Mitraizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Mitraizam je naziv za religiju, odnosno kult indoiranskog božanstva Mitre koji je uživao veliku popularnost na teritoriji Rimskog Carstva od 1. do 3. vijeka.

Historija[uredi | uredi izvor]

Bog Mitra je poštovan u različitim dijelovima svijeta i u veoma širokom vremenskom rasponu. Poznat je prije svega u hinduističkoj, zatim perzijskoj, helenističkoj i rimskoj civilizaciji. U Indiji je poštovan kao Sunčevo božanstvo i usko se vezuje uz Varunu, boga voda i kaznitelja krivaca. Ova dva boga se zajedno prikazuju kao zaštitnici ugovora i zakletve koja se polaže na vodu. U Avesti je Mitra združen i sa Ahura Mazdom, vrhovnim bogom, sa Suncem koje je „njegovo oko“ i sa bikom, simbolom snage. Ekspanzijom Perzijanaca Mitrin kult se proširio u Babilon, povezao sa kultom sunčanog boga Šamaša. U Maloj Aziji Mitra postaje vrlo popularno božanstvo, pa se slavi praznik “Mitrahana” i stvaraju se njegovi misteriji. Mitrin kult, dalje se širi u Grčku, a nakon Pompejeve pobjede nad pontskim kraljem Mitridatom 66. god. p.n.e., prodire među rimske vojnike, koji ovaj kult prenose širom rimske imperije. Mitrin kult se na ovaj način prenio širom Zapada i pronađeni su mnogi hramovi na teritoriji od Welsa, uz Rajnu i Dunav, pa sve do Aleksandrije. Poklonici Mitre, kome je dana tiula „nepobjedivo Sunce“ postaju i pojedini carevi, među kojima će biti i mladi Konstantin. Sve do 392. godine nije se znalo koja će religija preovladati, da li mitraizam ili kršćanstvo. Mitraizam je, međutim, relativno brzo iščezao nakon što je u Carstvu službena religija postalo kršćanstvo, tako da posljednji tragovi datiraju iz 5. vijeka.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Sami sljedbenici mitraizma nisu ostavili pisanih tragova, te se jedini koliko-toliko pouzdani podaci mogu dobiti na temelju svjedočanstava njihovih poganskih ili kršćanskih suparnika, odnosno zahvaljujući arheološkim ostatcima koji su pronađeni u ruševinama hramova tzv. mitreji ili lat. Mithraeum-a,. Na osnovu tih podataka se zaključilo da je kult kombinirao određene elemente dotadašnje grčko-rimske religije, i krščanstva - kroz promoviranje „kreposnog“ života za koga slijedi nagrada na drugom svijetu. S druge strane, kult je bio ograničen na muškarce, i ograničen uglavnom na legionare i vojsku, pa se vjeruje da je to jedan od razloga zašto se nikada nije proširio poput krščanstva. Isto tako religija se zasnivala na mističnosti i tajnosti rituala na koje se više polagalo nego na propagiranje kulta.

Mitraizam je vegetabilni kult, sa vrlo strogim propisima života njegovih poklonika, gdje je neporočnost i kontrola čula bila obavezna.

Mitraizam u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Antički sakralni spomenik - Mitrej u Konjicu[uredi | uredi izvor]

Arheolog Zemaljskog muzeja u Sarajevu Carl Patsch pronašao je na brdu Repovica u Konjicu, 1897. godine, veliko arheološko nalazište Konjički Mitrej (svetilište boga Mitre). Pronađeni su temelji pravougaonog svetilišta, 9x6 metara, koje se prostiralo na 45 m2. Zanimljivo je da ovaj mitrej nije ukopan dublje u zemlju, niti je, kao što je bilo uobičajeno u gradnji ovih hramova, iskorišten prostor neke prirodno nastale jame ili špilje, što nedvojbeno ukazuje da je u vrijeme gradnje postojala gusta, neprohodna šuma u okolini, koja je prirodno zaklanjala zgradu od pogleda ljudi.

Svetilište je okrenuta od zapada prema istoku, i sastoji se od jedne prostorije koja se zvala cella ili crypta. Kao građevni materijal koristio se vapnenac pronađen u blizini, na samom brdu Repovica, tesan gotovo pravokutno, prilične grube izrade. Zidalo se malterom u kome nema stucane opeke, a samo se tanko njime mazalo. Zgrada nije stradala u požaru niti hotimičnom razaranju, nego je do razaranja došlo prirodnim putem zbog uticaja voda i zuba vremena.

Slika - reljef kulta konjičkog mitreja[uredi | uredi izvor]

Slika kulta nađena u mitreji u Konjicu predstavlja pravu rijekost i čini izuzetno važnim ovo arheološko nalazište. Slika je rađena na vapnencu i njene su dimezije slijedeće: 0,59 visina – 0,425m širina i samo 0,10 debljina. Slika je sastavljena je od mnogih ulomaka ali na žalost nije sastavljena cijela.[1]

Zanimljivo je da je slika imala reljef sa obje strane. Po radu klesara vidi se da nisu postojale naknadne korekture, a reljef priređen je u isto vrijeme i od istih sredstava od kojih je građen i sam hram.

Na reljefu je prikazan bog Mitra kako pod pećinskim svodom ubija bika koji je upravo savršeno isklesan. U prikazu žrtvovanja je i zmija koja pije krv žrtvovanog bika i škorpija koja napada mošnice bika. U samom uglu polukružnog svoda iznad same glave boga Mitre, nalazi se nezaobilazni prikaz gavrana, koji je sastavni dio legende o Mitri, gdje se on pojavio kao prenosilac naredbe Vrhovnog Boga, po kojoj mu je naređeno da ubije svetog bika. No ova slika iz konjičkog mitreja je specifičnija od drugih koje su nalažene na mnogim drugim lokalitetima, jer se sastoji iz još tri dijela pored osnovnog prikaza tauroktonije (prikaza gdje Mitra ubija svetog bika).

Prikaz sadruge strane je slika gozbe gdje Mitra i Sol gozbom slave završetak svih svojih kušnji. Slika prikazuje šest osoba koje su obučene u orijentalnu odjeću, tri osobe sa frigijskim kapama na glavi, dok dvije prisutne nose maske na glavi i to lijevi masku gavrana, a desni masku lava, dok je jedna osoba gologlava. Ovaj prikaz se slaže sa poznatim detaljima o ritualnoj gozbi koja bi bila održavana u haramovima boga Mitre, kada su se jela bezmesna jela i pilo vino iz ritualnih posuda. U ovom obredu učestvovali su samo posvećeni, inicirani u sedam mističnih stupnjeva, od kojih je prva inicijacija Gavran, a jedna od sedam je i Lav, tako da prikazani ljudi sa maskama lava i gavrana vjerojatno predstavljaju posvećene u ovim inicijacijama.

U konjičkom mitreji nađen je pored ovog iscrpno objašnjenog reljefa i vrlo dobro očuvan žrtvenik boga Mitre. Na njemu je sasvim lijepo očuvan natpis: Nepobjedivom Suncu Mitri – Lucije Venturije zavjet učini.

Mitrej iz Golubića kod Bihaća - Arheološki muzej Zagreb

Konjički mitrej na brdu Repovica , iako najznačajniji, nije jedini te vrste koji je nađen u ovom kraju. Vrlo lijepo sačuvan reljef boga Mitre, pronađen je u selu Lisičići, 8 km sjeverozapadno od Konjica, što dokazuje da je i ovdje bilo poštovalaca boga Mitre, hindusko-perzijskog boga.

Na osnovu nađenog novca u konjičkom mitreju može se zaključiti da je mitrej postojao još uvijek i služio svojoj svrsi i za vrijeme cara Arkadija kojeg je njegov otac Teodosije 16. januara 383. godine, proglasio Augustom.

Mitreji su nađeni i u Golubiću i Pritoci kod Bihaća, Jajcu, Milama kod Jajca i Potocima kod Mostara.[1]


Hram Boga Mitre- Muzej u Jajcu

Antički sakralni spomenik - Mitrej u Jajcu[uredi | uredi izvor]

Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Prema nalazu novca, tipovima lampi i fibule sagrađen je početkom 4. stoljeća, a javnosti ga je predstavio sarajevski arheolog Dimitrije Sergejevski, 1937. god. Reljef je klasična slika boga koji ubija bika sa svim potrebnim ikonografskim simbolima: Mitra u perzijskoj nošnji sa ogrtačem koji leprša. Jednim koljenom je prignječio bika, a lijevom rukom ga je uhvatio za gubicu, dok mu desnom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion. Prisutan je i gavran koji je donio nalog od Ahuramazde. Sa strana su dadofori (lučonoše). U gornjem dijelu su sunce (prikazano bez zraka) i mjesec (bez srpa). Umjetnik je upotrijebio boju: plavu za Mitrasovu tuniku, crvenu za ogrtač i hlače, i sunce i mjesec. Bik je najvjerovatnije bio crn, a pozadina zelena. [2] Hram boga Mitre u Jajcu, jedan od najznačanijih mitreuma u Evropi, obnovljen je 2012. i otvoren za sve zainteresirane posjetioce, u okviru MDG-F programa "Unapređenje kulturnog razumijevanja u BiH" finansiranog sredstvima vlade Kraljevine Španije. Vrijednost projekta je oko 260.000 KM.

Car Teodosije I je godine 391. proglasio mitraizam zabranjenom religijom, zajedno sa svim paganskim religijama i proglasio kršćanstvo jedinom dozvoljenom religijom, a ovaj kult se održao sve do 5. stoljeća u perifernim dijelovima carstva. Postoje naznake da se nastavak mitraističkog kulta nastavio u bogumilstvu.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]