Mileva Marić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mileva Marić
Rođenje (1875-12-19) 19. decembar 1875.
Titel, Austro-Ugarska
Smrt8. august 1948(1948-08-08) (72 godine)
Zürich, Švicarska
Alma materEidgenössisches Polytechnikum, Zürich

Mileva Marić (19. decembar 1875 – 4. august 1948), ponekad zvana Mileva Marić-Einstein, bila je srbijanska fizičarka, prva supruga Alberta Einsteina od 1903. do 1919. Bila je jedina žena među Einsteinovim kolegama studentima na Politehnici u Zürichu. Marić i Einstein su bili kolege i ljubavnici, a 1902. su dobili kćerku Lieserl, koja je verovatno umrla od šarlaha sa godinu i po. Kasnije su dobili dva sina, Hansa Alberta i Eduarda.

Razdvojili su se 1914, a ona je povela dječake i vratila se iz Berlina u Zürich. Razveli su se 1919. Kada je Einstein 1921. dobio Nobelovu nagradu, novac joj je prebacio, uglavnom za izdržavanje njihovih sinova; imala je pristup kamati. Godine 1930. njihov drugi sin Eduard imao je slom sa oko 20 godina i dijagnosticirana mu je shizofrenija. Nije poznato da li je i u kojoj mjeri doprinijela ranom stvaralaštvu Alberta Einsteina, a posebno djelu Annus Mirabilis Papers.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 19. decembra 1875. u imućnoj porodici u Titelu u Austro-Ugarskoj (današnja Srbija) kao najstarija od troje dece Miloša Marića (1846–1922) i Marije Ružić-Marić (1847–1935).[1] Ubrzo nakon njenog rođenja, njen otac je završio vojnu karijeru i zaposlio se na sudu u Rumi, a kasnije i u Zagrebu.

Gimnaziju je započela 1886. u Gimnaziji za djevojke u Novom Sadu, ali je slijedeće godine prešla u gimnaziju u Sremskoj Mitrovici.[2] Od 1890. pohađala je Kraljevsku srpsku gimnaziju u Šapcu. Godine 1891. njen otac je dobio posebnu dozvolu da je upiše kao privatnog učenika na Mušku kraljevsku gimnaziju u Zagrebu.[2] Njen profesor matematike bio je Vladimir Varićak.[3] Položila je prijemni ispit i ušla u deseti razred 1892. Dobila je posebnu dozvolu za pohađanje predavanja iz fizike februara 1894, a završne ispite položila septembra 1894. Njene najviše ocjene bile su iz matematike i fizike, obje "vrlo dobro", jedan razred.[4] Te godine se teško razbolila i odlučila da se preseli u Švicarsku, gde je 14. novembra krenula u "Srednju školu za djevojke" u Zürichu. Godine 1896. položila je maturu i studirala jedan semestar medicinu na Univerzitetu u Zürichu.[2]

U jesen 1896. prelazi na Politehniku u Zürichu (kasnije Eidgenössische Technische Hochschule, ETH), položivši prijemni ispit iz matematike sa prosječnom ocjenom 4,25 (skala 1–6).[5] Upisala je diplomski kurs za nastavu fizike i matematike u srednjim školama (odjeljak VIA) u isto vrijeme kada i Albert Einstein. Bila je jedina žena u grupi od šest učenika i peta žena koja je ušla u taj odjel. Ona i Einstein su ubrzo postali bliski prijatelji. U oktobru odlazi u Heidelberg da studira na Univerzitetu u Heidelbergu zimski semestar 1897/98, pohađajući predavanja iz fizike i matematike kao revizor. Ponovo se pridružila Politehnici u Zürichu u aprilu 1898,[2] gdje su njene studije uključivale sljedeće predmete: diferencijalni i integralni račun, deskriptivna i projektivna geometrija, mehanika, teorijska fizika, primijenjena fizika, eksperimentalna fizika i astronomija.[5]

Polagala je završne ispite 1899, godinu dana kasnije od ostalih studenata u njenoj grupi sa prosjekom ocjena od 5,05 (skala 1-6) što ju je svrstalo na peto mjesto od šest učenika koji su polagali ispite te godine.[5] (Einstein je bio na vrhu prošlogodišnjih kandidata sa prosjekom ocjena 5,7)[6] Njena ocjena iz fizike bila je 5,5 (isto kao i Einsteinova). Godine 1900. pala je na završnim ispitima za diplomu nastavnika sa prosjekom ocjena 4,00, dobivši samo ocjenu 2,5 iz matematičke komponente (teorija funkcija).[7] Einstein je položio ispit na četvrtom mjestu sa prosjekom od 4,91.[8]

Njena akademska karijera prekinuta je u maju 1901. na kratkom odmoru u Italiji kada je zatrudnila. U trećem mjesecu trudnoće ponovo je polagala diplomski ispit, ali je po drugi put pala bez poboljšanja ocjene.[9] Prestala je raditi na svojoj diplomskoj disertaciji za koju se nadala da će razviti u doktorsku tezu pod nadzorom profesora fizike Heinricha Webera.[10]

Otišla je u Novi Sad, gde joj je rođena kćerka 1902, verovatno u januaru. Djevojčica je u prepisci između para spominjana kao Hansel prije njenog rođenja i Lieserl poslije. U dobi od godinu dana, Lieserl je patila od šarlaha od koje je dobila trajna oštećenja.[11] Neki izvori kažu da je Lieserl umrla ubrzo nakon toga 1903,[12] ali drugi sugerišu da je data na usvajanje u Srbiji.[13]

Centar: Einsteinhaus Kramgasse 49 u Bernu. Na drugom spratu: stan u kojem su Albert i Mileva Einstein živjeli od 1903. do 1905.

Debata o saradnji sa Einsteinom[uredi | uredi izvor]

Albert i Mileva Einstein, 1912.

Pitanje je li (i ako jeste, u kojoj mjeri) doprinijela ranom radu Alberta Einsteina, a posebno Annus Mirabilis Papers, predmet je rasprave. Mnogi historičari fizike tvrde da ona nije dala značajan naučni doprinos,[14] dok drugi sugerišu da je bila pomoćni saputnik u nauci i da mu je možda materijalno pomogla u istraživanju,[15][16] a postoji i mogućnost da su zajedno razvijali naučne koncepte dok su još bili studenti.[17]

Debata o koautorstvu[uredi | uredi izvor]

Rasprava o tome da li je bila koautor nekog od ranih Einsteinovih radova, koja je navodno kulminirala u radovima iz 1905, zasniva se na slijedećim dokazima:

  • Sljedeći odlomak iz ličnih memoara ruskog fizičara Abrama Joffea:

Godine 1905. pojavila su se tri članka u Annalen der Physik, koji su započeli tri veoma važne grane fizike 20. stoljeća. To su bile teorija Brownovog kretanja, fotonska teorija svjetlosti i teorija relativnosti. Autor ovih članaka – u to vrijeme nepoznata osoba, bio je birokrata u Zavodu za patente u Bernu, Einstein-Marity (Marity je djevojačko prezime njegove žene, koje se po švicarskom običaju dodaje prezimenu muža).

Zagovornici tvrde da je Joffe pogrešno pripisivao dodavanje imena Marity, njenog službenog imena, nepostojećim švicarskim običajem.[18] Drugi su tvrdili da je malo vjerovatno da je Joffe vidio novine prije nego što su objavljeni, a također je malo vjerovatno da bi zapamtio tačno ime u novinama da jeste.[19]

Mileva je prijatelju Srbinu rekla, pozivajući se na 1905, da smo "završili neki važan posao koji će mog muža učiniti svjetski poznatim".[20] Historičari Highfield i Carter tvrde da je ova izjava "folklor rodnog grada".[21]

Debata o saradnji[uredi | uredi izvor]

Neke od rasprava o tome da li je sarađivala s Einsteinom zasnivaju se na njihovim pismima:

  • John Stachel tvrdi da su pisma u kojima se Einstein poziva na "našu" teoriju i "naš" rad napisana u njihovim studentskim danima, najmanje četiri godine prije radova iz 1905. Stachel također sugeriše da su se neki od slučajeva u kojima je Einstein koristio "naše" u odnosu na naučni rad odnosili na njihove diplomske disertacije, za koje su svi odabrali istu temu (eksperimentalne studije provodljivosti toplote).[22][23] Stachel tvrdi da je Einstein koristio "naše" u opštim izjavama, dok je uvek koristio "ja" i "moje" kada je pričao o "specifičnim" idejama na kojima je radio: "pisma pokazuju da se Einstein poziva na "njegove" studije, "njegov" rad o elektrodinamici tijela koja se kreće više od desetak puta... u poređenju s "jednom" referencom na "naš" rad na problemu relativnog kretanja."[24]
  • Stachel također sugeriše da u dva slučaja u kojima su sačuvana Milenina pisma koja direktno odgovaraju na ona Einsteinova u kojima je on ispričao svoje najnovije ideje, ona uopće ne daje odgovor. Njena pisma, za razliku od Einsteinovih, sadrže samo lične stvari ili komentare vezane za njen rad na Politehnici. Stachel piše: "U njenom slučaju, nemamo objavljene radove, nemamo pisma ozbiljnog naučnog sadržaja, ni Einsteinu ni bilo kome drugom; niti bilo kakve objektivne dokaze o njenim navodnim kreativnim talentima. Nemamo čak ni izveštaje iz druge ruke o njenim razgovorima. koje je imala sa bilo kim drugim koji imaju specifičan, naučni sadržaj, a kamoli tvrdeći da izvještavaju o njenim idejama."[25]

Dakle, dok su neki naučnici tvrdili da nema dovoljno dokaza koji podržavaju ideju da je pomogala Einsteinu da razvije svoje teorije,[26][27][28][23] drugi su tvrdili da njihova pisma sugerišu saradnju između njih, barem do 1901. prije nego što su njihova djeca rođena.[17]

Neke od rasprava o tome da li je Marić sarađivao s Ajnštajnom zasnivaju se na njihovim interakcijama:

Marićev brat i ostali rođaci izvijestili su o iskazima očevidaca da su Marić i Albert zajedno razgovarali o fizici kada su bili u braku.[17] Prvi sin para, Hans Albert (rođen 1904.), rekao je da je, kada se njegova majka udala za Ajnštajna 1903. godine, odustala od naučnih ambicija.[29] Ali je takođe rekao kako se "naučna saradnja njegovih roditelja nastavila u njihovom braku, i da se seća da ih je video kako rade zajedno uveče za istim stolom."[17][30]

Brak i porodica[uredi | uredi izvor]

Godine 1901. bila je trudna sa svojim i Einsteinovim prvim djetetom. Uspjela je da sakrije trudnoću i otputovala je u rodni grad da se porodi kako bi izbjegla skandal. U pismima Einsteinu je dokumentovano da je njihova kćerka rođena u Novom Sadu, januara 1902. Nema više informacija o tome šta se desilo sa djevojčicom.[31][32]

Godine 1903. Marić i Einstein su se vjenčali u Bernu u Švicarskoj, gde je Einstein našao posao u Saveznoj kancelariji za intelektualno vlasništvo. Godine 1904. rodio im se prvi sin Hans Albert. Einsteinovi su živjeli u Bernu do 1909, kada je Einstein dobio mesto profesora na Univerzitetu u Zurichu. Godine 1910. rodio im se drugi sin Eduard. Naredne godine preselili su se u Prag, gdje je Einstein bio profesor na Karlovom univerzitetu. Godinu dana kasnije, vratili su se u Zurich, pošto je Einstein prihvatio mjesto profesora na fakultetu gdje je diplomirao.

Selidba u Berlin i razdvajanje[uredi | uredi izvor]

U julu 1913. Max Planck i Walther Nernst zamolili su Einsteina da dođe u Berlin, na šta je on pristao, ali je ta odluka izazvala uznemirenost Mileve.[33] U augustu su Einsteinovi planirali odmor u šetnji sa svojim sinovima i Marie Curie i njene dve kćerke. Mileva se kasnije, zbog bolesti Eduarda, pridružila zabavi. U septembru 1913, Einsteinovi su posjetili Milevine roditelje kod Novog Sada, a na dan njihovog odlaska u Beč, svoje sinove je krstila kao pravoslavne hrišćane.[33] Nakon Beča, Einstein je posjetio rodbinu u Njemačkoj, a ona se vratila u Zurich. Nakon Božića, otputovala je u Berlin kod Frica Habera, koji joj je pomogao da potraži smještaj za predstojeće preseljenje Einsteinovih u aprilu 1914. Oboje su napustili Zurich i otišli u Berlin krajem marta. Na putu je Einstein posetio ujaka u Antverpenu, a zatim Erenfest i Lorenca u Lajdenu, dok je ona sa djecom plivala u Lokarnu, stigavši u Berlin sredinom aprila.[33]

Brak je bio napet od 1912, u proljeće kada se Einstein ponovo upoznao sa svojom prvom rođakom, Elzom. Započeli su redovnu prepisku. Mileva, koji nikada nije željela u Berlin, postajao je sve nesrećnija u gradu. Sredinom jula 1914,[34] nakon što se nastanio u Berlinu, Einstein je insistirao na oštrim uslovima ako bi ona ostala s njim. Iako je u početku prihvatila uslove, ponovo je razmislila i 29. jula 1914, dan nakon početka Prvog svetskog rata, napustila je Njemačku i odvela dječake nazad u Zurich. Einstein se zakonski obavezao da će joj slati godišnje izdržavanje od 5600 rajhsmaraka u kvartalnim ratama, nešto manje od polovine njegove plate,[35][36] obaveze koje se u velikoj mjeri pridržavao.[37] Nakon potrebnih pet godina razdvojenosti, par se razveo 14. februara 1919.[38]

Pregovarali su o nagodbi[39] prema kojoj će novac od Nobelove nagrade koji je Einstein očekivao da će ga uskoro dobiti, biti stavljen u poverenje za njihova dva dječaka. Einstein bi dobio nagradu za svoj rad, a ona novac. Mileva je mogla da koristi kamate, ali nije imala ovlaštenje nad kapitalom bez Einsteinove dozvole.[40][41] Nakon što je Einstein oženio svoju rođaku Elzu u junu 1919, vratio se u Zurich da razgovara sa Milevom o budućnosti djece. Tokom posjete, poveo je Hansa Alberta na plovidbu Bodenskim jezerom i Eduarda u Arosu na oporavak.

Godine 1922. Einstein je primio vijest da je u novembru dobio Nobelovu nagradu. Njegov brakorazvodni sporazum obećao joj je novac za Nobelovu nagradu. Prema uslovima sporazuma, novac je trebao biti držan u fondaciji za njihova dva dječaka, dok je ona mogla povući kamatu.[42] Na osnovu nedavno objavljenih pisama (zapečaćenih od strane Einsteinove pounuke Margot Einstein do 20 godina nakon njene smrti), Walter Isaacson je izvjestio da je Mileva na kraju uložila novac od Nobelove nagrade u tri stambene zgrade u Zurichu da bi ostvarila prihod.[43][44] Mileva je živjela u jednoj, petospratnici u Huttenstrasse 62; druge dvije su bile investicije.

Godine 1930, sa oko 20 godina, Eduard je doživio slom i dijagnosticirana mu je šizofrenija. Do kasnih 1930-ih, troškovi njegove njege na psihijatrijskoj klinici "Burghölzli" Univerziteta u Zurich prešla su mogućnosti koje je imala. Prodala je dvije kuće kako bi prikupila sredstva za njegovu brigu i održavanje.[45] Godine 1939. pristala je da prenese vlasništvo nad kućom Huttenstrasse u kojoj je živjela na Einsteina kako bi spriječila njen gubitak, pri čemu je zadržala punomoć.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Doživjela je težak moždani udar i umrla u 72. godini 4. augusta 1948. u Zurichu. Tamo je sahranjena na groblju Nordheimu. Eduard Einstein je bio institucionalizovan do svoje smrti 1965.[46]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Calaprice, A. & Lipscombe, T. (2005). Albert Einstein: A Biography. Westport and London: Greenwood Press; ISBN 0-313-33080-8
  • Clark, R. W. Einstein: The Life and Times. New York 1971 ISBN 0-690-00664-0, HarperCollins, New York 2007; ISBN 0-06-135184-9
  • Einstein, A. (1987). The Collected Papers of Albert Einstein. Volume 1. Ed. J. Stachel et al. Princeton University Press; ISBN 0-691-08475-0
  • Einstein, A. (1987). The Collected Papers of Albert Einstein. Volume 1. (English translation). Trans. by A. Beck, Consultant P. Havas. Princeton University Press; ISBN 0-691-08475-0
  • Einstein, A. (1998). The Collected Papers of Albert Einstein. Volume 8. Ed. R. Schulmann et al. Princeton University Press; ISBN 978-0-691-04841-3
  • Esterson, A, and Cassidy, D. C. (2019). Einstein's Wife: The Real Story of Mileva Einstein-Marić. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. ISBN 978-0-262-03961-1
  • Fölsing, A. (1990) Keine „Mutter der Relativitätstheorie", Die Zeit, 16 November 1990. (English translation Arhivirano 13. 8. 2015. na Wayback Machine.)
  • Gearhart, C.A. (1992). "The Education of Albert Einstein", SJU Faculty Colloquium, 15 January 1992."
  • Highfield, R.; Carter, P. (1993). The Private Lives of Albert Einstein. London, UK: Faber and Faber. ISBN 978-0-571-17170-5.
  • Holton, G. (1996). Einstein, History, and Other Passions. American Institute of Physics, Woodbury, N.Y.; ISBN 1-56396-333-7
  • Isaacson, W. (2007). Einstein. His life and Universe. New York: Simon & Schuster.
  • Krstić, D. (1991). Appendix A: "Mileva Einstein-Maric." In Elizabeth Roboz Einstein: Hans Albert Einstein. Reminiscences of His Life and Our Life Together, Iowa City (Iowa Institute of Hydraulic Research) 1991, pp. 85–99; ISBN 0-87414-083-8
  • Krstić, D. (2004). Mileva & Albert Einstein: Their Love and Scientific Collaboration. DIDAKTA d.o.o. Radovljica; ISBN 961-6530-08-9
  • Martinez, A. (2005). Handling evidence in history: the case of Einstein's Wife in School Science Review, Vol. 86, No. 316 (March 2005), pp. 49–56.
  • Maurer, M. (1990). "Weil nicht sein kann, was nicht sein darf...'DIE ELTERN' ODER 'DER VATER' DER RELATIVITÄTSTHEORIE? Zum Streit über den Anteil von Mileva Maric an der Entstehung der Relativitätstheorie", PCnews, Nr. 48, Jg. 11, Heft 3, Wien, Juni 1996, SS 20–27. RLI-Web (August 2005)
  • Milentijević, Radmila (2012). Милева Марић Ајнштајн: живот са Албертом Ајнштајном (Mileva Marić Einstein: A Life with Albert Einstein). Belgrade: Prosveta; ISBN 9788607019632
  • Ognjenović, V. (1998). Mileva Ajnštajn/Mileva Einstein. Translated by Janković, M. In: Ćirilov, J., Pantić, M. (eds.). Infinity Contained in Ten Square Yards. An Anthology of Contemporary Plays, Serbian PEN Centre, Beograd 2008; ISBN 978-86-84555-10-8
  • Pais, Abraham (1994). Einstein Lived Here, Oxford University Press; ISBN 0-19-853994-0
  • Popović, M. (ed.) In Albert's Shadow: The Life and Letters of Mileva Marić, Einstein's First Wife (2003). Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-7856-X
  • Shankland, R.S. "Conversations with Albert Einstein", in: American Journal of Physics, Vol. 31, 1963, pp. 47–57. doi:10.1119/1.1969236
  • Stachel, J. (1996). Albert Einstein and Mileva Marić: A Collaboration that Failed to Develop. In H. M. Pycior, N. G. Slack, and P. G. Abir-Am (eds.) (1996), Creative Couples in the Sciences, Rutgers University Press; ISBN 0-8135-2187-4
  • Stachel, J. (2002). Einstein from 'B' to 'Z'. Boston: Birkhäuser; ISBN 3-7643-4143-2 pp. 31–39, 55 Arhivirano 11. 4. 2010. na Wayback Machine
  • Stachel, J (ed.) Einstein's Miraculous Year: Five Papers That Changed the Face of Physics. Princeton. Appendix to Introduction, Centenary Edition (2005) pp. liv–lxxii Arhivirano 11. 11. 2009. na Wayback Machine
  • Stefan, V Alexander: Regarding Interalia, Albert Einstein and Mileva Marich Einstein, The World Year of Physics 2008 Honoring Albert Einstein, http://www.stefan-university.edu/ALBERT-EINSTEIN.pdf
  • Trbuhovic-Gjuric, D. (1983). Im Schatten Albert Einsteins. Das tragische Leben der Mileva Einstein-Maric, Bern: Paul Haupt; ISBN 3-258-04700-6.
  • Trbuhovic-Gjuric, D. Im Schatten Albert Einsteins. Das tragische Leben der Mileva Einstein-Maric, Bern: Paul Haupt (1988); ISBN 3-258-03973-9.
  • Trbuhovic-Gjuric, D. (1991). Mileva Einstein: Une Vie, Editions des Femmes; ISBN 2-7210-0407-7 (translation into French by Nicole Casanova of Im Schatten Albert Einsteins. Das tragische Leben der Mileva Einstein-Maric, 1988 edition).
  • Troemel-Ploetz, Senta (1990). "The woman who did Einstein's mathematics". Women's Studies International Forum. 13 (5): 415–32. doi:10.1016/0277-5395(90)90094-E.
  • Walker, E.H.: Did Einstein espouse his spouse's ideas? with a reply by John Stachel et al., Physics Today (February 1991)
  • Zackheim, M.: Einstein's daughter. The search for Lieserl, Riverhead Books, New York (1999); ISBN 1-57322-127-9
  • Finkbeiner, Ann (2019). "The debated legacy of Einstein's first wife". Nature. 567 (7746): 28–29. Bibcode:2019Natur.567...28F. doi:10.1038/d41586-019-00741-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M. Popović (2003). In Albert's Shadow: The Life and Letters of Mileva Marić, Einstein's First Wife, p. xv
    "The Family Tree of Mileva Marić-Einstein"
  2. ^ a b c d Highfield, 1993, pp. 36–43.
  3. ^ Darko V: Mathematics Intelligencer Sep 2019
  4. ^ Esterson and Cassidy, 2019, pp. 10, 269
  5. ^ a b c D. Trbuhuvić-Gjurić, Im Schatten Albert Einsteins, 1988, pp. 35, 43, 49, 60, 63
  6. ^ The Collected Papers of Albert Einstein, Vol. 1, Doc. 42.
  7. ^ Asmodelle, Estelle (2015). "(PDF) The Collaboration of Mileva Maric and Albert Einstein". arXiv:1503.08020 [physics.hist-ph].
  8. ^ The Collected Papers of Albert Einstein, Vol. 1, Doc. 67
  9. ^ Stachel (1996), pp. 41, 52, n. 22
  10. ^ Highfield, 1993, p. 80
  11. ^ The Collected Papers of Albert Einstein, Volume 5 The Swiss Years: Correspondence, 1902–1914. Edited by Martin J. Klein, A. J. Kox, and Robert Schulmann.ISBN 9780691033228
  12. ^ Einstein, Albert and Marić, Mileva (1992) The Love Letters. Edited by Jürgen Renn & Robert Schulmann. Translated by Shawn Smith. Princeton University Press, Princeton, N.J. ISBN 0-691-08760-1
  13. ^ Singh, S (2005). Big Bang. Harper Perennial. ISBN 978-0-00-715252-0.
  14. ^ Pais, A. (1994), pp. 1–29
    Holton, G. (1996), pp. 177–93
    Stachel, J. (2002), pp. 26–39, 55
    Martinez, A. (2005)
    Calaprice, A. & T. Lipscombe (2005), pp. 41–42
  15. ^ Maurer, M. (1996); Troemel-Ploetz, S. (1990)
    Walker, E.H. (1991)
  16. ^ Ruth H. Howes; Caroline L. Herzenberg (1999). Their Day in the Sun. Temple University Press. str. 26. ISBN 978-1-56639-719-3.
  17. ^ a b c d Gagnon, Pauline (19. 12. 2016). "The Forgotten Life of Einstein's First Wife". Scientific American Blog Network. Arhivirano s originala, 17. 10. 2020. Pristupljeno 17. 10. 2020.
  18. ^ Abram F. Joffe: Памяти Алъберта Эйнштейна, Успехи физических наук, т. 57 (2), стр. 187–192 (Pamyati Alberta Eynshtyna, Uspekhi fizicheskikh nauk, v. 57, pp. 187–92 (1955)
  19. ^ Stachel (2005), pp. lxv–lxxii Arhivirano 11. 11. 2009. na Wayback Machine; Martinez, A. (2005)
    pp. 51–52 Arhivirano 11. 8. 2011. na Wayback Machine
  20. ^ "Mileva's Story" Arhivirano 30. 4. 2015. na Wayback Machine, Einstein's Wife, PBS.org; accessed 3 February 2017.
  21. ^ Highfield and Carter (1993), p. 110
  22. ^ Stachel (2002), p. 45.
  23. ^ a b Finkbeiner 2019.
  24. ^ Stachel (2002), p. 36;
    The letter dated 27 March 1901 from Einstein says in translation: "How happy and proud I will be, when we two together have victoriously led our work on relative motion to an end!"
  25. ^ Stachel (2002), pp. 33–37
    Holton, G. (1996), pp. 181–93.
  26. ^ Holton (1996), pp. 177–93
  27. ^ Stachel (2002), pp. 26–39, 55
  28. ^ Martinez, A.A., Mileva Marić
  29. ^ G.J. Whitrow (ed.), Einstein: The Man and His Achievements, p. 19 (1967)
  30. ^ Krstić, Djordje (2004). Mileva & Albert Einstein: their love and scientific collaboration. Mayer, Janez, 1948–. Radovljica: Didakta. str. 7. ISBN 961-6530-08-9. OCLC 447458003.CS1 održavanje: datum i godina (link)
  31. ^ "Die bessere Hälfte". Einsteinfoundation.de. Arhivirano s originala, 21. 1. 2021. Pristupljeno 4. 4. 2022.
  32. ^ "Mileva MarićMileva Marić: Die (fast) vergessene Einstein". Heidelberg University. Arhivirano s originala, 16. 4. 2021. Pristupljeno 4. 4. 2022.
  33. ^ a b c Highfield, 1993, pp. 154–166
  34. ^ Isaacson, Walter (2007). Einstein. New York NY: Simon & Schuster. str. 185–187. ISBN 978-0-7394-8903-1.
  35. ^ (approximately 44000 Euros — 5600 times 7.9 — as per this extract)
  36. ^ Highfield, 1993, p. 172
    Isaacson, 2007, p. 186.
  37. ^ Fölsing (1997, pp. 420–421), Isaacson (2007, pp. 234–235), Highfield and Carter (1993, p. 186).
  38. ^ Highfield, 1993, p. 188.
  39. ^ "Einstein Works Out Details of His 1919 Divorce from Mileva Marić". Shapell Manuscript Collection. Shapell Manuscript Foundation. Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 18. 1. 2021.
  40. ^ Highfield and Carter, p. 187 ("180,000 Swiss Francs")
  41. ^ The Collected Papers of Albert Einstein, Vol. 8, document 562.
  42. ^ Einstein Collected Papers, Vol. 8, Docs. pp. 449, 562.
  43. ^ Walter Isaacson, Time 168(3): 50–55, 17 July 2006.
  44. ^ "Einstein Writes About House Bought With Nobel Prize Money". Shapell Manuscript Collection. Shapell Manuscript Foundation. Arhivirano s originala, 20. 12. 2014. Pristupljeno 3. 2. 2017.
  45. ^ Thomas Huonker, Diagnose: «moralisch defekt» Kastration, Sterilisation und «Rassenhygiene» im Dienst der Schweizer Sozialpolitik und Psychiatrie 1890–1970 (2003) Arhivirano 2. 10. 2016. na Wayback Machine, Zürich; accessed 3 February 2017. (in njemački)
  46. ^ Marić, Mileva; Einstein-Marić, Mileva; Einstein-Maric, Mileva (2003). In Albert's Shadow: The Life and Letters of Mileva Marić, Einstein's First Wife (jezik: engleski). JHU Press. ISBN 978-0-8018-7856-5. Arhivirano s originala, 4. 5. 2022. Pristupljeno 5. 10. 2020.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mileva_Marić&oldid=3590344"