M1 Garand

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
M1 Garand
M1 Garand rifle - USA - 30-06 - Armémuseum.jpg
Upotreba
U službi1936–1958. kao standardna puška američke vojske
1940-e–trenutno (druge države)
Korisnici SAD
Proizvodnja
ProizvođačSpringfield Armory, Winchester, mnogi drugi licencirani proizvođači
VarijanteM1C, M1D
Opis oružja
Težina4,31 kg
Dužina1.100 mm
Dužina cijevi609,6 mm
Kalibar.30-06 Springfield
7,62 × 51 mm
Domet457 m
Spremnik municije8 metaka
Brzina paljbe40-50 metaka/min
Brzina zrna853 m/s

M1 Garand (originlni naziv United States Rifle, Caliber .30, M1) američka je poluautomatska puška iz Drugog svjetskog rata kalibra .30-06 Springfield. Uvedena je u operativnu upotrebu u američkoj vojsci 1936. s ciljem da zamijeni pušku M1903 Springfield. Godine 1957. izbačena je iz upotrebe u američkoj vojsci, kada ju je zamijenila novija poluautomatska puška M14.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

U američkoj su vojsci rano, još 1922, uvidjeli potrebu za uvođenjem poluautomatske puške te je raspisan konkurs. Karakteristično za SAD, svaki rod i grana oružanih snaga imali su svoj taktičko-tehnički zahtjev za oružje. Većinu zahtjeva koji su postavljeni pred pušku zadovoljio je u svom modelu Kanađanin John Garand, pobijedivši legende poput J. M. Browninga, Thompsona, Pedersena i druge. Izborom modela nije sve bilo gotovo – počelo je lutanje u izboru kalibra za pušku i predložen je uz .30-06 novi metak .276 Pedersen. Tačku na "i" stavio je general John B. Sherman odlukom da se, zbog unifikacije kalibra, svi resursi usmjere u proizvodnju puške u standardnom kalibru .30-06, koji koristi mitraljez M1919, puškomitraljez M1917 BAR i puška opetuša Springfield 06, koju bi trebalo zamijeniti s M1. Tako 1936. s proizvodnih traka u Springfield Armoryju silaze prve serijske puške M1. Načelo rada Garanda zasniva se na povratku dijela barutnih plinova, koji guraju zatvarač, koji rotacijom u cijevi bravi s dvije bradavice (poput Mausera). Puni se odozgor metalnim, skeletoniziranim okvirom s osam metaka, slično sistemu Manlicher, s time da prazni okvir nakon ispaljivanja posljednjeg metka biva izbačen prema gore, a ne ispod puške. Drveni dijelovi izrađeni su od orahovine, a zaštita metalnih dijelova fosfatizacijom.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

M1 Garand u Drugom svjetskom ratu
John Garand predstavlja pušku američkim generalima

Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata britanska vojska naručila je od Winchestera 65.000 pušaka M1, koje su dostavljane 1943. U početku je bilo planirano da zamijene britanski Lee-Enfield, međutim, to nije uspjelo zbog slabe izdržljivosti u blatnim uvjetima ratovanja.[2]

M1 s poluautomatskom paljbom davao je američkim vojnicima veliku vatrenu moć i prednost tokom borbe u odnosu na neprijateljske vojnike koji su bili naoružani repetirajućim puškama. General George S. Patton nazvao je ovu pušku "najvećim oruđem ikad smišljenim".[3][4]

Mnoge puške M1 iz Drugog svjetskog rata remontovane su i ponovo upotrijebljene tokom Korejskog rata. Od 1953. do 1956. proizvodila ih je kompanija "Harrington & Richardson". Godine 1957. italijanska Berreta kupuje licencu za proizvodnju od Winchestera.

Tokom Drugog svjetskog rata M1 Garand pokazala se kao izvrsna puška, pa su je Amerikanci prodavali svojim saveznicima širom svijeta, kao što su Zapadna Njemačka, Japan, Grčka, Brazil, iranska monarhija. Iako je izbačen iz upotrebe 1957, M1 Garand našao se u Vijetnamskom ratu od 1963. u različitim verzijama, uključujući i snajperske.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/3592011/cutura.asp[mrtav link]
  2. ^ Anthony G. Williams, "The White Rifles", Minutes 1244 of the Small Arms Committee, 26th October 1932; pristupljeno: 3. 10. 2008.
  3. ^ "The Best Battle Implement Ever Devised". Springfield Armory. Pristupljeno 28. 4. 2020.
  4. ^ Pendergast, Sara; Pendergast, Tom (2000). "Firearms". St. James Encyclopedia of Popular Culture. St. James Press. str. 102. ISBN 978-1-55862-405-4.
  5. ^ Department of the Army Appropriations for 1954: Hearings, 83rd Congress, 1st Session, Washington, Kongres SAD-a, 1953, str. 1667.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]