Cilijarno tijelo
| Cilijarno tijelo Corpus ciliare | |
|---|---|
 Prednji dio ljudskog oka, sa cilijarnim tijelom blizu dna | |
| Detalji | |
| Sistem | Čulo vida |
| Duge zadnje cilijarne arterije | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1010 |
| MeSH | A09.371.894.280 |
| Dorlands /Elsevier | c_56/12260436 |
| TA | A15.2.03.009 |
| FMA | 58295 |
| Anatomska terminologija | |
Cilijarno tijelo (lat. Corpus ciliare) je dio ljudskog oka koji uključuje i cilijarni mišić, koji kontrolira oblik očnog sočiva, i cilijarni epitel, koji proizvodi očnu vodicu. Cilijarnog tijelo je dio uveje (uvea), sloja tkiva koji doprema kisika i hranjive tvari do očnih tkiva. Veže se sa ora serrata od mrežnjače žilnice na korijen dužice.[1]
Struktura[uredi | uredi izvor]
Cilijarno tijelo je u obliku prstena zadebljalo tkivo unutar ljudskog oka, koje dijeli zadnju komoru od staklastog tijela. Sadrži cilijarni mišić, krvne sudove i vlaknastog vezivno tkivo. Nabori na unutrašnjem cilijarnom epitelu se zovu cilijarni nastavci, a ovi luče očnu vodicu u zadnju očnu komoru.[2][3][4][5]
Cilijarno tijelo je pričvršćeno na očno sočivo preko vezivnog tkiva zvanog zonulska vlakana. Opuštanje mišića cilijarnog pravi napetost na ovim vlaknima i mijenja oblik sočiva kako bi se fokusirao blic na mrežnjači.[6] Unutrašnji sloj je proziran i pokriva staklasto tijelo, a kontinuirani je nastavak nervnog tkiva mrežnjače. Vanjski sloj je vrlo pigmentiran i nastavlja se sa pigmentnog epitela, a predstavlja ćelije mišića dilatora šarenice. Ova dvostruka membrana se često smatra kontinuitetom mrežnjače i rudimentog embrionskog ostatka mrežnjače. Unutrašnji sloj je bez pigmenta dok ne dođe do šarenice, gdje je potreban pigment. Mrežnjača se završava na ora serrata.
Funkcija[uredi | uredi izvor]
Cilijarno tijelo ima tri funkcije:
- akomodacija,
- proizvodnja i upijanje očne vodice, i
- održavanje zonula sočiva za sidrenje u stalnom mjestu.
Akomodacija[uredi | uredi izvor]
Akomodacija oka je u suštini sposobnost cilijarnog mišića da kada kontrahira, sočivo postaje konveksno, općenito poboljšavajući fokus za bliže objekte. Kada se opušta, sočivo se poravnava i općenito poboljšava fokus za dalje objekte.
Očna vodica[uredi | uredi izvor]
Cilijarni epitel proizvodi očnu vodicu, koja je odgovorna za dopremanje kisika, hranjivih tvari i uklanjanje metaboličkog otpada sa sočiva i rožnjače, koji nemaju vlastiti dotok krvi. Oko 80% proizvodnje vodice se odvija u aktivnom mehanizmu sekrecije (Na + K + ATPaza enzim stvarajući osmotski gradijent za prolaz vode u zadnju komoru), a 20% se proizvodi ultrafiltracijom plazme. Očni pritisak utiče na brzinu ultrafiltracije, ali ne ilučenje [7]
Sočivske zonule[uredi | uredi izvor]
Zonulska vlakna zajedno čine podržavajući ligament sočiva. Ona snažno omogućuju jaku vezu između cilijarnog mišića i kapsule očnog sočiva.
Inervacija[uredi | uredi izvor]
Parasimpatikusna inervacije cilijarnog tijela je najjasnije shvaćena- Presinapsni parasimpatikusni signali koji nastaju u Edinger-Westphal nukleus u nose kranijski i nerv III (okulomotorni živac) i putuju kroz cilijarnu gangliju. Postsinapsna vlakna iz cilijarne ganglije čine kratak cilijarni živac. Parasimpatikusno aktiviranje M3 mišićnih receptora uzrokuje kontrakcije cilijarnog mišića, a efekat kontrakcije je da se smanjuje promjer prstena cilijarnog mišića. Parasimpatikusni ton je dominantan kada je potreban veći stepen akomodacije sočiva , kao što je čitanje knjiga.[8][9] Cilijarno tijelo je također poznato kao prijemnik inervacije preko cilijarnih živaca.
Klinički značaj[uredi | uredi izvor]
Glaukom je skupina očnih poremećaja koji uzrokuju neuropatije koje su povezane sa visokim očnim pritiskom. Očni pritisak ovisi o razine proizvodnje i resorpcije očne vodice. Zato što cilijarnog tijela proizvodi očnu vodicu, glavna je meta mnogih lijekova protiv glaukoma. Njegova inhibicija dovodi do snižavanja proizvodnje vodice i uzrokuje naknadni pad očnog pritiska. Postoje 3 glavne vrste lijekova koji utiču na cilijarno tijelo:[10]
- Beta blokatori, drugi najčešći način liječenja za glaukom, smanjuju proizvodnju očne vodice. Oni su relativno jeftini i dostupni su u generičkom obliku. Timolol, Levobunolol, i Betaxolol su opći beta blokatori koji se propisuju za liječenje glaukoma.
- Alfa-adrenergični agonisti djeluju smanjenjem proizvodnje tekućine i povećanjem drenaže. Brimonidin i Apraclonidin su dva najčešće propisivana alfa agonista za liječenje glaukoma. tum = 2015}} maja
- Inhibitori karboanhidraze smanjenjuju proizvodnju tekućine. Oni su dostupni kao kapi za oči (Trusopt i Azopt) i tablete (Diamox i Neptazan).
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cassin, B. and Solomon, S. Dictionary of Eye Terminology. Gainesville, Florida: Triad Publishing Company, 1990.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010)ː The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Lang G. (2007): Ophthalmology: A pocket textbook atlas, 2nd Ed. Ulm, Germany.
- ^ Murgatroyd, H.; Bembridge, J. (2008). "Intraocular pressure". Continuing Education in Anaesthesia, Critical Care & Pain. 8 (3): 100–3. doi:10.1093/bjaceaccp/mkn015.
- ^ Moore K. L., Dalley A. F. (2006): Clinically oriented anatomy, 5th Ed. Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 0-7817-3639-0.
- ^ Laurence L., Brunton B. A., Chabner B. C., Knollmann (2011)ː Goodman & Gilman's the pharmacological basis of therapeutics. 12th Ed. McGraw-Hill, ISBN 978-0-07-162442-8.
- ^ http://www.glaucoma.org/treatment/glaucoma-medications-and-their-side-effects.php Arhivirano 31. 8. 2016. na Wayback Machine.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Eye na Wikimedia Commonsu. |