Optički disk

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Optički disk
Oftalmoskopska fotografija optičkog diska, kao svijetlog područja, desno, gdje konvergiraju krvni sudovi
Terminalni dio očnog nerva i njegov ulaz u očnu jabučicu, u vodoravnom prsjeku
Detalji
LatinskiDiscus nervi optici
SistemČulo vidaOko
Identifikatori
Gray'sp.1015
TAA15.2.04.019
FMA58634
Anatomska terminologija

Optički disk ili glava optičkog nerva je izlazna tačka za aksone ganglijske ćelije, gdje napušta oko . Budući da ne postoje štapići ili čepići koji prekrivaju optički disk, to odgovara maloj slijepoj mrlji u svakom oku.

Aksoni ganglijskih ćelija formiraju očni živac nakon što napuste oko. Optički disk predstavlja početak očnog nerva i tačku spajanja ćelijskih aksona mrežnjačne ganglije. Optički disk je ujedno i ulazna tačka za glavne krvne sudove koji opskrbljuju mrežnjaču.[1] Optički disk u normalnom ljudskom oku nosi 1–1,2 miliona aferentnih nervnih vlakana od oka prema mozgu.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Optički disk postavljen je 3 do 4 mm do nosne strane centralne mrežnjačne jame (fovea centralis). To je okomiti oval, prosječnih dimenzija 1,76 mm vodoravno i 1,92 mm okomito.[2] T Postoji centralna depresija, promjenljive veličine, koja se naziva optička čaša. Ova depresija može biti različitih oblika, od plitkog udubljenja do lonca za grah — ovaj oblik može biti važan za dijagnozu nekih bolesti mrežnjače.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Optički disk ili glava optičkog nervaa je tačka izlaska za aksone ganglijskih ćelija koji napuštaju oko. Budući da ne postoje štapići ili čepići koji prekrivaju optički disk, to odgovara maloj slijepoj mrlji u svakom oku.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Oko je jedinstveno zbog prozirnosti optičkih medija. Gotovo sve strukture oka mogu se pregledati odgovarajućom optičkom opremom i sočivima. Korištenje modernog direktnog oftalmoskopa omogućava pogled na optički disk, koristeći princip svjetlosne reverzibilnosti. Za detaljan stereoskopski pregled, potrebna je biomikroskopska prorezna lampa za pregled, zajedno sa odgovarajućom asfernom lećom za fokusiranje (+ 66D, + 78D ili + 90D) i pogled na optički disk i strukture unutar oka.

Biomikroskopski pregled može ukazati na zdravlje vidnog nerva. Oftalmoozi posebno bilježe boju, veličinu čaše (kao omjer šalice i diska), oštrinu ruba, zadebljanje, krvarenja, urez na disku optičke žlijezde i sve druge neobične anomalije. Korisno je za otkrivanje dokaza koji potkrepljuju dijagnozu glaukoma i drugih optičkih neuropatija, kao što su optički neuritis, prednja ishemijska optička neuropatija ili papiledem (tj. oticanje optičkog diska nastalo povišenim unutarlobanjski pritisak) i optički disk drusen.

Žene u poodmakloj fazi trudnoće sa preeklampsijom trebale bi biti pregledane oftalmoskopskim pregledom optičkog diska radi ranih dokaza porasta intrakranijalnog pritiska.

Blijedi disk[uredi | uredi izvor]

shematski dijagram ljudskog oka, sa optičkim diskom ili slijepom pjegom na dnu

Normalni optički disk je narandžaste do ružičaste boje. Blijedi disk je optički disk koji se razlikuje u boji od blijedoružičaste ili narandžaste do bijele boje. Ovaj disk je pokazatelj bolesti.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Poprečni presjek optičkog diska, snimljen pomoću SD-OCT.

Uobičajene slike u boji referentni su standard u slikanju, za što su potrebni stručnjaci za oftalmologiju, oftalmološki tehničar, optometrist ili oftalmolog za standardizirane slike optičkog diska. Stereoskopske slike nude izvrsno istraživačko sredstvo za serijsko praćenje sumnjivih promjena, pod kontrolom stručnog optometriste ili oftalmologa.

Također su razvijene automatizirane tehnike koje omogućavaju efikasnije i jeftinije snimanje. Heidelbergova mrežnična tomografija (HRT), skenirajuća laserska polarimetrija i optička koherencijska tomografija kompjuterizirane su tehnike za snimanje različitih struktura očiju, uključujući optički disk. Oni kvantificiraju sloj nervnih vlakana diska i okolne mrežnjače i statistički koreliraju nalaze s bazom podataka prethodno pregledane populacije normalnih osoba. Korisni su za početno i serijsko praćenje kako bi se pratile sitne promjene morfološke promjene na optičkom disku. Snimanje međutim neće pružiti konačne dokaze za kliničku dijagnozu, koje treba zamijeniti serijskim fiziološkim ispitivanjem funkcijskih promjena. Takvi testovi mogu uključivati grafikone vidnog polja i konačnu kliničku interpretaciju kompletnog ljekarskog pregleda oka. Ovu uslugu mogu pružiti oftalmolozi i optometristi.

Protok krvi u mrežnjači i rožnjači u području optičkog diska može se neinvazivno otkriti pomoću infracrvene veze laserskog doplerskog snimanja. [3] Lasersko doplersko snimanje može omogućiti mapiranje lokalnog indeksa arterijske otpornosti i mogućnost izvođenja nedvosmislene identifikacije mrežnjače i vena na osnovu varijacija njihovih sistoladijastola i otkrivaju očnuu hemodinamiku u ljudskim očima.[4]

Sistematski pregled 106 studija i 16.260 očiju upoređivao je performanse slikovnih tehnika i otkrio da su se sva tri slikovna testa pokazala vrlo sličnim prilikom otkrivanja glaukoma.[5] Pregledom je utvrđeno da bi kod 1.000 pacijenata koji su podvrgnuti slikovnim testovima, a 200 ih je imalo manifestni glaukom, najboljim slikovnim testovima promaklo 60 slučajeva od 200 pacijenata sa glaukomom, a pogrešno upućivalo 50 od 800 pacijenata bez.[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "blind spot". Encyclopædia Britannica. 2011. Pristupljeno June 21, 2017.
  2. ^ Tasman, William; Jaeger, Edward A (2006). "Chapter 4: Anatomy of the Visual Sensory System". Duane's Ophthalmology. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9780781768559. OCLC 318288606.
  3. ^ a b Puyo, L., M. Paques, M. Fink, J-A. Sahel, and M. Atlan. "In vivo laser Doppler holography of the human retina." Biomedical optics express 9, no. 9 (2018): 4113-4129.
  4. ^ Puyo, Léo, Michel Paques, Mathias Fink, José-Alain Sahel, and Michael Atlan. "Waveform analysis of human retinal and choroidal blood flow with laser Doppler holography."Biomedical Optics Express 10, no. 10 (2019): 4942-4963.
  5. ^ a b Michelessi M, Lucenteforte E, Oddone F, Brazzelli M, Parravano M, Franchi S, Ng SM, Virgili G (2015). "Optic nerve head and fibre layer imaging for diagnosing glaucoma". Cochrane Database Syst Rev (11): CD008803. doi:10.1002/14651858.CD008803.pub2. PMC 4732281. PMID 26618332.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]