Ludovik Njemački

Ludovik Njemački
Kralj Istočne Franačke
Vladavina	11. august 843 - 28. august 876.
Prethodnik	Ludovik Pobožni
Nasljednik	Ludovik Mlađi
Supružnik	Hemma od Altdorfa
Dinastija	Karolinzi
Otac	Ludovik Pobožni
Majka	Ermengarde od Hesbaye
Rođenje	810.
Smrt	28. august 876(876-08-28) (65–66 godina)

Ludovik II (810 - 28. august 876), poznatiji kao Ludovik Njemački, bio je unuk Karla Velikog i treći sin franačkog kralja Ludovika Pobožnog i njegove prve supruge Ermengarde od Hesbaye. Dobio je nadimak Njemački poslije smrti jer je vladao teritorijom koja je pripadala bivšoj Germaniji. Kako bi učvrstio vlast, nastavio je praksu cara Karla darivajući članove porodice koji su zatim služili kao lokalni guverneri. Vladao je iz Regensburga, starog glavnog grada Germanije. Kada je njegov otac Ludovik I podijelio carstvo 840, on je postao kralj Istočne Franačke od potpisivanja Verdenskog ugovora 843. do svoje smrti.

Podjela carstva i pobune

Treći sin cara Ludovika Pobožnog i unuk Karla Velikog. Otac mu je prilikom prve podjele države 817. dao kao potkraljevstvo Bavarsku i zemlje koje su s njom graničile na istoku. Ludvig je od 825. vladao u tim zemljama gotovo kao samostalan vladar i sam se prozvao kraljem Bavaraca. Kada se caru Ludoviku iz njegovog drugog braka rodio najmlađi sin Karlo i on zato iznova podijelio državu oduzevši neka područja svojim starijim sinova, to je prouzrokovalo sukob braće Lotara i Pipina s ocem u koji se Ludovik Njemački ispočetka nije miješao. Međutim 833. Ludovik Njemački se pridružio braći u pobuni protiv oca. Svrgnuvši oca trojica braće međusobno su podijelili državu. Već sljedeće godine Ludovik Njemački je, nezadovoljan zbog vrlo lošeg postupanja Lotareva prema ocu, otpao od braće i vratio oca na vlast.

Kada je 839. Pipin umro, Ludovik Pobožni iznova je podijelio državu zaobišavši pritom Ludovika Njemačkog, zbog čega se on 840. pobunio protiv oca, ali je ovaj 20. juna iste godine iznenada umro. Najstariji sin Lotar sada je cijelu državu svojatao za sebe zbog čega je izbio građanski rat među braćom. Lotar je, nekoliko puta poražen od braće, bio prisiljen na sklapanje Verdunskog ugovora 843. godine kojim je Franačka država definitivno podijeljena. Ludovik Njemački je pritom dobio istočne dijelove države i još k tome Mainz, Speyer i Worms.

Ludovik se pokazao uspješnim i sposobnim vladarom. Uspio je državu održati na okupu i ona je tako, unatoč nekim kasnijim diobama, postala jezgra iz koje je nastala današnja Njemačka.

Na jugoistoku je Ludvig često morao odbijati napade Bugara, a ratovao je i protiv Čeha, Lužičkih Srba i Moravaca. Najteže borbe morao je voditi protiv Normana koji su stalno provaljivali u rajnsko područje i Friziju.

Godine 870. Ludovik Njemački je dobio polovicu Lotaringije. Nakon smrti cara Ludovika II Ludvig je kao stariji brat imao pravo na carsku krunu, ali ga je mlađi brat Karlo Ćelavi pretekao i sam postao carem. Ludovik Njemački mu se zato osvetio pustošećim upadom u njegovu državu Zapadnu Franačku (Francusku).

Ludovik Njemački je sa svojom suprugom Hemmom imao tri sina: Karlomana, Ludviga Mlađeg i Karla. Među njima je još 865. podijelio državu tako da je Karloman dobio Bavarsku, Ludvig Frankoniju i Sasku, a Karlo Alemaniju.

Ludovik Njemački je umro 28. augusta 876. u Frankfurtu na Majni. Budući da je bio prvi kralj Istočne Franačke iz koje je nastala Njemačka, njemačka historiografija 19. vijeka dodala mu je pridjev Njemački s kojim je ušao u historijske knjige i udžbenike.

Bibliografija

• Altmann, Wilhelm; Bernheim, Ernst (1891). Ausgewählte Urkunden zur Erläuterung der Verfassungsgeschichte Deutschlands im Mittelalter. Berlin: Gaertners Verlagsbuchhandlung.
• Bowlus, Charles R. (1995). Franks, Moravians, and Magyars: The Struggle for the Middle Danube, 788-907. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
• Costambeys, Marios; Innes, Matthew; MacLean, Simon (2011). The Carolingian World. Cambridge University Press.
• Dutton, Paul Edward (1990). "Beyond the Topos of Senescense: The Political Problems of Aged Carolingian Rulers". u Sheehan, Michael M. (ured.). Aging and the Aged in Medieval Europe. Pontifical Institute of Medieval Studies.
• Geary, Patrick J. (2006). Women at the Beginning: Origin Myths from the Amazons to the Virgin Mary. Princeton University Press.
• Goldberg, Eric J. (2006). Struggle for Empire: Kingship and Conflict under Louis the German, 817-876. Ithaca, NY: Cornell University Press.
• Gwatkin, Henry Melvill; Whitney, James Pounder; Tanner, Joseph Robson; Previté-Orton, Charles William; Brooke, Zachary Nugent, ured. (1957). The Cambridge Medieval History. 3. Macmillan.
• Hartmann, Wilfried (2002). Ludwig der Deutsche. Darmstadt.
• McKitterick, Rosamond (1983). The Frankish Kingdoms Under the Carolingians, 751-987. Harlow: Longman.
• Reuter, Timothy (2013) [1991]. Germany in the Early Middle Ages c. 800–1056. London and New York: Routledge.
• Riché, Pierre (1993). The Carolingians: A Family Who Forged Europe. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
• Schmitt, Miriam (1996). "St. Irmengard: No Poor on the Isle of Chiemsee". u Kulzer, Linda; Schmitt, Miriam (ured.). Medieval Women Monastics: Wisdom's Wellsprings. Liturgical Press. str. 117–136.
• Scholz, Bernhard W., ured. (1970). Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. Ann Arbor, MI: University of Michigan Press.
• Schutz, Herbert (2004). The Carolingians in Central Europe, Their History, Arts, and Architecture: A Cultural History of Central Europe, 750-900. Leiden-Boston: Brill.
• Walsh, Michael J. (2007). A New Dictionary of Saints: East and West. Liturgical Press.
• West, Charles (2023). The Fall of a Carolingian Kingdom: Lotharingia, 855–869. Toronto: University of Toronto Press.

Vanjski linkovi

• Literatura: Louis the German u katalogu Njemačke nacionalne biblioteke
• Publications on Louis the German in the Opac of the Regesta Imperii
• Deed by Louis the German for St. Emmeram Abbey in Regensburg, 18 August 831, Šablon:LBALink