Sistola

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Smjer kretanja krvi kod sistole komora

Sistola je naziv za kontrakciju srčanih komora i srčanih pretkomora pomoću koje se potiskuje krv u krvne sudove. Najčešće se spominje sistola lijeve srčane komore radi mjerenja krvnog pritiska.[1][2][3][4]

Proces koji je suprotan sistoli i prati svaku sistolu se zove dijastola.

Sistola pretkomore[uredi | uredi izvor]

Sistola pretkomore je proces kontrakcije miokarda lijeve i desne pretkomore. Na EKG-u početak ove sistole je označen sa P.

Tokom sistole pretkomora dolazi do povećanja pritiska u pretkomorama što dovodi do prelaska krvi u komore. Većinom ova krv prelazi u komore pasivno (radi uticaja gravitacije), a ostatak pomoću sistole. Prilikom sistole pretkomora bikuspidalni i trikuspidalni zalisci su otvoreni, a zalisci aorte i plućne arterije zatvoreni.

Sistola komore[uredi | uredi izvor]

Sistola komore je proces kontrakcije miokarda lijeve i desne komore. Na EKG-u početak ove sistole je označen sa QRS kompleksom.

Na početku sistole komora, pritisak u komorama se povećava, što dovodi do zatvaranja bikuspidalnih i trikuspidalnih zalistaka. Nakon toga dolazi do nastavka povećanja pritiska i kada pritisak u komorama postane veći dolazi do otvaranja zalistaka aorte, odnosno plućne arterije i istiskivanja krvi u aortu, odnosno plućnu arteriju.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guyton, Arthur; Hall, John (2006). Gruliow, Rebecca, ur. Textbook of Medical Physiology (Book) (11th iz.). Philadelphia, Pennsylvania: Elsevier Inc. ISBN 0-7216-0240-1. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]