Mevlevijska tekija
Mevlevijska tekija (Isa-begova tekija) je prva tekija u Sarajevu koja je izgrađena 1462. na obali rijeke Miljacke na Bentbaši. Uništena je u pohodu Eugena Savojskog 1697, a bosanski valija Vedžihi-paša ju je 1781. ponovo izgradio zajedno s džamijom.[1] Pripadala je redu mevlevija.[2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Isa-beg Ishaković se smatra osnivačem Sarajeva. Njegova vakufnama iz 1462. je najstariji dokument koji se odnosi na Sarajevo. Ovom vakufnamom Isa-beg osniva svoje zadužbine (vakufe) i time je počelo urbano formiranje Sarajeva. On je oduzeo zemljišta stanovnika srednjovjekovnog sela Brodac, a u zamjenu dao im zemljište u selu Vrančić kod Hrasnice. Na ovom području sagradio je tekiju, musafirhanu, imaret koje su služile kao smještaj putnicima, učenicima, ratnicima, sejidima i koji su imali besplatnu hranu tri dana. Naselje koje je nastalo oko tekije, od Bendbaše do Baščaršije, nazvalo se mahalom Isa-begove zavije. Nakon što je u ovoj mahali 1526. sagrađena džamija Muslihudina Čekrekčije, ime mahale je zamijenjeno imenom Čekrekčijina mahala. Nije poznato kojem derviškom redu je pripadala tekija jer o tome ne piše u Isa begovoj vakufnami što znači da je ovaj objekt prvobitno služio kao musafirhana.[3] Turski putopisac Evlija Čelebija prilikom posjete Sarajevu 1659. godine napisao je:
Mevlevijska tekija – na obali rijeke Miljacke, na mjestu poput raja, nalazi se vakuf tekija Dželaluddina Rumija. Tekija ima semahanu (prostor za obavljanje derviških obreda), mejdan-odaju, sedamdeset do osamdeset sobica za siromahe, mahfil za mutribe (tekijske svirače), imaret (kuhinju) i blagovaonicu. Šejh ove tekije je učen čovjek čija se molba (kod Boga) uslišava. Nej-baša (starješina svirača) ove tekije derviš Mustafa odličan je kaligraf.[1]
Pored musafirhane izvjesni hadži Mahmud obnovio je mevlevijsku tekiju prije 1650. Tekija je više puta obnavljana. Prilikom pohoda Eugena Savojskog na Sarajevu u oktobru 1697, tekija i musafirhana su uništene, a kasnije ponovo obnovljene. Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija zabilježio je da se 1762. obnavljala Isa-begova tekija. Dvadeset godina kasnije tekija je ponovo obnovljena iz sredstava Isa-begovog vakufa. O ovoj obnovi sačuvan je kronogram koji glasi: "Ova je građevina podignuta za derviše, (Kao) mjesto za molitvu stvoritelju svjetova. (Ova) mevlevijska bogomolja postala je vakuf, Nek je trajno posjećena skupom molitelja. Razi (Hadži Mehmed-Razi Velihodžić, pjesnik) je spjevao kronogram (njezine) gradnje: »(Ovo je) mjesto za derviše, dom onih, koji su na boljem putu. Godine 1196. " (1781/82).
U doba bosanskog valije Vedžihi-paše (1835–1840) musafirhana i tekija su temeljito popravljene, i pored ovih objekata sagrađena je džamija, koju je odnijela Miljacka nekad prije 1860. Nakon Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, nova vlast je zabranila održavanje tekije i musafirhane. Tekija je kasnije održavana donacijama vakufa Fadil-paše Šerifovića. U dvorištu tekije nalazilo se manje mezarje sa šest nišana gdje su ukopani šejhovi i derviši.[4]
Mevlevijska tekija u Sarajevu je srušena 1957, a 2013. je ponovo sagrađena na lokalitetu ispod Žute tabije koji je dodijelila općina Stari Grad.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Mevlevijska tekija: Povratak čuvara derviške kulture, prilog na portalu radiosarajevo.ba". Arhivirano s originala, 9. 5. 2013. Pristupljeno 10. 8. 2013.
- ^ Malcolm, Noel (2011). Bosna - kratka povijest. Sarajevo. ISBN 978-9958-30-111-7.
- ^ Mehmed Mujezinović, Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu, Naše Starine, III, Sarajevo, 1956, str. 245
- ^ Mehmed Mujezinović, Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu, Naše Starine, III, Sarajevo, 1956, str. 246-249