Parenhim

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Plućni parenhim sa oštećenjima od velikih subpleurskih izraslina.

Parenhim je glavnina funkcijske supstance u životinjskim organima ili strukturama kao što je tumor. U zoologiji je naziv za tkivo koje ispunjava unutrašnjost pljosnatih crva.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin parenhim je novolatinskog porijekla, a od grčkih riječi παρέγχυμα – parenhima = utrobno meso, iz παρεγχεῖν – parenkhein = da se ulije i παρα- para– =pored + ἐν – en- = u + χεῖν – khein = presiromašno) .[1]

Prvobitno su ga Erasistratus i drugi anatomi koristili za označavanje određenih ljudskih tkiva.[2] Kasnije ga je Nehemiah Grew također primijenio na biljna tkiva.[3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Parenhim je funkcijski dio organa ili struktura kao što je tumor u tijelu. To je, za razliku od strome, koja se odnosi na strukturno tkivo organa ili struktura, ustvari  vezivno tkivo.

Mozak[uredi | uredi izvor]

Moždani parenhim odnosi se na aktivno tkivo u mozg, koje se sastoji od dvije vrste moždanih ćelija, neurona i glijnih ćelija.[4] Oštećenje ili trauma moždanog parenhima često rezultira gubitkom kognitivnih sposobnosti ili čak smrću. Krvarenje iz parenhima poznato je kao unutarparenhimsko krvarenje.

Pluća[uredi | uredi izvor]

Parenhim pluća je supstanca pluća izvan kardiovaskularnog sistema koja je uključena u razmjenu plinova u plućnim alveolama i respiracijskim bronhiolama,[5] iako neki autori uključuju samo alveole.[6]

Jetra[uredi | uredi izvor]

Parenhim jetre je djelotvorno tkivo organa koje čini oko 80% zapremine jetre u obliku hepatocita. Drugi glavni tip ćelija jetre su neparenhimske. Neparenhimske ćelije čine 40% ukupnog broja ćelija jetre, ali samo 6,5% njene zapremine.[7]

Bubrezi[uredi | uredi izvor]

Bubrežni parenhim podijeljen je u dvije glavne strukture: vanjsku bubrežnu koru i unutrašnju  bubrežnu srž. Uopćeno, ove strukture imaju oblik 7 do 18[8] konusolikih bubrežnih režnjeva, od kojih svaki sadrži bubrežnu koru koja okružuje dio srži zvani bubrežna piramida.[9]

Tumori[uredi | uredi izvor]

Parenhim čvrstog tumora, jedan je od dva različita odjeljka u solidnom tumoru. Parenhim se sastoji od neoplazijskih ćelija. Drugi odjeljak je stroma inducirana neoplazmatskim ćelijama, potrebna za hranjivu potporu i uklanjanje otpada. U mnogim vrstama tumora nakupine parenhimskih ćelija odvojene su baznom laminom, koja ponekad može biti nepotpuna.[10]

Pljosnate gliste[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost tijela pljosnatih glista, koja su acoelomata, ispunjava parenhim, sastavljeno od ćelija i međućelijskih prostora. Ovo je spužvasto tkivo poznato i kao mezenhimsko tkivo, u kojem se nekoliko tipova ćelija nalazi u njihovim vanćelijskom matriksu. Parenhimske ćelije uključuju miocite i mnoge tipove specijaliziranih ćelija. Ćelije su često vezane jedna za drugu, a također i za obližnje epitelne ćelije, uglavnom pomoću međućelijskim vezama i hemidezmosomima. Postoje velike razlike u tipovima ćelija u parenhimu, prema vrsti i anatomskim regijama. Njegove moguće funkcije mogu uključivati ulogu potpornog skeleta, skladištenje hranjivih sastojaka, kretanje i mnoge druge.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ LeMone, Priscilla; Burke, Karen; Dwyer, Trudy; Levett-Jones, Tracy; Moxham, Lorna; Reid-Searl, Kerry; Berry, Kamaree; Carville, Keryln; Hales, Majella; Knox, Nicole; Luxford, Yoni; Raymond, Debra (2013). "Parenchyma". Medical-Surgical Nursing. Pearson Australia. str. G–18. ISBN 978-1-4860-1440-8.
  2. ^ Virchow, R.L.K. (1863). Cellular pathology as based upon physiological and pathological histology [...] by Rudolf Virchow. Translated from the 2nd ed. of the original by Frank Chance. With notes and numerous emendations, principally from MS. notes of the author. 1–562. [Cf. p. 339.] link.
  3. ^ Gager, C. S. 1915. The ballot for names for the exterior of the laboratory building, Brooklyn Botanic Garden. Rec. Brooklyn Bot. Gard. IV, pp. 105–123. link.
  4. ^ "What is the Brain Parenchyma? (With pictures)".
  5. ^ "Lung parenchyma". Pristupljeno 9 February 2016.
  6. ^ Suki, B (July 2011). "Lung parenchymal mechanics". Compr Physiol. 1 (3): 1317–1351. doi:10.1002/cphy.c100033. ISBN 9780470650714. PMC 3929318. PMID 23733644.
  7. ^ Kmieć Z (2001). Cooperation of liver cells in health and disease. Adv Anat Embryol Cell Biol. Advances in Anatomy Embryology and Cell Biology. 161. str. iii–xiii, 1–151. doi:10.1007/978-3-642-56553-3_1. ISBN 978-3-540-41887-0. PMID 11729749.
  8. ^ Ashton, Leah; Gullekson, Russ; Hurley, Mary; Olivieri, Marion (April 1, 2017). "Correlation of Kidney Size to Number of Renal Pyramids in the Goat Kidney". The FASEB Journal. 31 (1_supplement): 899.5. doi:10.1096/fasebj.31.1_supplement.899.5 (neaktivno 2020-09-10) – preko fasebj.org (Atypon).
  9. ^ Walter F. Boron (2004). Medical Physiology: A Cellular And Molecular Approach. Elsevier/Saunders. ISBN 978-1-4160-2328-9.
  10. ^ Connolly, James L.; Schnitt, Stuart J.; Wang, Helen H.; Longtine, Janina A.; Dvorak, Ann; Dvorak, Harold F. (2003). "Tumor Structure and Tumor Stroma Generation". Holland-Frei Cancer Medicine. 6th edition (jezik: engleski).
  11. ^ Conn, D (1993). "The Biology of Flatworms (Platyhelminthes): Parenchyma Cells and Extracellular Matrices". Transactions of the American Microscopical Society. 112 (4): 241–261. doi:10.2307/3226561. JSTOR 3226561.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]