Pjegavost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pjegavost
(Pirgavost, efelidi)
Vesnuschki.jpg
Blage pjege na dječijem licu
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10L81.2
ICD-9709.09
OMIM266300
eMedicinearticle/1119293
MeSHD008548

Pjege su nakupine koncentriranih melaniniziranih ćelija koje su najlakše vidljive kod ljudi sa lijepim tenom. Pjege nemaju povećani broj ćelija koje proizvode melanin ili melanocita, već imaju melanocite koji prekomjerno proizvode granule melanina (melanosome) mijenjajući obojenost vanjskih ćelija kože (keratinocita). Kao takve, pjege se razlikuju od obojenih mladeža i benova[1] koji su uzrokovani nakupljanjem melanocita na malom području.

Pjege se mogu pojaviti na svim tipovima tena. Od šest Fitzpatrickovih tipova kože, najčešći su na tenovima 1 i 2, koji obično pripadaju sjevernim Evropljanima. Međutim, može se naći u svih etničkih grupa.

Biologija[uredi | uredi izvor]

Stvaranje pjega nastaje izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Izlaganje UV-B zračenju aktivira melanocite da povećaju proizvodnju melanina, što može dovesti do toga da pjege postanu tamnije i vidljivije. To znači da osoba koja nikada nije imala pjege može ih naglo razviti nakon dužeg izlaganja sunčevoj svjetlosti.

Pjege se uglavnom nalaze na licu, iako se mogu pojaviti na bilo kojoj koži izloženoj suncu, poput ruku ili ramena. Jako distribuirane koncentracije melanina mogu uzrokovati umnožavanje pjegica i pokriti cijelu površinu kože, poput lica. Pjege su rijetke u novorođenčadi, a češće se nalaze na djetetu prije puberteta. Nakon izlaganja suncu, pjege će se ponovo pojaviti ako su promijenjene pomoću farmaceutskie kreme ili lasera i nisu zaštićene od sunca. U nekim slučajevima blijede s godinama.

Pjege nisu kožni poremećaj, ali ljudi s pjegama uglavnom imaju nižu koncentraciju fotozaštitnog melanina, pa su stoga osjetljiviji na štetne efekte UV zračenja. Predlaže se da osobe čija koža naginje pjegama trebaju izbjegavati prekomjerno izlaganje suncu i koristiti kremu za sunčanje.[2][3]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Pjegave žene

Prisustvo pjegica povezano je s rijetkim alelima gena MC1R, iako se ne razlikuje hoće li osoba imati pjege ako ima jednu ili čak dvije kopije ovog gena. Drugim riječima, ekspresija odgovarajućeg gena jednaka je i kod homozigota i kod heterozigota. Također, osobe koje nemaju kopije MC1R ponekad imauju pjege. Unatoč tome, osobe s velikim brojem mjesta s pjegicama imaju jednu ili više varijanti gena MC1R. Od varijanti gena MC1R, kod pjegavih ispitanika najčešći su aleli Arg151Cys, Arg160Trp i Asp294His.[4][5][6] Gen MC1R također je snažnije povezan s crvenom kosom nego s pjegama. Većina crvenokosih osoba ima dvije varijante gena MC1R, a gotovo sve imaju bar jednu.[5] Varijante koje uzrokuju crvenu kosu su iste one koje uzrokuju pjege.[4] Pjegavost se može naći i u područjima, poput Japana, gdje se crvena kosa ne javlja. Ove osobe imaju varijantu Val92Met koja se također nalazi u kavkazoida, iako ima minimalne efekte na njihovu pigmentaciju. Alel R162Q ima sporno sudjelovanje u pjegama.[7]

Varijante gena MC1R koje su povezane s pjegama počele su se pojavljivati u ljudskom genotipu kada su ljudi počeli napuštati Afriku. Varijanta Val92Met nastala je prije negdje prije između 250.000 i 100.000 godina, dovoljno dugo da ljudi mogu taj gen prenijeti u centralnu Aziju. Procjenjuje se da je Arg160Trp nastao prije oko 80.000 godina, dok se smatra da su Arg151Cys i Asp294His nastali prije oko 30.000 godina. Široke varijacije gena MC1R postoje kod ljudi evropskog porijekla zbog nedostatka jakog pritiska okoline na na ovaj gen.[8] Originalni alel MC1R kodiran je za tamnu kožu s visokim sadržajem melanina u ćelijama. Visok sadržaj melanina je zaštita u područjima s velikom izloženosti UV-svjetlosti. Potreba je bila manja kako su se ljudi selili u veće geografske širine, gdje dolazeća sunčeva svjetlost ima niži sadržaj UV-zračenja. Potrebna je prilagodba svjetlije kože kako bi osobe u višim geografskim širinama i dalje mogle apsorbirati dovoljno UV zraka za proizvodnju vitamina D. Pjegave osobe teže da manje potamne i imaju vrlo svijetlu kožu, što bi pomoglo osobama koje su izrazile ove gene da apsorbiraju vitamin D.

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Sunčane pjege zvane efelide ispoljavaju se kao ravne i svijetlosmeđe ili crvene promjene, koje blijede uz smanjenje izlaganja suncu. Češe su kod osoba sa svijetlim tenom, iako se nalaze kod ljudi sa različitim nijansama tena. Redovna upotreba kreme za sunčanje može inhibirati njihov razvoj.

Naziv efelide potiče od grčka riječi efelis i medicinski je izraz za pjege. Ovaj se termin odnosi na ravne mrlje od 1–2 mm, koje su žute, blago crvenkaste ili svijetlosmeđe i obično se pojavljuju tokom sunčanih mjeseci. Najčešće se mogu naći kod osoba svijetlog tena, a u nekim porodicama su nasljedna (genetička) osobina. Ljudi s crvenkastom kosom i zelenim očima skloniji su ovim vrstama pjega. Izbjegavanje sunca i zaštita od sunca, uključujući redovnu upotrebu kreme za sunčanje, pomažu u suzbijanju izgleda pjega.

Lentigine je termin koji dolazi od latinske riječi za leću (lens) i medicinski je izraz za određene vrste većih pigmentiranih površina.

Jetrene pjege (poznate i kao sunčeve mrlje i lentigini) izgledaju poput velikih pjega, ali nastaju nakon godina izlaganja suncu. Takva mjesta češća su kod starijih ljudi.

Vidi također[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kumar, Vinay, ured. (2005). Robbins and Cotran Pathologic Basis of Disease (7th izd.). Philadelphia: Elsevier Saunders. str. 1232. ISBN 0-8089-2302-1.
  2. ^ Hanson, K. M; Gratton, E; Bardeen, C. J (2006). "Sunscreen enhancement of UV-induced reactive oxygen species in the skin" (PDF). Free Radical Biology and Medicine. 41 (8): 1205–12. doi:10.1016/j.freeradbiomed.2006.06.011. PMID 17015167.
  3. ^ Garland C, Garland F, Gorham E (1992). "Could sunscreens increase melanoma risk?". Am J Public Health. 82 (4): 614–5. doi:10.2105/AJPH.82.4.614. PMC 1694089. PMID 1546792.
  4. ^ a b Flanagan N.; et al. (2000). "Pleiotropic effects of the melanocortin 1 receptor (MC1R) gene on human pigmentation". Human Molecular Genetics. 9 (17): 2531–2537. doi:10.1093/hmg/9.17.2531. PMID 11030758.
  5. ^ a b Bastiaens M.; et al. (2001). "The melanocortin-1-receptor gene is the major freckle gene". Human Molecular Genetics. 10 (16): 1701–1708. doi:10.1093/hmg/10.16.1701.
  6. ^ Box, N. F; Duffy, D. L; Irving, R. E; Russell, A; Chen, W; Griffyths, L. R; Parsons, P. G; Green, A. C; Sturm, R. A (2001). "Melanocortin-1 Receptor Genotype is a Risk Factor for Basal and Squamous Cell Carcinoma". Journal of Investigative Dermatology. 116 (2): 224–229. doi:10.1046/j.1523-1747.2001.01224.x. PMID 11179997.
  7. ^ Yamaguchi, Kyoko; Watanabe, Chiaki; Kawaguchi, Akira; Sato, Takehiro; Naka, Izumi; Shindo, Misaki; Moromizato, Keiichi; Aoki, Kenichi; Ishida, Hajime; Kimura, Ryosuke (2012). "Association of melanocortin 1 receptor gene (MC1R) polymorphisms with skin reflectance and freckles in Japanese". Journal of Human Genetics. 57 (11): 700–708. doi:10.1038/jhg.2012.96.
  8. ^ Harding, R. M.; et al. (2000). "Evidence for variable selective pressures at MC1R". American Journal of Human Genetics. 66 (4): 1351–1361. doi:10.1086/302863. PMC 1288200. PMID 10733465.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Pigmentacijski poremećaji