Idi na sadržaj

Refrakcijska dalekovidnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Refrakcijska dalekovidnost
Dalekovidost bez (gore) i sa (dolje) korekcijom sočiva
Oblast:Oftalmologija, optometrija
Simptomi: zamućenja gledanja u blizini, zamućenja i na blizini i na daljini, astenopija[1]
Komplikacije: Akommodacijska disfunkcija, binoularna disfunkcija, ambliopija, strabizam[2]
Uzroci: aksijalna dužina očne jabučice je prekratka, sočivo ili rožnjača ravniji su od normalnih, afakija, starenje, nasljeđe
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10H52.0
ICD-9367.0
DiseasesDB29644
MedlinePlus001020

Refrakcijska dalekovidnost – poznata i kao hipermetropija ili hiperopij – stanje je oka u kojem je svjetlost fokusirana iza mrežnjače, a akomodacija miruje.[3] Mala hipermetropija kod mladih pacijenata obično se korigira akomodacijom, bez ikakvih oštećenja vida.[1] Međutim, zbog ovog prilagodljivog napora za daljinski vid, pogođeni se mogu žaliti na astenopične simptome dok neprestano čitaju.[1] Neki hipermetropi mogu vidjeti jasno iz daljine, ali vid iz blizine može biti zamagljen, zbog nedovoljne akomodacije. Zato se ovaj nedostatak naziva dalekovidnošću.[4] Ako je hipermetropija visoka, doći će do oštećenja vida i na daljinu i na blizinu.[1] Osobe mogu imati idisfunkcije prilagodbe, binokularnu disfunkciju, ambilopiju i strabizam, popularno poznat kao frljavost.[2] Novorođenčad je gotovo uvijek hipermetropna, što se postupno smanjuje, kako se dob povećava.[3]

Uzrok i dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Postoji mnogo uzroka za ovo stanje. Može se dogoditi kada je aksijalna dužina očne jabučice prekratka ili ako je sočivo ili rožnjača ravnija od normalne.[1] Ostali gklavni uzroci su promjene u indeksu loma i položaja leće ili njeno odsustvo.[1] Faktori rizika uključuju porodičnu anamnezu stanja, dijabetes, određene lijekove i tumore oko očiju.[5][6]

Prevencija i liječenje

[uredi | uredi izvor]

Upravljanje smetnjama se može sprovesti pomoću naočara, kontaktnih leća ili refraktivnih operacija rožnjače.[1] Naočale su najlakše, dok kontaktne leće mogu pružiti šire vidno polje.[1] Hirurgija djeluje promjenom oblika rožnjače.[5] Dalekovidost prvenstveno pogađa malu djecu, s stopom od 8% sa 6 godina i 1% sa 15 .[7] Zatim postaje češća nakon 40. godine i pogađa oko polovine ljudi.[6] Najbolja opcija liječenja za ispravljanje hipermetropije zbog afakije je implantacija IOL.[1]

Ostali uobičajeni tipovi refrakcijskih grešaka su kratkovidnost, astigmatizam i presbiopija.[8]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]

U mladih pacijenata, blaga hipermetropija možda neće dati nikakve simptome.[1] Znaci i simptomi dalekovidosti uključuju zamagljen vid, frontalni ili čepno-sljepoočnu i glavobolju, naprezanje očiju, umor očiju itd.[1] Uobičajeni simptom je naprezanje očiju. Mogu se pojaviti poteškoće u viđenju s oba oka (binokularni vid), kao i poteškoće u percepciji dubine. Astenopski simptomi i prebliskost u blizini obično se javljaju nakon dužeg rada sa gledanjem na blizunu, posebno u večernjim satima ili noću.[3]

Komplikacije

[uredi | uredi izvor]

Dalekovidnost može imati rijetke komplikacije kao što su strabizam i ambliopija. U mladoj dobi, zbog teške dalekovidnosti, dijete može imati dvostruki vid kao rezultat „pretjeranog fokusiranja“.[9]

Hipermetropni pacijenti kratke aksijalne dužine imaju veći rizik od razvoja glaukoma zatvaranja primarnog ugla, pa se preporučuju rutinska gonioskopija i procjena glaukoma za sve hipermetropske odrasle osobe.[10]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Jednostavna hipermetropija, najčešći oblik hipermetropije, uzrokovana je normalnim biološkim varijacijama u razvoju očne jabučice.[1] Etiološki, uzroci hipermetropije mogu se klasificirati kao:

  • Odsusrtvo sočiva: Urođena ili stečena afakija uzrokuje hipermetropiju visokog stepena.[11]
  • Aksijalni: Aksijalna hipermetropija javlja se kada je aksijalna dužina očne jabučice prekratka. Smanjenje aksijalne dužine za oko 1 mm uzrokuje 3 dioptrije hipermetropije.[1] Jedno od stanja koja uzrokuje aksijalnu hipermetropiju je nanoftalmus.[10]
  • Zakrivljenost: Oba hipermetropija javlja se kada je zakrivljenost sočive ili rožnjače ravnija od normalne. Porast prečnika zakrivljenosti od otprilike 1 mm rezultira sa 6 dioptrija hipermetropije.[1]
  • Odsusrtvo sočiva: Urođena ili stečena afakija uzrokuje hipermetropiju visokog stepena.[11]
  • Indeks refrakcije: Starosne promjene indeksa refrakcije (korteksnaa skleroza) mogu uzrokovati hipermetropiju. Sljedeći uzrok indeksne hipermetropije je dijabetes.[1] Povremeno se može primijetiti i blagi hipermetropski pomak u vezi s kortikalnom ili subkapsularnom kataraktom.
  • Pozicijski: Pozicijska hipermetropija nastaje uslijed iščašenja leće ili IOL-a. Može se javiti zbog traume.
  • Uzastopni: Uzastopnost hipermetropija nastaje uslijed prekomjerne hirurške korekcije miopije ili hirurške korekcije u operaciji katarakta.[1]
  • Funkcijski: Funkcijska hipermetropija rezultat je paralize akomodacije, što se vidi kod unutrašnje oftalmoplegije, paralize CN III itd.

Dalekovidost je često prisutna od rođenja, ali djeca imaju vrlo fleksibilnu očnu leću koja pomaže u nadoknadi tog nedostatka.[12] U rijetkim slučajevima, hiperopija može biti posljedica dijabetesa i problema sa krvnim sudocima na mrežnjači.[13]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
Dalekovidno viđenje slijeva, normalan vid desno
Poprečni presjek ljudskog oka

Dijagnoza dalekovidosti postavlja se korištenjem retinoskopa ili automatizirane objektivne refrakcije ili probne leće u probnom okviru ili foropterom, da bi se dobio subjektivni pregled. Pomoćni testovi za abnormalne strukture i fiziologiju mogu se napraviti pomoću testa prorezne lampe, koji ispituje rožnjaču, vežnjaču, prednju očnu komoru i dužicu.[14][15]

U težim slučajevima prirođene hiperopije, mozak ima poteškoća u spajanju slika koje vidi svako pojedinačno oko. To je zato što su slike koje mozak prima sa svakog oka uvijek zamagljene. Dijete s teškom hipermetropijom nikada ne može detaljno vidjeti predmete. Ako mozak nikada ne uspije detaljno vidjeti predmete, tada postoji velika šansa da jedno oko postane dominantno. Rezultat je da će mozak blokirati impulse nedominantnog oka. Suprotno tome, dijete sa kratkovidnošću može detaljno vidjeti predmete u blizini oka i u ranoj dobi uči ih detaljnom gledanju

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]
Nabori rožnjaće pri visokoj hipermetropiji (fluoresceinska angiografija)

Hipermetropija se obično klasificira prema kliničkom izgledu, ozbiljnosti ili odnosu oka statusu akpmodacije.

Klinička klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Postoje tri kliničke kategorije hipermetropije.[2]

  • Jednostavna hipermetropija pojavljuje se prirodno, zbog biološke raznolikosti.
  • Patološka hipermetropija uzrokovana je bolešću, traumom ili abnormalnim razvojem.
  • Funkcijska hipermetropija izazvana je paralizom koja ometa sposobnost oka da se prilagodi.

Klasifikacija prema težini

[uredi | uredi izvor]

Postoje i tri kategorije ozbiljnosti dalekovidnosti:[2]

  • Niska: Greška refrakcije manje ili jednaka

+2.00 dioptrija (D).

  • Umjerena: Greška refrakcije veća od +2,00 D do +5,00 D.
  • Visoka: Refrakcijska greška veća od +5,00 D.

Komponente hipermetropije

[uredi | uredi izvor]

Akomodacija oka ima značajnu ulogu u hipermetropiji. S obzirom na njenstatus, hipermetropija se može klasificirati kao:[1][4]

  • Ukupna hipermetropija je ukupna količina hiperopije koja se dobije nakon potpunog opuštanja akomodacije pomoću cikloplegika poput atropina.
  • 'Latentna hipermetropija je jačina hipermetropije koja se obično korigira cilijarnim tonom (približno jedna dioptrija).
  • Manifestna hipermetropija je ona njena veličina koja nije korigirana cilijarnim tonom. Dalje se klasificira na dvije, fakultativnu i apsolutnu.
    • Fakultativna hipermetropija je dio hiperopije korigiran pacijentovom akomodacijom.
    • Apsolutna hipermetropija je rezidualni dio hiperopije. koji uzrokuje zamagljivanje vida na daljinu.

Dakle, ukupna hipermetropija = latentna hipermetropija + manifestna hipermetropija (fakultativna + apsolutna)[4]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Korektivne leće

[uredi | uredi izvor]

Najjednostavniji oblik liječenja dalekovidosti je upotreba korektivnih leća, naočala ili kontaktnih leća.[16][17] Naočale koje se koriste kako bi se ispravila dalekovidnost imaju konveksne leće.[18]

Hirurgija

[uredi | uredi izvor]

Postoje i hirurški tretmani za dalekovidost.

Laserski postupci

[uredi | uredi izvor]
  • Fotorefraktivna keratektomija (PRK) je tehnika refrakcije koja se vrši uklanjanjem minimalne količine površine rožnjače.[18][19] Hiperopični PRK ima mnogo komplikacija poput regresivnog učinka, astigmatizma uslijed zarastanja epitela i zamagljivanja rožnjače.[20] Vrijeme postoperativnog zarastanja epitela takođe je duže za PRK.[21]
  • In situ keratomileuza sa asistencijom lasera (LASIK): laserska operacija oka za preoblikovanje rožnjače, tako da naočale ili kontaktne leće više nisu potrebne.[19][22] Ekscimerni laser LASIK može ispraviti hipermetropiju do +6 dioptrija. LASIK je kontraindiciran kod pacijenata sa lupusom i reumatoidnim artritisom.[20]
  • Laserska epitelna keratomileuza (LASEK) podsjeća na PRK, ali za opuštanje površine rožnjače koristi alkohol.
  • Epi-LASIK: Epi-LASIK se koristi i za korekciju hipermetropije.[21] U ovom postupku upotreba epikeratoma eliminira upotrebu alkohola.[21]
  • Laserska termička keratoplastika (LTK) je nerazorni refraktivni postupak na bazi lasera, koji se koristi za ispravljanje hiperopije i prezbiopije.[21] Koristi talij-holij-hrom (THC): YAG laser.[21]

IOL implantacija

[uredi | uredi izvor]
  • Korekcija afakije: Hipermetropiju visokog stepena zbog odsustva sočiva (afakija) najbolje je ispraviti upotrebom intraočne implantacije sočiva.
  • Refraktivna razmjena sočiva (RLE): varijacija operacija katarakta, gde se prirodna kristalna leća zamenjuje veštačkom unutaročnom lećom; razlika je u postojanju abnormalne anatomije oka, koja uzrokuje veliku refrakcijsku grešku.[23]
  • Fakijski IOL: Fakijska unutaročna leća ugrađuje se u oko bez uklanjanja normalne kristalne leće. Može se koristiti za ispravljanje hipermetropije do +20 dioptrija.[21]

Nelaserski postupci

[uredi | uredi izvor]
  • Provodna keratoplastika (CK): Provodna keratoplastika je nelaserski refraktivni postupak koji se koristi za korekciju prezbiopije i niske hipermetropije (+ 0,75D do + 3,25D) sa ili bez astigmatizma (do 0,75D).[21][24] Koristi radiofrekventnu energiju za zagrijavanje i skupljanje kolagenskog tkiva rožnjače. CK je kontraindiciran kod trudnica/dojilja, centralne distrofije rožnjače i njenih ožiljaka, historije herpeskog keratitisa, dijabetesa tipa 1 itd.[24]
  • Automatizirana lamelna keratoplastika (ALK): Hiperopična automatizirana lamelna keratoplastika (H-ALK) i homoplastična ALK su ALK postupci koji ispravljaju hiperopiju od niske do umjerene.[25] Loša predvidljivost i rizik od komplikacija ograničavaju korisnost ovih postupaka.[25]
  • Keratofakija i epikeratofakija su još dva nelaserska hirurška postupka koja se koriste za ispravljanje hipermetropije.[25] Keratofakija je kirurška tehnika koju je Barraquer razvio za liječenje visoke hipermetropije i afakije. Komplikacije ovih postupaka su loša predvidljivost i izazvani nepravilan astigmatizam.[25]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q Khurana, AK (septembar 2008). "Errors of refraction and binocular optical defects". Theory and practice of optics and refraction (2nd izd.). Elsevier. str. 62–66. ISBN 978-81-312-1132-8.
  2. ^ a b c d Moore, Bruce D.; Augsburger, Arol R.; Ciner, Elise B.; Cockrell, David A.; Fern, Karen D.; Harb, Elise (2008). "Optometric Clinical Practice Guideline: Care of the Patient with Hyperopia" (PDF). American Optometric Association. str. 2–3, 10–11. Arhivirano s originala (PDF), 17. 7. 2006. Pristupljeno 18. 6. 2006.
  3. ^ a b c Ramjit, Sihota; Radhika, Tandon (15. 7. 2015). "Refractive errors of the eye". Parsons' diseases of the eye (22nd izd.). Elsevier. ISBN 978-81-312-3818-9.
  4. ^ a b c Pablo, Artal (2017). Handbook of visual optics-Fundamentals and eye optics and. CRC Press. ISBN 978-1-4822-3785-6.
  5. ^ a b "Facts About Hyperopia". NEI (jezik: engleski). juli 2016. Arhivirano s originala, 8. 7. 2017. Pristupljeno 11. 7. 2017.
  6. ^ a b Kaiser, Peter K.; Friedman, Neil J.; II, Roberto Pineda (2014). The Massachusetts Eye and Ear Infirmary Illustrated Manual of Ophthalmology E-Book (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 541. ISBN 9780323225274. Arhivirano s originala, 8. 9. 2017.
  7. ^ Castagno, VD; Fassa, AG; Carret, ML; Vilela, MA; Meucci, RD (23. 12. 2014). "Hyperopia: a meta-analysis of prevalence and a review of associated factors among school-aged children". BMC Ophthalmology. 14: 163. doi:10.1186/1471-2415-14-163. PMC 4391667. PMID 25539893.
  8. ^ "Facts About Refractive Errors". National Eye Institute. oktobar 2010. Arhivirano s originala, 28. 7. 2016. Pristupljeno 30. 7. 2016.
  9. ^ "Complications of long-sightedness". NHS Choices. National Health Service. 9. 7. 2014. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  10. ^ a b John F., Salmon (2020). Kanski's clinical ophthalmology: a systematic approach (9th izd.). Edinburgh: Elsevier. ISBN 978-0-7020-7713-5. OCLC 1131846767.
  11. ^ a b Khurana, AK (2015). "Errors of refraction and accommodation". Comprehensive ophthalmology (6th izd.). Jaypee, The Health Sciences Publisher. str. 37–38. ISBN 978-93-86056-59-7.
  12. ^ "Normal, near-sightedness, and far-sightedness". MedlinePlus Medical Encyclopedia. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  13. ^ Lowth, Mary. "Long Sight (Hypermetropia)". Patient. Patient Platform Limited. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  14. ^ "Farsightedness". MedlinePlus Medical Encyclopedia. Arhivirano s originala, 24. 2. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  15. ^ "Slit-lamp exam". MedlinePlus Medical Encyclopedia. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  16. ^ Chou, Roger; Dana, Tracy; Bougatsos, Christina (1. 2. 2011). "Introduction". Screening for Visual Impairment in Children Ages 1-5 Years: Systematic Review to Update the 2004 U.S. Preventive Services Task Force Recommendation (Report). Evidence Syntheses. 81. Rockville, MD: Agency for Healthcare Research and Quality. Arhivirano s originala, 8. 9. 2017 – preko PubMed Health.
  17. ^ "Farsightedness (Hyperopia): Treatments". PubMed Health. U. S. National Library of Medicine. Arhivirano s originala, 8. 9. 2017. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  18. ^ a b "Treating long-sightedness". NHS Choices. National Health Service. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  19. ^ a b Settas, George; Settas, Clare; Minos, Evangelos; Yeung, Ian Yl (1. 1. 2012). "Photorefractive keratectomy (PRK) versus laser assisted in situ keratomileusis (LASIK) for hyperopia correction". Cochrane Database of Systematic Reviews. 6 (6): CD007112. doi:10.1002/14651858.CD007112.pub3. ISSN 1469-493X. PMC 7388917. PMID 22696365. Sažetak – PubMed Health (17. 2. 2012).
  20. ^ a b Arun C, Gulani (9. 11. 2019). "LASIK Hyperopia: Background, History of the Procedure, Problem". journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ^ a b c d e f g Khurana, AK. "Refractive surgery". Theory and practice of optics and refraction (2nd izd.). Elsevier. str. 307–348. ISBN 978-81-312-1132-8.
  22. ^ "Laser Eye Surgery". MedlinePlus. Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 26. 2. 2016.
  23. ^ Alió, Jorge L.; Grzybowski, Andrzej; Romaniuk, Dorota (10. 12. 2014). "Refractive lens exchange in modern practice: when and when not to do it?". Eye and Vision. 1: 10. doi:10.1186/s40662-014-0010-2. ISSN 2326-0254. PMC 4655463. PMID 26605356. publikacija otvorenog pristupa - besplatna za čitanje
  24. ^ a b "Conductive Keratoplasty". eyewiki.aao.org. Arhivirano s originala, 12. 8. 2020. Pristupljeno 15. 10. 2020.
  25. ^ a b c d Refractive surgery. Azar, Dimitri T. (2nd izd.). Philadelphia: Mosby / Elsevier. 2007. ISBN 0-323-03599-X. OCLC 853286620.CS1 održavanje: others (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Portal iconPortal Medicina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Refrakcijska_dalekovidnost&oldid=3670165"