Donji Potočari
Donji Potočari | |
|---|---|
Naseljeno mjesto | |
 Memorijalni centar u Potočarima | |
  Donji Potočari | |
| Koordinate: 44°09′06″N 19°16′45″E / 44.1517°N 19.2792°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Srebrenica |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 705 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 56 |
| Matični broj | 223476[1] |
| Matični broj općine | 20567 |
Donji Potočari su naseljeno mjesto u općini Srebrenica, Bosna i Hercegovina.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini u Potočarima su se našle hiljade izbjeglica iz Podrinja i Srebrenice. U julu 1995. godine, Vojska Republike Srpske je izvršila veliki pokolj u Potočarima. Danas se tu nalazi glavni spomenik i mezarje.
Mjesna zajednica
[uredi | uredi izvor]Naselje Donji Potočari su sjedište mjesne zajednice Potočari koja obuhvata naseljena mjesta: Potočari, Begovići, Budak, Dugo polje, Gaj, Križevac, Kula, Orići, Potočarska rijeka, Selmanagići, Studenac, Vranići, Babuljice, Bacuta, Lehovići, Ravne njive, Rosulje, Sjemovo, Milačevići, Brezova njiva, Broševići, Jaglići, Šušnjari, Pale, Bancezi, Dubova, Klanac, Lokva, Tršić, Pećišta, Đogazi, Zrnići, Trebilo, Krajevača, Meljenci.[2]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Donji Potočari | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | ||||
| Osoba | 705 (100,0%) | 1 147 (100,0%) | 1 714 (100,0%) | 1 410 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 363 (51,49%) | 981 (85,53%)1 | 1 469 (85,71%)1 | 1 268 (89,93%)1 | |||
| Srbi | 330 (46,81%) | 147 (12,82%) | 196 (11,44%) | 137 (9,716%) | |||
| Muslimani | 9 (1,277%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 1 (0,142%) | – | – | – | |||
| Albanci | 1 (0,142%) | – | – | – | |||
| Bosanci | 1 (0,142%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 15 (1,308%) | 42 (2,450%) | – | |||
| Ostali | – | 4 (0,349%) | 7 (0,408%) | 5 (0,355%) | |||
Privreda
[uredi | uredi izvor]Prije rata na području Potočara egzistirale su Cinkara[7], FEROS, fabrika betonskih elemenata, fabrika akumulatora[8] te preduzeće za transport i prijevoz putnika "Srebrenica prevoz express remont transport". Poslije rata na području Potočara otvoreni su pogoni: Preventa[9], Cimosa[10], hladnjača te fabrika vina.
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Mjesne zajednice općine Srebrenica". srebrenica.gov.ba. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 1. 1. 2016.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 97)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 12. 2015.
- ^ "Fabrika za pocinčavanje" A. D. Srebrenica info Arhivirano 20. 10. 2013. na Wayback Machine; pristupljeno: 9. 11. 2013
- ^ FOTO: Tišinu u jednoj od hala bivše fabrike akumulatora prolomi pokoji jecaj majke[mrtav link]; pristupljeno: 9. 11. 2013
- ^ Radna mjesta[mrtav link]; pristupljeno: 10. 11. 2013.
- ^ klix.ba; pristupljeno: 9. 11. 2013
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
