Cilijarno tijelo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Cilijarno tijelo
Corpus ciliare
Blausen 0390 EyeAnatomy Sectional.png
Prednji dio ljudskog oka, sa cilijarnim tijelom blizu dna
Detalji
Sistem Čulo vida
Duge zadnje cilijarne arterije
Identifikatori
Gray's p.1010
MeSH A09.371.894.280
Dorlands
/Elsevier
c_56/12260436
TA A15.2.03.009
FMA 58295
Anatomska terminologija

Cilijarno tijelo (lat. Corpus ciliare) je dio ljudskog oka koji uključuje i cilijarni mišić, koji kontrolira oblik očnog sočiva, i cilijarni epitel, koji proizvodi očnu vodicu. Cilijarnog tijelo je dio uveje (uvea), sloja tkiva koji doprema kisika i hranjive tvari do očnih tkiva. Veže se sa ora serrata od mrežnjače žilnice na korijen dužice.[1]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Cilijarno tijelo je u obliku prstena zadebljalo tkivo unutar ljudskog oka, koje dijeli zadnju komoru od staklastog tijela. Sadrži cilijarni mišić, krvne sudove i vlaknastog vezivno tkivo. Nabori na unutrašnjem cilijarnom epitelu se zovu cilijarni nastavci, a ovi luče očnu vodicu u zadnju očnu komoru.[2][3][4][5]

Cilijarno tijelo je pričvršćeno na očno sočivo preko vezivnog tkiva zvanog zonulska vlakana. Opuštanje mišića cilijarnog pravi napetost na ovim vlaknima i mijenja oblik sočiva kako bi se fokusirao blic na mrežnjači.[6] Unutrašnji sloj je proziran i pokriva staklasto tijelo, a kontinuirani je nastavak nervnog tkiva mrežnjače. Vanjski sloj je vrlo pigmentiran i nastavlja se sa pigmentnog epitela, a predstavlja ćelije mišića dilatora šarenice. Ova dvostruka membrana se često smatra kontinuitetom mrežnjače i rudimentog embrionskog ostatka mrežnjače. Unutrašnji sloj je bez pigmenta dok ne dođe do šarenice, gdje je potreban pigment. Mrežnjača se završava na ora serrata.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Cilijarno tijelo ima tri funkcije:

Akomodacija[uredi | uredi izvor]

Akomodacija oka je u suštini sposobnost cilijarnog mišića da kada kontrahira, sočivo postaje konveksno, općenito poboljšavajući fokus za bliže objekte. Kada se opušta, sočivo se poravnava i općenito poboljšava fokus za dalje objekte.

Očna vodica[uredi | uredi izvor]

Cilijarni epitel proizvodi očnu vodicu, koja je odgovorna za dopremanje kisika, hranjivih tvari i uklanjanje metaboličkog otpada sa sočiva i rožnjače, koji nemaju vlastiti dotok krvi. Oko 80% proizvodnje vodice se odvija u aktivnom mehanizmu sekrecije (Na + K + ATPaza enzim stvarajući osmotski gradijent za prolaz vode u zadnju komoru), a 20% se proizvodi ultrafiltracijom plazme. Očni pritisak utiče na brzinu ultrafiltracije, ali ne ilučenje [7]

Sočivske zonule[uredi | uredi izvor]

Zonulska vlakna zajedno čine podržavajući ligament sočiva. Ona snažno omogućuju jaku vezu između cilijarnog mišića i kapsule očnog sočiva.

Inervacija[uredi | uredi izvor]

Cilijarna ganglija sa parasimpatikusnim vlaknom cilijarnog živca

Parasimpatikusna inervacije cilijarnog tijela je najjasnije shvaćena- Presinapsni parasimpatikusni signali koji nastaju u Edinger-Westphal nukleus u nose kranijski i nerv III (okulomotorni živac) i putuju kroz cilijarnu gangliju. Postsinapsna vlakna iz cilijarne ganglije čine kratak cilijarni živac. Parasimpatikusno aktiviranje M3 mišićnih receptora uzrokuje kontrakcije cilijarnog mišića, a efekat kontrakcije je da se smanjuje promjer prstena cilijarnog mišića. Parasimpatikusni ton je dominantan kada je potreban veći stepen akomodacije sočiva , kao što je čitanje knjiga.[8][9] Cilijarno tijelo je također poznato kao prijemnik inervacije preko cilijarnih živaca.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Glaukom je skupina očnih poremećaja koji uzrokuju neuropatije koje su povezane sa visokim očnim pritiskom. Očni pritisak ovisi o razine proizvodnje i resorpcije očne vodice. Zato što cilijarnog tijela proizvodi očnu vodicu, glavna je meta mnogih lijekova protiv glaukoma. Njegova inhibicija dovodi do snižavanja proizvodnje vodice i uzrokuje naknadni pad očnog pritiska. Postoje 3 glavne vrste lijekova koji utiču na cilijarno tijelo: [10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cassin, B. and Solomon, S. Dictionary of Eye Terminology. Gainesville, Florida: Triad Publishing Company, 1990.
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  5. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010)ː The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  6. ^ Lang G. (2007): Ophthalmology: A pocket textbook atlas, 2nd Ed. Ulm, Germany.
  7. ^ Murgatroyd, H.; Bembridge, J. (2008). "Intraocular pressure". Continuing Education in Anaesthesia, Critical Care & Pain 8 (3): 100–3. doi:10.1093/bjaceaccp/mkn015. 
  8. ^ Moore K. L., Dalley A. F. (2006): Clinically oriented anatomy, 5th Ed. Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 0-7817-3639-0.
  9. ^ Laurence L., Brunton B. A., Chabner B. C., Knollmann (2011)ː Goodman & Gilman's the pharmacological basis of therapeutics. 12th Ed. McGraw-Hill, ISBN 978-0-07-162442-8.
  10. ^ http://www.glaucoma.org/treatment/glaucoma-medications-and-their-side-effects.php.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]