Nijaz Alispahić
Nijaz Alispahić, rođen 1940. godine u Kozluku kod Zvornika, je bosanskohercegovački književnik, dramaturg, prozaist, pjesnik, teatrolog, kritičar i esejist, scenarista, pozorišni i TV reditelj, kulturni kronolog. Studije jezika i književnosti završio je u Beogradu, a postdiplomske studije u Sarajevu. U Gradačcu 1973. godine pokreće književnu manifestaciju "Kikićevi susreti".
Od 1978. godine radi kao dramaturg Narodnog pozorišta u Tuzli. On je BiH dramaturg s najdužim iskustvom. Njegova djela prevođena su na više stranih jezika, a zastupljen je u Antologiji bošnjačke pripovijetke 20. vijeka i Antologiji bosanskohercegovačke drame 20. vijeka.[1]
Njegov sin je Fatmir Alispahić, a kćerka Selma Alispahić.
Djela[uredi | uredi izvor]
Knjige[uredi | uredi izvor]
- "Vatre stišane pjesmom", poezija, (1971);
- "Vrtovi sirotog Halimije", pripovijetke, 1979);
- "Karakazan", poezija, (1996);
- "Leda Saliniana" - Kulturna hronika Tuzle, (1997);
- "Sihirbaz", pripovijetke, (1998);
- "Hamdibeg", dramatizacija, (1998);
- "Sire, došli su ratnici" - Narodno pozorište Tuzla 1992 - 1995, (1998).
- "Hasanaginica" - drama i libreto za operu (1999),
- "Tuzlansko sijelo u podne" - hronika (2000)
Drame[uredi | uredi izvor]
- "Gola prsa protiv bajoneta" - igrokaz (1980),
- "Životopis Ha Ha" - monodrama (1980),
- "Raja s Mejdana" - mjuzikl (1986),
- "Zmaj od Bosne" - drama (1987),
- "Insani i ćuprije" - poetski igrokaz (1995),
- "Hasanaginica" - drama (1999),
- "Hasanaginica" - libreto za operu (1999),
- "Aska i vuk" - drama (2002),
- "Aska i vuk" - libreto za operu (2003),
- "Za dom penzionera spremni" - drama (2003)
Dramatizacije[uredi | uredi izvor]
- "Odumiranje međeda" (1987),
- "Derviš i smrt" (1988),
- "Tijesna ulica" (1995),
- "Hamdibeg" (1997).
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Dvostruki laureat Nagrade "Ivo Andrić" za najbolju pripovijetku za 1983. i 1989. godinu
- Nagrada "Zijo Dizdarević" za najbolju pripovijetku za 1977. i 1978. godinu
- Nagrada časopisa "Život" za najbolju prozu (1977)
- Prva nagrada za najbolju kratku priču banjalučkog "Glasa" (1977) i prištinskog "Jedinstva" (1977)
- Dvije Prve nagrade za najbolju novinsku priču "Fronta slobode"
- Trostruki laureat Nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolji repertoar u jednoj sezoni (1983/84, 1985/86, 1988/89)
- Nagrada Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolju dramatizaciju ("Derviš i smrt", 1989).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 15. 12. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)