Frekvencija srca

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Frekvencija srca, srčana frekvencija ili sinusni ritam i srčana stopa je brzina smjene srčanih ciklusa, mjerena brojem kontrakcija srca u minuti (bpm). Frekvencija srca može varirati prema tjelesnim fizičkim potrebama, uključujući i potrebu apsorbiranja kisika i izlučivanja [ugljendioksid]]. Obično je jednak ili blizak pulsu, mjerenom u bilo kojoj perifernoj tački. Aktivnosti koje mogu izazvati promjene uključuju fizičko vježbanje, san, anksioznost, stres, bolest i uzimanje lijekova.[1][2][3][4]

Mnogi izvori navode da je normalna frekvencija stopa srca kod odraslih losoba (u mirovanju), u rasponu od 60-100 otkucaja u minuti.[5] Tachycardia is a fast heart rate, defined as above 100 bpm at rest.[6] Bradikardija je spora frekvencija srca, definirana sa ispod 60 otkucaja u minuti u mirovanju. Nekoliko studija, kao i stručni konsenzus ukazuje na to da je normalan broj otkucaja srca u mirovanju odraslih je vjerojatno bliži rasponu od 50-90 otkucaja u minuti.[7][8][9][10] Tokom spavanja, srce usporava rad, često sa stopama oko 40-50 bpm, što se smatra normalnim. Kad srce ne kuca u pravilnom rasporedu, riječ je o aritmiji. Abnormalnosti srčanog ritma ponekad ukazuju na bolest.

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Funkcijsko svojstvo/pokazatelj Definicija
(i normalno stanje kod odrasliih osoba)
Srčani ciklus (revolucija) Ciklično-ritmična cjelina u funkcioniranju srca, koja obuhvata sistolu (grčenje), dijastolu (opuštanje) i pauzu (60-70 u min.)
Udarni (sistolni) volumen Ukupna količina krvi koju jedna sistola ubrizga u krvotok (60-80 cm3) ; snaga kojom jedna sistola potiskuje krv u arterije
Minutni volumen Ukupna količina krvi koju srce istisne u toku jednog minuta (5-6 litara); jednak umnošku udarnog

volumena i frekvencije srca

Frekvencija srca Broj srčanih kontrakcija (revolucija) u minuti (60-70)
Krvni (arterijski) pritisak
  • Sistolni (gornji): Snaga kojom krv pritiskuje arterijski zid u fazi sistole (16-20 kPa), koja se kompenzira arterijskom tenzijom
  • Dijastolni (donji): Snaga kojom krv pritiskuje arterijski zid u fazi dijastole (9,3-12 kPa), koja se kompenzira odgovarajućom arterijskom tenzijom
Puls (Bilo) Pulsiranje (osciliranje) arterijskog zida, izazvano krvnim talasima, koji nastaju nakon svake srcane

kontrakcije (60-70 u min.)

Dok je srčani ritam u potpunosti reguliran iz sinoatrijskig čvora, pod normalnim uvjetima, broj otkucaja srca reguliraju simpatički i parasimpatički nervni sistem na ulazu u sinoatrijskii čvor. accelerans živac daje simpatičke impulse na ulazu u srce.

Živac nervus accelerans pruža simpatički ulaz u srce otpuštanjem norepinefrina na ćelije sinoatrijskog čvora (SA čvora), a vagus daje parasimpatički ulaz u srce, otpuštanjem acetilholina a na ćelije sinoatrijskog čvora . Dakle, stimulacija ovog živca povećava broj otkucaja srca, a stimulacija vagusa ga smanjuje.[11]

Zbog osoba koje imaju konstantan volumen krvi, jedan od fizioloških načina da dostavi više kisika do organa je da se poveća broj otkucaja srca u dozvoli da krv češće drolazi u organe.[12] Normal resting heart rates range from 60–100 bpm. Bradikardija se definira kao smanjenje broja otkucaja srca ispod 60 u minuti. Međutim, puls 50-60 otkucaja u minuti je uobičajen među zdravim ljudima i ne nužno zahtijevaju posebnu pažnju. Tahikardija se definira kao odstupanje broja otkucaja srca iznad 100 u minuti, iako je te stopa uglavnom između 80-100 otkucaja u minuti, a ako je prisutna i za vrijeme spavanja, može biti znak hipertireoze ili anemije (vidi dolje). [12]

  • Stimulatori centralnog nervnog sistema, kao što su supstituirani amfetamina i povećavaju stopu otkucaja srca.
  • Depresanti ili sedativi centralnog nervnog sistema smanjuju broj otkucaja srca u jedinici vremena (osim nekih posebno neobičnih slučajeva sa jednako čudnim efektima, kao što su ketamin koji može uzrokovati - među mnogim drugim stvarima – stimulaciju poput efekata kao što je tahikardija).

Postoji mnogo načina na koje se brzine otkucaja srca povećava ili usporava. Većina uključuju stimulanse poput endorfina i hormona koji se oslobađa u mozgu, od kojih su mnogi oni koji su 'prisiljeni' / 'mameći' nakon uzimanja i prerade lijekova i droga.

Ovo poglavlje govori o ciljnom pulsu za zdrave osobe i o neprimjereno visokim za većinu osoba s koronarnom bolešću..[13] Redovni sinusni ritam je termin koji označava normalnu frekcenciju otkucaja. Njegovi impulsi potiču iz sinusnog čvora u desnoj pretkomori. Pobuđivanje srca, zatim izaziva kontrakcije srčanog mišića, odakle se impuls širi prvo na AV čvor pretkomora, a zatim u komore. Od ovih anatomskih lokacija i prijenosa oelektrofiziološkog stimulans mora, za razliku od ektopične srčanih električnih osi pozitivan pokazati ispod, d. H atrija ritam lijevo. P-vala u ekstremiteta vodstvu II se priznati pored normalnih kriterija u EKG za ritmičke otkucaje srca.

Kriteriji u EKG[uredi | uredi izvor]

U EKG-u mogu se uočiti talasi i zupci. Kod zdrave osobe obuhvata od P-talase, QRS-kompleks (od Q-, R- i S-talasa) i T-talasa. Talasi se označavaju kao P i T. Oni mogu biti pozitivni, negativni i bifazni. Zupci su Q zubac koji može biti samo negativan (ne postoji pozitivno Q), R zubac koji je samo pozitivan (ne postoji negativno R) i S zubac koji je samo negativan (ne postoji pozitivno S). Tip zubca se određuje na osnovu R zupca (koji je uvijek pozitivan). Ako je negativni zubac prije pozitivnog R to je Q. Ako se negativni zubac nalazi nakon R onda je to S zubac. Inače u normalnom QRS kompleksu ne postoji više od jednog pozitivnog zubca (R). Ako se pojave I drugi R zupci, uglavnom su posljrdica patolških stanja, a označavaju se sa R'. Ukoliko postoji samo jedan negativan zubac, a nema pozitivnog R, ne zna se da li je to S i Q zubac, pa se nazivan QS zupcem ili QS kompleksom.

U elektrokardiogramu zdrave osobe su:

  • Redovna pjava P zubaca
  • Normalno konfigurirani P-talasi sa normalnim atrijskim vektorom
  • Konstantni PP intervali
  • Odgovor svakiog P-vala na kompleks QRS

Patologija[uredi | uredi izvor]

Ovisno o starosti i spola, frekvencije 60 do 100 otkucaja u minuti se smatra normalnom. Ako je normalan rad srca prespor (npr. tokom spavanja), to se zove sinusna bradikardija, a ubrzanje rada srca (npr. pri naporu) se zove sinusna tahikardija. Nepravilni sinusni ritma se zove sinusna aritmija.

Patološka odstupanja u stvaranju ili prosljeđivanju srčanih pobuda su srčane aritmije i u slučaju porijekla u sinusnom čvoru mogu se sažeti pod zajnički naziv sindrom bolesnog sinusa .

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  3. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  5. ^ "Target Heart Rates". Target Heart Rates. American Heart Association. 2014. Pristupljeno 2014. 
  6. ^ "Tachycardia| Fast Heart Rate". Tachycardia. American Heart Association. 2 May 2013. Pristupljeno 2014. 
  7. ^ Aladin, Amer I.; Whelton, Seamus P.; Al-Mallah, Mouaz H.; Blaha, Michael J.; Keteyian, Steven J.; Juraschek, Stephen P.; Rubin, Jonathan; Brawner, Clinton A.; Michos, Erin D. (2014-12-01). "Relation of resting heart rate to risk for all-cause mortality by gender after considering exercise capacity (the Henry Ford exercise testing project)". The American Journal of Cardiology 114 (11): 1701–06. ISSN 1879-1913. PMID 25439450. doi:10.1016/j.amjcard.2014.08.042. 
  8. ^ Hjalmarson, A.; Gilpin, E. A.; Kjekshus, J.; Schieman, G.; Nicod, P.; Henning, H.; Ross, J. (1990-03-01). "Influence of heart rate on mortality after acute myocardial infarction". The American Journal of Cardiology 65 (9): 547–53. ISSN 0002-9149. PMID 1968702. 
  9. ^ Spodick, D. H. (1993-08-15). "Survey of selected cardiologists for an operational definition of normal sinus heart rate". The American Journal of Cardiology 72 (5): 487–88. ISSN 0002-9149. PMID 8352202. 
  10. ^ Mason, Jay W.; Ramseth, Douglas J.; Chanter, Dennis O.; Moon, Thomas E.; Goodman, Daniel B.; Mendzelevski, Boaz (2007-07-01). "Electrocardiographic reference ranges derived from 79,743 ambulatory subjects". Journal of Electrocardiology 40 (3): 228–34. ISSN 1532-8430. PMID 17276451. doi:10.1016/j.jelectrocard.2006.09.003. 
  11. ^ Schmidt-Nielsen, Knut (1997). Animal physiology: adaptation and environment (5th iz.). Cambridge: Cambridge Univ. Press. str. 104. ISBN 978-0-521-57098-5. 
  12. ^ a b Fuster 2001, str. 78–9.
  13. ^ Anderson JM (1991). "Rehabilitating elderly cardiac patients". West. J. Med. 154 (5): 573–8. PMC 1002834. PMID 1866953. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]