Idi na sadržaj

Melanocit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Melanocit
Melanocite i melanin.
Detalji
Identifikatori
Latinski'Melanocytus'
MeSHD008544
THTH {{{2}}}.html HH2.00.03.0.01016 .{{{2}}}.{{{3}}}
FMA70545
Anatomska terminologija

Melanociti su ćelije koje proizvode melanin, a koje su izvedene iz nervnog grebena.[1] Nalaze se u donjem sloju (stratum basale) kožne epiderme, srednjem sloju oka (u uvea),[2] unutrašnjem uhu,[3] meningama (moždanim ovojnicama),[4] kostima,[5] i srcu.[6] Melanin je pigment koji prvenstveno odgovoran za boju kože i boju očiju. Jednom sintetiziran, melanin se nalazi u posebnim organelama zvanim melanosomi i pružaju duž granate strukture – dendrita tako da dosegne do keratocita.

Melanogeneza

[uredi | uredi izvor]
3D izgled melanocita

U procesu melanogeneze, ove ćelije proizvode melanin, pigment koji se nalazi u koži, očima i kosi. Melanogeneza dovodi do dugotrajne pigmentacije, što je u suprotnosti s pigmentacijom koji potječe iz oksidacije već postojećeg melanina.

Postoje i bazne i aktivirane razine melanogeneze. Općenito, ljudi svjetlije puti imaju nisku osnovne razine melanogeneze. Izloženost UV-B zračenju uzrokuje povećanu melanogenezu. Svrha melanogeneze je da zaštiti potkožno tkivo (hipodermu), sloj ispod kože, od svjetlosti UV-B koja ga, putem fotodegradacije DNK, može oštetiti. Boja melanina je tamna, što mu omogućava da apsorbira većinu UV-B svjetlosti i blokira ga u prolazu kroz ovaj sloj kože.[7]

Budući da su aktivni spektar opeklina i melanogeneza gotovo identični, za njih se pretpostavlja da se induciraju putem istog mehanizma.[8] Međusobno slaganje akcijskog spektra s apsorpcijskim spektrom sekvenci DNK prema formiranju ciklobutan-pirimidin dimeri (CPD) – koji izaziva direktno oštećenje DNK.

Po kvadratnom milimetru kože obično se nalazi između 1000 i 2000 melanocita. Melanociti čine od oko 5% do 10% ćelija baznog sloja epiderme. Iako im veličina može varirati, melanociti su obično dugi oko 7 μm. Razlika u boji kože između blago i tamnije pigmentiranih osoba nije uzrokovana brojem (količinom) melanocita, nego razinom melanocitne aktivnosti (količine i relativne količine eumelanina i feomelanina). Ovaj proces je pod hormonskom kontrolom, uključujući i MSH i ACTH peptide koji se proizvode iz prekursora proopiomelanokortina Osobe s albinizmom očiju u pravilu imaju vrlo nisku razinu proizvodnje melanina. Albinizam je često, ali ne uvijek, povezana s genom Tyr, koji kodira proizvodnju enzima tirozinaza. Tirozinaza je potrebna melanocitima za proizvodnju melanina iz aminokiseline tirozin.[9] Albinizam može biti uzrokovan nizom drugih gena, kao što su OCA2,[10] SLC45A2,[11] TYRP1,[12] i HPS1[13] da spomenemo neke. Sve u svemu, već je poznato 17 vrsta albinizma očnog kutisa.[14] Svaki gen je vezan na drugi protein, koji ima ulogu u proizvodnji pigmenta.

Osobe s Chediak Higashi sindromom imaju nakupljanje melaninskih granula zbog abnormalne funkcije mikrotubula

Stimulcije

[uredi | uredi izvor]
Biohemijska signalizacija na melanocitnom putu

Brojni su podražaji koji mogu izmijeniti melanogenezu, odnosno proizvodnju melanina pomoću melanocita u kulturi, iako način na koji se to radi nije potpuno razumljiv. Određeni melanokortini su pokazali da u laboratorijskom testiranju imati utjecaj na apetit i seksualnu aktivnost u miševa.[15] Metaboliti vitamina D, retinoidi, stimulirajući hormon melanocita, forskolin, kolerin toksin, izobutilmetilksantin, analozi diacilglicerols i UV zračenje su okidači melanogeneze i, posljedično, pigmentacije.[16] Povećana proizvodnja melanina se vidi u uvjetima u kojima je povišen adrenokortikotropni hormon, (ACTH) kao što je kod cushingove bolesti. To je uglavnom posljedica lučenje alfa-MSH, zajedno s hormonom koji je povezan s reproduktivnim tendencijama kod primata. Alfa-MSH je proizvod razgradnje ACTH, koji ima jednak afinitet za MC1 receptor na melanocitima kao i ACTH.[17]

Melanosomi su vezikule u koje su upakovani hemijski spojevi unutar ćelijske membrane. Melanosomi su organizirani kao zaštita jedra keratinocita.

Kada ultraljubičaste zrake prodru u kožu i oštete DNK, ulomci timidinskih dinukleotida (ptpt) oštećene DNK će pokrenuti melanogenezu[18] i uzrokovati da melanociti proizvedu melanosome, koji se zatim prenose do dendrita u gornjem sloju keratinocita.

Patologija i poremećaji

[uredi | uredi izvor]
  • Melanocitni tumori.
  • Mladež (naevocellularis nevus) je benigna akumulacija melanocita.
  • Ako melanociti ponašaju zloćudno, može se razviti melanom.
  • U poremećaju vitiligo često nema ni melanocita koji se mogu naći u pogođenoj koži.
  • U albinizmu poremećena je proizvodnja ili transport melanina zbog genetičke predispozicije, ali još uvijek postoje melanociti.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Cramer, SF (februar 1991). "The origin of epidermal melanocytes. Implications for the histogenesis of nevi and melanomas". Archives of pathology & laboratory medicine. 115 (2): 115–9. PMID 1992974.
  2. ↑ Barden H, Levine S (1983). "Histochemical observations on rodent brain melanin". Brain Research Bulletin. 10 (6): 847–851. doi:10.1016/0361-9230(83)90218-6. PMID 6616275.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ↑ Markert CL, Silvers WK (1956). "The effects of genotype and cell environment on melanoblast differentiation in the house mouse". Genetics. 41 (3): 429–450. PMC 1209793. PMID 17247639.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ↑ Mintz B (1971). "Clonal basis of mammalian differentiation". Symposia of the Society for Experimental Biology. 25: 345–370. PMID 4940552.
  5. ↑ Nichols SE, Reams WM (1969). "The occurrence and morphogenesis of melanocytes in the connective tissues of the PET/MCV mouse strain". Journal of Embryology and Experimental Morphology. 8: 24–32. PMID 14426921.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ↑ Theriault LL, Hurley LS (1970). "Ultrastructure of developing melanosomes in C57 black and pallid mice". Developmental Biology. 23 (2): 261–275. doi:10.1016/0012-1606(70)90098-9. PMID 5476812.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  7. ↑ Agar N, Young AR (2005). "Melanogenesis: a photoprotective response to DNA damage?". Mutation Research. 571 (1–2): 121–32. doi:10.1016/j.mrfmmm.2004.11.016. PMID 15748643.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  8. ↑ Parrish JA, Jaenicke KF, Anderson RR (1982). "Erythema And Melanogenesis Action Spectra Of Normal Human Skin". Photochemistry and Photobiology. 36 (2): 187–191. doi:10.1111/j.1751-1097.1982.tb04362.x. PMID 7122713.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  9. ↑ "TYR". National Institutes of Health. Pristupljeno 23. 6. 2013.
  10. ↑ "OCA2". National Institutes of Health. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  11. ↑ "SLC45A2". National Institutes of Health. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  12. ↑ "TYRP1". National Institutes of Health. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  13. ↑ "HPS1". National Institutes of Health. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  14. ↑ "Increasing the complexity: new genes and new types of albinism". Wiley Online Library / Pigment Cell & Melanoma Research. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  15. ↑ Thompson C, Berger A (2000). "Agent provocateur pursues happiness". BMJ. 321 (7252): 12. doi:10.1136/bmj.321.7252.12. PMC 1127681. PMID 10875824.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  16. ↑ Roméro-Graillet C, Aberdam E, Biagoli N, Massabni W, Ortonne JP, Ballotti R (1996). "Ultraviolet B radiation acts through the nitric oxide and cGMP signal transduction pathway to stimulate melanogenesis in human melanocytes". Journal of Biological Chemistry. 271 (45): 28052–6. doi:10.1074/jbc.271.45.28052. PMID 8910416.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  17. ↑ Abdel-Malek, Z.; Scott, M. C.; Suzuki, I.; Tada, A.; Im, S.; Lamoreux, L.; Ito, S.; Barsh, G.; Hearing, V. J. (1. 1. 2000). "The melanocortin-1 receptor is a key regulator of human cutaneous pigmentation". Pigment Cell Research / Sponsored by the European Society for Pigment Cell Research and the International Pigment Cell Society. 13 Suppl 8: 156–162. doi:10.1034/j.1600-0749.13.s8.28.x. ISSN 0893-5785. PMID 11041375.
  18. ↑ Eller MS, Maeda T, Magnoni C, Atwal D, Gilchrest BA (1997). "Enhancement of DNA repair in human skin cells by thymidine dinucleotides: evidence for a p53-mediated mammalian SOS response". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 94 (23): 12627–32. doi:10.1073/pnas.94.23.12627. PMC 25061. PMID 9356500.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Melanocit&oldid=3906318"