Lipaza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Prikaz pankreasne lipaze (PLRP2) morkog praseta. PDB 1GPL.

Lipaze su enzimi koji kataliziraju hidrolizu masti (lipida), a svrstane su u potklasu esteraza.[1][2][3]

Lipaze imaju esencijalne uloge u varenju, transportu i preradi hranidbennih lipida (triglicerida, masti i ulja) u većini, ako ne i u svim, živim organizmima. Geni koji kodiraju sintezu lipaze su prisutni čak i u pojedinim virusima.[4]

Struktura i mehanizam katalize[uredi | uredi izvor]

U prirodi postoji raznovrstan niz genetički jedinstvenih lipaza. Obuhvataju nekoliko tipova savijanja proteina i katalitskih mehanizama. Većina ih ima strukturu alfa/beta hidrolaznog savijanja[5] i koristi hidrolazni mehanizam sličan mehanizmu himotripsina, u kojem učestvuje serinski nukleofil, kiselinskiostatak (obično asparaginska kiselina), i histidin.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Većina lipaza deluje na specifična mjesta na glicerolnoj osnovi lipidnog supstrata (A1, A2 ili A3), u tankom crijevu. Primjerice, lipaza ljudska pankreasna (HPL),koja je glavni enzim za razlaganje prehrambenih masti u ljudskom probavnom sistemu, konvertira trigliceridne supstrate ulja u monogliceride i masne kiseline.

U prirodi postoji i nekoliko drugih tipova, kao što su fosfolipaza[6] i sfingomijelinaza. Međutim, one se obično posmatraju odvojeno od "konvencijskih" lipaza.

Neke lipaze luče i patogeni organizmi, tokom infekcije. Candida albicans ima posebno veliki broj različitih lipaza, širokog spektra lipidnog djejstva. To doprinosi njenoj otpornosti i virulenciji u ljudskom tkivu.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ Afonso C. et al. (1999): The genome of Melanoplus sanguinipes entomopoxvirus. J. Virol., 73 (1): 533–552.
  5. ^ Schrag J., Cygler M. (1997): Lipases and alpha/beta hydrolase fold. Methods Enzymol., 284: 85–107, Series: Methods in enzymology, ISBN 9780121821852.
  6. ^ Diaz B. L., J. P. Arm J. P. 2003): Phospholipase A(2). Prostaglandins Leukot. Essent. Fatty Acids, 2-3: 87–97.
  7. ^ Hube B. et al. (2000): Secreted lipases of Candida albicans: cloning, characterisation and expression analysis of a new gene family with at least ten members. Arch. Microbiol., 174 (5): 362–374.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]