Mostovi u Stocu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bregava i jedna od pregrada

Mostovi u Stocu su skupina mostova na Bregavi, općina Stolac, Bosna i Hercegovina. Bregava je kraška rijeka koja izvire u Dolu ispod planine Hrgud i ulijeva se u Neretvu u Klepcima kod Čapljine. Najvećim dijelom svoga toka protječe kroz Stolac. Rijeka pravi dva veća prirodna vodopada - iznad Begovine, poznat kao Pjene, i iznad Prope, poznat kao Provalije. U 18. vijeku na rijeci je sagrađeno više bentova, pregrada, preko kojih voda pravi umjetne vodopade. Najpoznatiji je Veliki benat kod Šarića ljetnikovca. Od srednjeg vijeka do danas u Stocu je sagrađeno 15 mostova, od kojih 10 predstavlja historijske građevine.

Opšte[uredi | uredi izvor]

Veliki broj mostova u Stocu je posljedica činjenice da Bregava, pored osnovnog korita ima nekoliko rukavaca. Svi su sa polukružnim svodovima i građeni su od kamena, po uzoru na stupe za valjanje sukna i vodenice. [1] Na rijeci Bregavi u stolačkoj općini obnovljen je veliki broj mostova, zajedno sa drugim nacionalnim spomenicima, a sve u okviru projekta ARCH kojega je financirala Europska komisija. Zajedno sa vodenicama i stupama mostovi u Stocu proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [2]

U Stocu postoje sljedeći mostovi (navedeni prema toku rijeke - nizvodno)

Ćuprija u Begovini. Ćupriju je krajem osamnaestog ili početkom devetnaestog vijeka izgradila porodica stolačkih kapetana Rizvanbegovića. Ovaj most ima pet lučnih otvora. Nakon nekoliko obnova u mnogome se razlikuje od originalne izvedbe. Niveleta mosta skoro je ravna. Rasponi svodova su od 3,85 do 4,10 metara. Širina kolovoza je 2,65 m, a ukupna dužina sa prilazima 35,5 metara.

Djevojački most nalazi se na desnom kraku Bregave. Most je na jedan svod, čiji je luk segmentan, blizak polukrugu. Sa nizvodne strane, iznad naglašenog zaključnog kamena svoda nalazi se ugrađena ploča s ćirilskim natpisom, koji kaže da je to Most Sare Kašiković, kao i da je godina gradnje – 1896. Sara je bila poznati stolački ugostitelj, a most je izgradila u čast svoje nesretne ljubavi.

Raspon luka iznosi 8,40 m, a njegova visina iznad vode je 3,60 m. Debljina svoda je 40 cm. Širina staze na mostu je 1,87 m, ukupna dužina mosta sa kapijom i stepenicama iznosi 12,5 m.

Gornja ili Inat ćuprija

Gornja Ćuprija. Smatra se najstarijim mostom u Stocu. Ona je 70-tih godina prošloga vijeka dobila ime Inat ćuprija. Pored ove ćuprije nalazi se vodenica, džamija, kafana i hamam. Izgrađena je u XVII vijeku. Nesimetričnog je izgleda, jedan luk se završava na obali, a drugi u koritu rijeke. Legenda kaže da se graditelj na ova način htio osvetiti tadašnjem uzurpatoru na vlasti u Stocu.

Lučki most. Lučki most je pješački, sagrađen nakon II svjetskog rata uz primjenu savremenih materijala (armirani beton). Konstrukciju mosta nose dva stuba. Niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna.

Novi most. Most je sagrađen nakog II svjetkog rata. Izveden je od savremenih materijala (armirani beton). Ovaj most sada predstavlja glavni ulaz u grad iz pravca Mostara i Berkovića.

Mostić kod Šarića ljetnikovca. Most spada u manje prelaze preko vode na rukavcu gdje je vodotok uglavnom konstantan i bezopasan, što se posebno odražava na ukupnoj propusnosti triju otvora od jedva nešto preko tri metra, dok je dužina građevine u cjelini skoro 15 metara. Zanimljivo je da ovaj mostić ne premošćuje rukavac okomito na vodotok, već pod uglom.

Most za prilaz Adi. Nalazi se na lijevom rukavcu Bregave, ispod Vidoškog Grada. Nastao je u XVII vijeku kada je i Ada nastanjena. Ima tri svoda - raspona 2,40 m i dva stuba širine 1,70 m; ukupna dužina mu je 13,70 m , a širina 3.10 metara. Most je potpuno ravan a isto tako i njegova ograda.

Most kod Podgradske džamije (Ali-pašine džamije). Most spada, među manje prelaze u Stocu. On se, međutim, nalazi pod glavnim putem, koji je krajem prošlog vijeka proširen na preko sedam metara i time je skoro potpuno uništen opšti dojam ovog mosta.

Podgradska ćuprija. Podgradska ćuprija prvi je stolački most na koji se naiđe kad se u ovaj grad dolazi od Mostara i Čapljine, preko Domanovića. Građen je početkom osamnaestog vijeka. a obnovljn 1898. godine,kada je proširen za dva metra. Ima dva zasvođena lučna otvora, različite veličine, koji se oslanjaju na jedan stub u rijeci i dva priobalna podzida. Različit raspon i visina lučnih otvora daju mostu osnovni asimetrični dojam. Manji svod uz lijevu obalu ima raspon 5, a veći uz desnu obalu 8 metara. Širina kolovoza je 4,80 m, debljina ogradnih zidova po 35 cm, a ukupna dužina objekta sa prilazima oko 26,5 m.

Most u Polju. Pretpostavlja se da je sagrađen u 19. ili početkom 20. vijeka, s obzirom na primijenjene materijale, konstrukciju kao i vidljive prepravke na mostu. Most ima četiri lučna otvora. Niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna. Hodna površina je danas izvedena od betona. Ograda je od željeznih stubova i žice.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Muhamed Elezović, Most - Index Časopis za obrazovanje, nauku i kulturu Broj 199 (110 - nova serija) Godina XXXI juni/lipanj 2006. -Legende o stolačkim ćuprijama

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Džemal Ćelić - Mehmed Mujezinović: Stari mostovi u BiH)". Sarajevo publishing 1998, Kulturno naslijeđe. Pristupljeno 26. 11. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Stolac)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 26. 11. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)