Uvea
Uvea | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Tunica vasculosa bulbi |
Sistem | Čulo vida – Oko |
Identifikatori | |
TA | A15.2.03.001 |
FMA | 58103 |
Anatomska terminologija |
Uvea (lat. uva = grožđe), koja se naziva i uvein sloj, uveina tunika, uvein trakt, vaskularna tunika ili vaskularni očni sloj je pigmentirana sredina od tri koncentrična sloja koja čine oko.
Istorija i etimologija
[uredi | uredi izvor]Izvorno srednjovjekovni latinski izraz potiče od latinske riječi uva (=grožđe) i referenca je za njegov izgled poput grožđa (crvenkasto-plava ili gotovo crna boja, naborani izgled i veličina i oblik poput grožđa kad se skine netaknuto iz mrtvog oka). Zapravo je to djelomični prijevod posuđenog starogrčkog izraza za horioid, što doslovno znači „pokrivač nalik na grožđe“. .[1][2] Njegova upotreba kao tehničkog izraza za dio oka je prastara, ali odnosila se samo na sudovnjaču.[3][4]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Regije
[uredi | uredi izvor]Uvea je vaskularni srednji sloj oka. Uobičajeno se dijeli na tri područja, od naprijed ka natrag, na:
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Glavne funkcije uveinog trakta kao jedinice su:
- Prehrana i razmjena plinova: njeni sudovi izravno ispunjavaju cilijarno tijelo i šarenicu, kako bi podržali njihove metaboličke potrebe, a indirektno opskrbljuju difuzibilne hranjive sastojke vanjskog dijela mrežnjače, bionjače i sočiva, kojima nedostaje suštinska opskrba krvlju. (Sudovnjača nema susjednih krvnih sudova i oksigenira se direktnom izmjenom plina s okolinom.)
- Apsorpcija svetlosti: uvea poboljšava kontrast mrežnične slike, smanjujući reflektiranu svetlost u oku (analogno crnoj boji unutar fotoaparata), a također apsorbira i spoljno svetlo koje se prenosi kroz bionjaču, a koja nije potpuno neprozirna.
Pored toga, neke njene regije imaju posebne funkcije od velike važnosti, uključujući lučenje očne vodice putem cilijarnih nastavaka, kontrolu refleks akomodacije (fokus) od preko cilijarnog tijela i optimizaciju osvjetljenja mrežnjače, kontrolom šarenice nad zjenicom. Mnoge od ovih funkcija su pod nadzorom autonomnog nervnog sistema.
Farmakologija
[uredi | uredi izvor]Zjenica pruža vidljiv primjer kontrole nervne povratne sprege u tijelu. To se održava ravnotežom između antagonističkih simpatičkih i parasimpatičkih dijelova autonomnog nervnog sistema. Neformalni farmakološki pokusi na zenici izvodili su se stoljećima, jer je lahko vidljiva, a njena veličina se također može lahko promijeniti primjenom lijekova – čak i sirovih biljnih ekstrakata – na rožnjaču. Farmakološka kontrola veličine zjenice ostaje važan dio liječenja nekih očnih bolesti.
Lijekovi također mogu smanjiti metabolički aktivan proces lučenja vodene tečnosti, što je važno u liječenju i akutnog i hroničnog glaukoma.
Imunologija
[uredi | uredi izvor]Normalna uvea sastoji se od imunokompetentnih ćelija, posebno limfocita, a sklona je reagiranju na upale razvojem limfocitnih infiltrata. Rijetka bolest koja se naziva simpatička oftalmija može predstavljati 'unakrsnu reakciju' između nje i mrežnjačnih antigena (tj. nesposobnost tijela da ih razlikuje, što rezultira pogrešno usmjerenim upalnim reakcijama).
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Od bolesti ovog kompleksa opisani su uveitis, horoiditis, iritis, iridociklitis, prednji uveitis, simpatička oftalmija i uvein melanom.
Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- https://medlineplus.gov/ency/article/002337.htm Medline-Plus-Encyclopedia-002337
- Diagram at visionweb.com