani grada nalaze se općine Eching i Bruckberg. Na sjeveru grad graniči sa općinama Altdorf i Ergolding .

Teritorijalna podjela[uredi | uredi izvor]

Dijelovi grada[uredi | uredi izvor]

Grad Landshut sastoji se od jedanaest gradskih dijelova. Ukoliko jedan gradski dio nije zastupljen u gradskom savjetu, građani se mogu samoorganizirati i izabrati jednog predstavnika. Gradski dijelovi nemaju pojedinačnu upravu.

Jedanaest dijelova grada sa podacima o površini i broju stanovnika[16]
Dijelovi grada na karti Landshuta
Nr. Dio grada Površina
ha
Broj
stanovnika*
Gustoća
po km²
Primjedba
00 Altstadt 100 4430 4430 Historijsko središte grada
01 Nikola 139 9298 6689 Dio između starog grada i glavne željezničke stanice
02 West 533 10172 1908 Dio sjeverno od Isara
03 Wolfgang 340 8955 2634 Dio sjeverno od glavne željezničke stanice
04 Industriegebiet 311 3309 1064
05 Peter und Paul 308 7869 2555
06 Schönbrunn 898 3040 339 Pripojeno gradu 1. jula 1972.
07 Frauenberg 1581 2523 160 Pripojeno gradu 1. jula 1974.
08 Berg 539 4434 823 Eingemeindung am 1. April 1928
09 Achdorf 459 6650 1449 Eingemeindung am 1. April 1928
10 Münchnerau 1380 1958 142 Eingemeindung am 1. Januar 1972
Landshut 6579 62629 952

* 31. decembar 2007.

Neslužbeni dijelovi grada su Mitterwöhr na istoimenom otoku na rijeci Isar, (Stadtteil Peter und Paul), te Zwischen den Brücken na Mühleninsel u gradskom dijelu Altstadt.

Dijelovi općine[uredi | uredi izvor]

Neovisno od ove podjele, grad je podijeljen na 54 službene dijelove općina, koji se razlikuju dijelovi grada (sa oznakom 00-05), sela, te nenaseljena područja. Do 1962. godine grad je bio podijeljen na 57 općinska dijela.

Dijelovi grada[17]
Nr. Općinski dio Tip Stanovništvo.
1987
bivša
općina
Gradski dio Primjedba
001 Landshut Hauptort 41183 Landshut 00 - 05  
002 Achdorf Gradski dio 5866 Achdorf 09 Achdorf  
003 Aign Slabo naseljeno područje 5 Achdorf 09 Achdorf  
004 Attenkofen Slabo naseljeno područje 7 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
005 Aubach Slabo naseljeno područje 0 Frauenberg 07 Frauenberg  
006 Auloh Selo 1355 Frauenberg 07 Frauenberg  
007 Aumühle Nenaseljeno područje   Wolfsbach 07 Frauenberg zu 054
008 Bartreith Slabo naseljeno područje 5 Hohenegglkofen 08 Berg ob Landshut  
009 Berg ob Landshut Gradski dio 4047 Berg ob Landshut 08 Berg ob Landshut  
010 Berggrub Slabo naseljeno područje 9 Hohenegglkofen 08 Berg ob Landshut  
011 Buchenthal Selo 33 Münchnerau 10 Münchnerau  
012 Dirnau Nenaseljeno područje 34 Wolfsbach 07 Frauenberg  
013 Duniwang Nenaseljeno područje 39 Frauenberg 07 Frauenberg  
014 Echingerhof Slabo naseljeno područje 10 Münchnerau 10 Münchnerau  
015 Ehrnstorf Nenaseljeno područje 13 Hohenegglkofen (Niederkam) 08 Berg ob Landshut  
016 Eisgrub Slabo naseljeno područje 2 Wolfsbach 07 Frauenberg  
017 Ellermühle Nenaseljeno područje 22 Münchnerau 10 Münchnerau  
018 Englberg Selo Hohenegglkofen (Niederkam) 08 Berg ob Landshut zu 009
019 Entenau Nenaseljeno područje 31 Wolfsbach 07 Frauenberg  
020 Feichtmaier Nenaseljeno područje 19 Münchnerau 10 Münchnerau  
021 Frauenberg Kirchdorf 83 Frauenberg 07 Frauenberg  
022 Gretlmühle Selo 48 Frauenberg 07 Frauenberg  
023 Gündlkoferau Selo 64 Münchnerau 10 Münchnerau  
024 Haag Slabo naseljeno područje 5 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
025 Hagrain Selo Hohenegglkofen 08 Berg ob Landshut zu 001
026 Hascherkeller Naselje Ergolding 04 Industriegebiet zu 001
027 Kranzed Slabo naseljeno područje 6 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
028 Löschenbrand Naselje Altdorf 03 Wolfgang zu 001
029 Lurzenhof Selo Schönbrunn 06 Schönbrunn zu 040
030 Moniberg Selo Schönbrunn 05 Peter und Paul zu 001
031 Mühlhof Slabo naseljeno područje 2 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
032 Münchnerau Kirchdorf 796 Münchnerau 10 Münchnerau  
033 Neubau Nenaseljeno područje 19 Münchnerau 10 Münchnerau  
034 Neudeck Slabo naseljeno područje 3 Wolfsbach 07 Frauenberg  
035 Peterreuth Nenaseljeno područje 21 Münchnerau 10 Münchnerau  
036 Reithof Nenaseljeno područje 7 Wolfsbach 07 Frauenberg  
037 Sallmannsberg Nenaseljeno područje 14 Hohenegglkofen 08 Berg ob Landshut  
038 Salzdorf Nenaseljeno područje 45 Hohenegglkofen (Götzdorf) 08 Berg ob Landshut  
039 Schaumburg Slabo naseljeno područje 5 Wolfsbach 07 Frauenberg  
040 Schönbrunn Gradski dio 2079 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
041 Schopperhof Slabo naseljeno područje Hohenegglkofen 08 Berg ob Landshut zu 037
042 Schwaig Slabo naseljeno područje 0 Frauenberg 07 Frauenberg unbewohnt
043 Schweinbach Kirchdorf 265 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
044 Seethal Slabo naseljeno područje 7 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
045 Siebensee Selo 101 Münchnerau 10 Münchnerau  
046 Stallwang Selo 51 Frauenberg 07 Frauenberg  
047 Sterneck Slabo naseljeno područje 3 Wolfsbach 07 Frauenberg  
048 Straßburg Slabo naseljeno područje 5 Frauenberg 07 Frauenberg  
049 Unterschönbach Slabo naseljeno područje 11 Schönbrunn 06 Schönbrunn  
050 Voglheerd Slabo naseljeno područje Schönbrunn 06 Schönbrunn zu 001
051 Waas Slabo naseljeno područje 2 Münchnerau 10 Münchnerau  
052 Wampelmühle Nenaseljeno područje 20 Münchnerau 10 Münchnerau  
053 Wolfstein Slabo naseljeno područje 5 Wolfsbach 07 Frauenberg  
054 Wolfsteinerau Selo 99 Wolfsbach 07 Frauenberg  
Klausenberg 1) Nenaseljeno područje   Achdorf 09 Achdorf zu 002
Metzenthal 1) Nenaseljeno područje   Achdorf 09 Achdorf zu 002
Trausnitz 1) Bergschloss   Berg ob Landshut 08 Berg ob Landshut zu 009

1) Ime ukinuto 1962 aufgehoben.[18]

Katastarske općine[uredi | uredi izvor]

Grad je podijeljen na 13 katastarskih općina:

Katastarske općine Lanshuta Katastarske općine (crno) i dijelovi grada (crveno)
Katastarske općine Lanshuta Katastarske općine (crno) i dijelovi grada (crveno)


Nr. GT Katastarska općina Površina
ha
Eingemein-
dung
Gemarkungsteile in
Nachbargemeinden
Primjedba
6618 0 Achdorf 336 01.04.1928    
6615 1 Altdorf 177 01.07.1974 Altdorf (0) Naselje Löschenbrand
6619 0 Berg ob Landshut 226 01.04.1928    
6588 1 Ergolding 141 01.07.1974 Ergolding (0) Weiler Hascherkeller
6621 0 Frauenberg 848 01.07.1974 Adlkofen (1)  
6646 1 Götzdorf 84 01.01.1972 Kumhausen (0) Weiler Salzdorf
6647 1 Hohenegglkofen 137 01.01.1972 Kumhausen (0)  
6617 0 Landshut 1386 ----------    
6616 0 Münchnerau 1551 01.01.1972   1. Juli 1972 Gemeindefreies Gebiet Liebenau
6645 1 Niederkam 44 01.01.1972 Kumhausen (0) Englberg und Ehrnstorf
6594 1 Ohu 63 01.01.1982 Essenbach (0) Gemeindefreies Gebiet Untere Au (Teileingemeindung am 1. Juli 1972)
6620 0 Schönbrunn 854 01.07.1972    
6605 0 Wolfsbach 732 01.07.1974 Niederaichbach (1), Adlkofen (2) Teileingemeindung nach Frauenberg am 1. Juli 1971
    Landshut 6579      

Katastarska općina Landshut podijeljena je na gradske dijelove 00 do 05. Katastarske općine Achdorf, Münchnerau i Schönbrunn otprilike odgovaraju istoimenim gradskim dijelovima. Bivše slobodno općinsko područje Liebenau pripojeno je katastarskoj općini Münchnerau. Pripadajuće katastarsa općina Landshuta Ohu, der koje je ranije odgovaralo katastarskoj općini Untere Au entspricht, pripada dijelu grada Schönbrunn. Katastarske općine Landshuta koje pripadaju Altdorfu und Ergoldingu su sastavni dio dijelova grada Wolfgang odnosno Industriegebiet. Katastarske općine Hohenegglkofen, Götzdorf i Niederkam sačinjavaju sa Berg ob Landshutz dio grada Berg. Katastarske općine Frauenberg i Wolfsbach (Gemarkungsteil) sačinjavaju većim dijelom dio grada Frauenberg.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Politika[uredi | uredi izvor]

Skupština[uredi | uredi izvor]

Izbori za gradsku skupštinu 2014.
Učešće na izborima 40,0%
 %
40
30
20
10
0
28,2 %
(-9,3 %)
16,3 %
(-0,7 %)
13,2 %
(-0,9 %)
12,0 %
(n. k.)
10,7 %
(-0,3 %)
4,8 %
(-2,6 %)
4,7 %
(n. k.)
4,5 %
(+0,5 %)
5,5 %
(+2,8 %)
2008 [19]

2014

Vorlage:Wahldiagramm/Wartung/Primjedbaen
Primjedbe:
d Landshuter Mitte
e 2014 Landesvereinigung, 2008 FW Landshut e. V.
f Bürger für Landshut
g Junge Liste Landshut

Gradska skupština predstavlja najviši vid komunalne uprave grada. Sastoji se od 44 predstavnika koji se biraju svake 4 godine. Zadnji izbori bili su 16. marta 2014, a slijedeći su predviđeni za mart 2020. godine.[20] Na izborima je pravo glasa imalo 52.178 građana, od kojih su 20.863 izašli na izbore.[21] U odnosu na izbore iz 2010 godine, učešće glasača se smanjilo za 5,3%.

Usprkos gubitku glasova na zadnjim izborima Kršćansko-socijalna unija (CSU) ostala je najjača frakcija u skupštini sa 13 predstavnika, dok su Savez 90/Zeleni i SPD Bavarske dobili približno isti broj glasova i zadržali 7, odnosno 6 mjesta u skupštini. Novoosnovana frakcija Landshuter Mitte sastavljena dijelom od bivših članova skupštine iz CSU sa 5 članova je četvrta po jakosti partija u skupštini. Sa pet predstavnika je takođe nezavisna lista Freie Wähler Bayern. Novoizabrane stranke su Junge Liste Landshut, Ekološko-demokratska partija (ÖDP), lista Bürger für Landshut sa dva predstavnika te FDP i Bayernpartei sa jednim predstavnikom.

Gradonačelnik[uredi | uredi izvor]

Hans Rampf (političar) Josef Deimer Albin Lang Josef Gallmeier Karl Vielweib Otto Marschall

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, gradom uglavnom upravlja Kršćansko-socijalna unija (CSU).

Privreda i infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Poznate osobe[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom EinwohnerLA
  2. ^ Bernd Engelhardt: Weitberühmt und vornehm… (Das Stadtgebiet von Landshut vor 1204) Landshut 2004, S. 18.
  3. ^ a b Gerhard Tausche: Weitberühmt und vornehm… (Chronik zum Jahr 1204) Landshut 2004, S. 48.
  4. ^ Werner Ebermeier: Landshut im Dreißigjährigen Krieg, Landshut 2001, ISBN 3-924943-22-2, S. 94.
  5. ^ Werner Ebermeier: Weitberühmt und vornehm… (Landshut im Dreißigjährigen Krieg) Landshut 2004, S. 258.
  6. ^ Gerhard Tausche: Geschichte Landshuts, C.H. Beck München 2003, S. 72.
  7. ^ Alfons Beckenbauer: Weitberühmt und vornehm… (Die Universität in Landshuts Mauern (1800–1826)) Landshut 2004, S. 317.
  8. ^ Gerhard Tausche: Geschichte Landshuts, C.H. Beck München 2003, S. 138.
  9. ^ Šablon:Webarchiv
  10. ^ Albrecht Bald: „Braun schimmert die Grenze und treu steht die Mark!“ Der NS-Gau Bayerische Ostmark/Bayreuth 1933–1945. Grenzgau, Grenzlandideologie und wirtschaftliche Problemregion, Bayreuth 2014 (= Bayreuther Rekonstruktionen, Bd. 2), S. 140
  11. ^ Gedenkstätten für die Opfer des Nationalsozialismus. Eine Dokumentation, Band 1. Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn 1995, ISBN 3-89331-208-0, S. 159f.
  12. ^ Wilhelm Volkert (Hrsg.) (1983). Handbuch der bayerischen Ämter, Gemeinden und Gerichte 1799–1980. München: C.H.Beck’sche Verlagsbuchhandlung. str. 601. ISBN 3-406-09669-7. 
  13. ^ Historisches Gemeindeverzeichnis für die Bundesrepublik Deutschland. Namens-, Grenz- und Schlüsselnummernänderungen bei Gemeinden, Kreisen und Regierungsbezirken vom 27. 5. 1970 bis 31. 12. 1982 (Statistisches Bundesamt iz.). Stuttgart i Mainz: W. Kohlhammer GmbH. 1983. str. 603. ISBN 3-17-003263-1. 
  14. ^ Johannes Baier: Die Auswurfprodukte des Ries-Impakts, Deutschland in Documenta Naturae, Vol. 162, München, 2007, ISBN 978-3-86544-162-1.
  15. ^ Johannes Baier: Zur Herkunft und Bedeutung der Ries-Auswurfprodukte für den Impakt-Mechanismus. In: Jahresberichte und Mitteilungen des Oberrheinischen Geologischen Vereins. 91, 2009, S. 9–29, doi:10.1127/jmogv/91/2009/9.
  16. ^ http://opus.kobv.de/zlb/volltexte/2008/6799/pdf/statistischer_jahresbericht_2007.pdf Stadt Landshut, Statistischer Jahresbericht 2007.
  17. ^ Amtliches Ortsverzeichnis für Bayern, Gebietsstand: 25. Mai 1987, München, 1991, S. 163.
  18. ^ Entschließung der Regierung von Niederbayern, vom 28. März 1961 - Nr. II/4 - 4055 L 1
  19. ^ Stadt Landshut: Stadtratswahl 2008 landshut.de (abgerufen am 14. April 2014)
  20. ^ Bayerisches Innenministerium: Gemeinde- und Landkreiswahlen. Online auf bayerisches-innenministerium.de. Abgerufen am 14. April 2014.
  21. ^ landshut.de Vorläufiges Ergebnis zur Stadtratswahl 2014 am 16.03.2014 (abgerufen am 14. April 2014)