Mossad

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grb MOSSAD-a

Mossad (המוסד למודיעין ולתפקידים מיוחדים, Hamossad Lemodi'in Uletafkidim Meyuchadim, Institut za ispitivanje i posebne poslove, zapravo M. Merkazi Le-Modiin U-Letafkidim Meyuhadim) je ime izraelske obavještajne službe. Važi za jednu od najsposobnijih tajnih službi i u funkcijama je otprilike izjednačena sa američkom CIA-om. Zakonske ovlasti Mossada se znatno veće i razlikuje se od ovlasti drugih tajnih službi. Učestvovali su u evakuaciji Jevreja u Izrael iz ratom zahvaćenog Sarajeva 1992. i 1993.(Mossad ref. 16 Traynor, Ian. Cover story: Those who are called, The Guardian 10 December 1994)

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Služba je osnovana 1948. Mosad je predviđen za izvođenje operacija (likvidacije, sabotaže itd.) u inostranstvu. Pored toga postoji Shin Bet, kontraobavještajna služba vojske, te Aman koja obezbježuje podatke. Predsjednik David Ben Gurion je zabranio opšte spominjanje službe u javnosti. Uz to je odbio bilo kakvo zakonsko utemeljenje ciljeva, ovlaštenja i te objavljivanje budžeta Mosada. Mosad je od 1963. dobio naziv Institut za obavještajnu službu i specijalne zadatke. Novinar Bergman navodi kao poseban zadatak sprečavanje neprijateljskih država da se nuklearno naoružaju. Posebno odjeljenje Zomet radi na infiltraciji arapskih političara, ofizira i naučnika. Metodom "pod pogrešnom zastavom" potencijalni doušnik se ubjeđuje da radi za NATO ili neku evropsku državu. Drugi poseban zadatak je zaštita Jevreja u inostranstvu i njihova emigracija u Izrael. Porast utjecaja počinje dolaskom načelnika Isela Harela 1954.[1] Otvaranje službe javnosti počelo ja nkon 1995. nakon više bezuspješnih operacija i atentata na premijera Yitzaka Rabina, gdje je tadašnji načelnik Šabtai Šavit, do tada poznat samo kao osoba "S", morao podnijeti ostavku.[2]

Načelnici[uredi | uredi izvor]

  • Isel Harel
  • Zvi Zamir
  • Šabtai Šavit
  • Danny Jatom
  • Meir Dagan

Poznati operativci[uredi | uredi izvor]

  • Mike Hariri
  • Viktor Ostrovski
  • Elie Cohen
  • Jonathan Pollard

Operacije[uredi | uredi izvor]

Poznate operacije su: neuspjelo hapšenje Alexandra Israela, snimanje tajnog govora Nikite Hruščova, sabotaža raketnog naoružanja egipatske vojske, hapšenje Adolfa Eichmanna, krađa aviona MIG-21, te likvidacija PLO aktivista.

Slučaj Alexandar Israel[uredi | uredi izvor]

Prva složenija operacija završila je neuspješno. Oficir izraelske mornarice Alexander Israel je dezertirao i pobjegao u Evropu. Tu je uspostavio kontakt s egipatskim diplomatima kojima je ponudio prodaju vojnih tajni. Tadašnji šef Mosada Iser Harel naređuje njegovo hapšenje gdje je utemeljio dogmu koja i danas važi: Jevreji ne ubijaju Jevreje. Planirano je kidnapovanje, uspavljivanje, transport i suđenje za izdaju. Međutim razne greške tokom operacije, uz pogrešnu anesteziju dovode do smrti Israela na putu za Tel Aviv. Mosad širi, putem štampe, dezinformacije prema kojima je Israel prebjegao u Južnu Ameriku. Israelov leš je bačen u more, Njegovu stvarnu sudbinu je 2006. rasvijetlio autor Ronen Bergman.

Tajni govor Nikite[uredi | uredi izvor]

Među prve značajne i uspješne operacije ubraja se nabavljanje snimka tajnog govora iz 1956. Nikite Hruščova gdje je kritikao Staljinov režim. Harel šalje zapis dotičnog govora američkoj službi CIA. Govor se objavljuje u novinama New York Times. Ovo označava početak saradnje ove dvije službe.

Hapšenje Adolfa Eichmanna[uredi | uredi izvor]

Adolf Eichmann tokom suđenja

Kao poseban uspjeh se smatra pronalazak i hapšenje visokog SS oficira Adolfa Eichmanna, jednog od arhitekti holokausta, u Argentini koji je doveden u Izrael gdje se osuđuje na smrt. Adolf Eichmann je 1950. uspio pobjeći iz američkog zatvoreničkog logora, od tada je živio u Južnoj Americi pod lažnim imenom. Mjesecima je bio pod pratnji izraelskih agenata koji su ga 11. maja 1960 uhapsili. Argentina i Izrael nisu tada imali sporazum i izručivanju te je Mosad slavlje povodom 150 godišnjice državnosti, gdje je prisustvovala i delegacija iz Izraela, upotrijebio da se Eichmann prebaci istim avionom koji je koristila izraelska delegacija. 23. maja premijer Ben Gurion saopštava u Knesetu, izraelskom parlamentu, da je Eichmann uhapšen.

Šestodnevni rat[uredi | uredi izvor]

Eli Cohen

Elie Cohen (1924.-1965.) je bio jedan od najpoznatijih špijuna Mosada. Pošla mu je za rukom, pod lažnim imenom Kamal Amin Taabet, infiltracija najviših vojnih krugova sirijske vojske. Nakon što je u Damasku otkriven osuđuje se na smrt vješanjem. Izrael je uzaludno pokušavao da se domogne njegovih posmrtnih ostataka. Smatra se da su informacije koje je Cohen dostavio bile ključne za pobjedu izraelske vojske u Šestodnevnom ratu.[3]

Jedinica "Mifraz"[uredi | uredi izvor]

Za Izraelce je bila šokantna činjenica da su njemački naučnici, koji su prethodno radili u raketnoj bazi Penemünde gdje je pravljena V-2, radili za egipatsku vojsku. Nakon što je izraelska vojska saznala da Egipat razpolaže raketama, koje su pokazivane na vojnim paradama u Kairu, premijer Gurion napada načelnika Harela zbog propusta. Harel osniva jedinicu "Mifraz" koja ima zadatak da likvidira njemačke raketne inžinjere. Krajem novembra 1962. šalje se paketna bomba u egipatsku namjensku fabriku Heluan. Eksplozija ubija 6 egopatskih radnika. Šalje se pismo-bomba raketnom inžinjeru Wolgangu Pilzu, koje međutim teško ranjava njegovu sekretaricu. U njemačkom gradu Lörrach puca se iz pištolja na Hansa Kleinwächtera koji, ostaje nepovrijeđen, uzvraća vatru. Atentati su doveli do diplomatske krize između Njemačke i Izraela, gdje načelnik Mosada Harel podnosi ostavku. Njegovom nasljedniku Meiru Amitu polazi za rukom infiltracija fabrike u Egiptu čime se obustavlja egipatski raketni program.

Operacija "Dijamant"[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Mosad dva puta bezusješno pokušao doći do sovjetskog aviona MiG-21 treći pokušaj put uspijeva. Irački pilot Munir Redfa, mada njegovo pravo ime nije poznato, je uspostavio kontakt s američkom državljankom u Bagdadu. Ispostavilo se da je radila za Mossad i obezbijedila je Redfi izraelski pasoš i avionske karte. U Izraelu je Redfu ponuđeno 1.000.000 dolara nagrade, uz izraelsko državljanstvo, ako nabavi MiG-21. Komandant izraelske avijacije Mordecai Hod mu je pokazao leteću rutu kojom će izbjeći radarski far jordanske i iračke protiv-vazdušne odbrane. 16. augusta 1966 preleće s avionom u blizini iračko-iranske granice. Nakon što se izraelska avijacija domogla aviona na Zapadu je ovo prihvaćeno pozitivno, dok je na sovjetskoj odnosno iračkoj strani izazvalo šok.[4]

Jomkipurski rat[uredi | uredi izvor]

Nije razjašnjeno da li je Naserov zet Ašraf Marvan, doista radio za Mossad ili je upotrijebljen od strane Egipta kao dvostruki igrač. Marvan je radio kao sekretar Naserovog nasljednika Sadata. Još u 1969. Marvan je uspostavio kontakt s Mosadom. Pod kodnim imenom "Anđeo" smatran je napouzdanijim izvorom Mosada. Slijepo povjerenje je dovelo do propusta pa je Jomkipurski rat iznenadio Izrael. Ovo neki pripisuju nemarnosti agenta "Anđeo", jer je njegovo upozorenje stiglo kasno, dok drugi navode da je u stvari radio za Egipat.

Operacija "Božiji bjes"[uredi | uredi izvor]

Nakon napada PLO aktivista (Crni septembar), gdje je u otmici izginulo 11 izraelskih sportista, tokom Olimpijskih igara u Minhenu 1972. formira se jedinica "Caesarea". Premijerka Izraela Golda Meir daje načelniku Mosada Zvi Zamiru odobrenje za likvidaciju PLO aktivista u Evropi. Jedinica Caerarea pod vodstvom Mikea Hararija je u periodu 1972.-1973. ubila nekoliko PLO aktivista u Evropi. Kasnije će likvidacija trojice PLO aktivista u Libanu dovesti do ostavki libanske vlade. Amnon Biran, jedan od organizatora likvidacija će kasnije za njemački Spiegel navesti da nije podrobno ispitano da li su ubijeni imali ikakve veze s atentatom u Minhenu. U ovom kontekstu se navodi i ubistvo konobara Ahmeda Bouchikija, koji je izgledom sličio Ali Hassanu Salamehu organizatoru atentata u Minhenu, gdje je 21. jula 1973 s 14 hitaca ubijen u norveškom gradu Liliehammer. Ova pogreška je obustavila likvidacije na sljedećih 5 godina, da bi 22. januara 1979 putem auto-bombe, Mosad likvidirao Salameha u Bejrutu.

Atentat na vođu Hamasa[uredi | uredi izvor]

U 1997. agenti Mosada, putem otrovne vakcine, napadaju tadašnjeg vođu Hamasa Kaleda Mašala. Tjelohranitelji Mašala su savladali izraelske agente. Pod pritiskom jordanskog kralja Husseina i vlade SAD-a Mosad je morao za njihovo oslobađanje poslati protivotrov, kojim je spašen Mašal.

Operacija "Olimpijske igre"[uredi | uredi izvor]

Kompjuterski virus "Stuxnet" je upotrijebljen 2006. za uništavanje centrifuga za obogaćivanje urana u iranskim nukleranim postrojenjima kod Natana. Programiranje virusa se pripisuje Mosadu, jer je tadašnji načelnik Meir Dagan uvrstio sabotažu iranskog nuklearnog programa kao najveći prioritet. Pored toga Mosad je sabotirao nabavku opreme, za nuklerna postrojenja, u Evropi. Nekoliko iranskih naučnika je likvidirano u Teheranu. U Izraelu se smatra da je ovim zaustavljen nuklearni program Irana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bergman, Ronen (31. 5. 2015). "Israelischer Geheimdienst Mossad Der große Schatten". einestages (jezik: njemački). Axel Springer Verlag AG. Spiegel. Pristupljeno 21. 3. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Brandes, Sabine (25. 2. 2010). "Jäger und Gejagte". Juedische Allgemeine (jezik: njemački). Tel Aviv. Pristupljeno 1. 4. 2017.[mrtav link]
  3. ^ Franz, Angelika (28. 5. 2002). "Tod eines Meisterspions" (jezik: njemački). Stern. Pristupljeno 27. 3. 2017.
  4. ^ "Stealing a Soviet MiG". Jewish Virtual Library (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 3. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]