Memorijalni centar Srebrenica - Potočari

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šehidski nišani žrtvama genocida u memorijalnom centru

Memorijalni centar Srebrenica - Potočari je memorijalni kompleks izgrađen u znak sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima Srebrenice tokom rata u Bosni i Hercegovini. Centar je izgrađen u naselju Potočari u blizini Srebrenice a sastoji se od spomen obilježja i mezarja. Do jula 2012. godine, pomoću DNK analize posmrtnih ostataka žrtava iz različitih masovnih grobnica, identificirano je 6.838 žrtava genocida[1] dok je 6.066 žrtava pokopano u ovom memorijalnom centru.[2]

Dešavanja koja su prethodila genocidu[uredi | uredi izvor]

Iako je 16. aprila 1993. UN donio Rezoluciju 819 kojom se podružja Srebrenice i Žepe proglašavaju zaštićenim zonama UN-a, na terenu je to bilo puko slovo na papiru. Početkom jula 1995. godine započela je velika ofanziva vojske RS na zaštićene zone. Kako UN nisu poduzeli nikakve konkretne mjere da se zaštite zaštićene zone a branioci bez dovoljno naoružanja i hrane, iscrpljeni trogodišnjom napadima i u totalnom okruženju nisu uspjeti oduprijeti neprijatelju, 11. jula zauzeta je Srebrenica. Većina stanovnika ove dvije zone, u nadi da će biti zaštićeni su došli u Potočare, nadomak Srebrenice, u bazu UN-a u kojoj je bio smješten holandski bataljon. Tu je bilo između 20.000 i 25.000 Bošnjaka. Holandski bataljon nije učinio ništa da zaštiti stanovnike Srebrenice te kada su pali i Potočari neprijatelj je započeo sa odvajanjem muškaraca od žena i djece. Žene i djeca su potom deportovani do slobodnih teritorija dok se o izdvojenim muškarcima i najvećem broju onih koji su pokušali stići do slobodne teritorije, probijajući se kroz neprijateljske zasjede, gubi svaki trag.

Izgradnja memorijalnog centra[uredi | uredi izvor]

Odlukom tadašnjeg Visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha od 25. oktobra 2000. godine, određena je trajna zemljišna lokacija za izgradnju mezarja i spomen obilježje za stradale u srebreničkom genocidu.[3] Za ovu lokaciju izabrani su Potočari, kod Srebrenice. Drugom odlukom istog visokog prestavnika za BiH od 10. maja 2001. godine određeno je osnivanje Fondacija “Srebrenica – Potočari”, Spomen obilježje i mezarje.[3] Odlukom su definisane i uloge Izvršnog odbora i Savjetodavne radne grupe Fondacije. Fondacija je osnovana kao neprofitna organizacija sa ciljem da izgradi a zatim i održava kompleks izgrađen u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U neposrednoj blizini mezarja nalazila se bivša tvornica akumulatora sa halama u kojima su bili smješteni vojnici iz holandskog bataljona. Pošto su u ovim prostorijama počinjeni brojni zločini i ubistva zarobljenika, uredbom Paddyja Ashdowna od 25. marta 2003. godine određeno je da i ova lokacija sa objektima uđe u sastav memorijalnog centra.[3]

Bivši američki predsjednik Bill Clinton je septembra 2003. godine i zvanično otvorio memorijalni centar zrtava genocida. Prethodno, u martu iste godine, izvršen je ukop prvih 600 identificiranih žrtava genocida.

25. juna 2007. godine donešena je odluka a sastavni dio te odluke bio je i Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine. Tim zakonom ustanovljen je ovaj Memorijalni centar, kao pravni naslijednik prvobitne Fondacije sa sjedištem u Potočarima a definisan je i službeni naziv ovog memorijalnog centra kao: Memorijalni centar Srebrenica - Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine.[3]

Naknadnim ukopavanjima po nekoliko stotina žrtava, uglavnom na datum sjećanja na genocid, ovaj memorijalni centar sa mezarjem je uspostavljen kao mjesto trajnog očuvanja sjećanja na srebrenički genocid i kao opomena budućim generacijama na ratne strahote i posljedice koje mogu iz svega toga proisteći.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Zvanična stranica memorijalnog centra