Cementoblast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cementoblast
Zub prije rođenja
Detalji
LatinskiCementoblastus
Identifikatori
CodeTerminologia Embryologica
FMA63002
Anatomska terminologija

Cementoblast su biološke ćelije koje nastaju od folikulskih ćelija koje se nalaze oko korijena zuba, a biološka funkcija njihovog nastanka se naziva cementogeneza. To je proces nastanka cementa – tvrdog tkiva koje obavija korijen zuba. Temeljni dokazi o mehanizmu nastanka cementoblasta ukazuju na to da epitel ili neka njegova komponenta mogu izazvati nastanak zubne kese u cementoblasti, prepoznatljive po njenom povećanju dužine.[1] Ostale teorije uključuju i učešċe Hertwigovog lista korijenovog epitela (HERS).[2]

Procesi i strukture[uredi | uredi izvor]

Cementoblasni sloj organske matrice cementa nazova se cementoidni, a kasnije se mineralizira dodatkom minerala iz usne tekućine. Tako cementoblasni sloj kolagena luči i osteokalcin i sijaloprotein. Osteokalcin i sijaloprotein su morfogenetski proteini kosti (također poznati kao BMP) koji su često povezani sa razvojem i mineralizacijom parodontnih tkiva.

Oni imaju sve organele koje su potrebne za sintezu proteina, kao što su Endoplazmatski retikulum (RER) i Golgijev aparat. Konkretnije, morfogenetski protein-2 kosti (BMP-2) djeluje na cementoblasti u parodontnom tkivu. Efekat BMP-2 na cementoblasti smanjuje širenje gena kolagena i mineralizacije. Nogin je inhibitor BMP, koji djeluje zajedno s BMP-2 u regulaciji širenja gena i nastanka mineralnih nodula. BMP-2 reguliše i nivo iRNK koji je povezan sa procesom nastanka kostiju u ćelijama.[3]

Početni stadij nastanka cementa u dvije koronarne trećine korijena je besćelijski, ali kada cementoblasti uđu u praznine lakuna u sopstvenom matriksu, postaju slični koštanim ćelijama (vidi dolje). Taj cement se naziva ćelijski ili sekundarni cement i prisutan je samo u apikalnoj trećini korijena.

Tako cementoblasti liče na osteooblasti od kojih nastaju kosti, ali se funkcijski i histološki razlikuju. Ćelije cementa koje se nalaze u cementoblastima nazivaju se cementociti. Svaki cementocit leži u svojoj lakuni, sličnog obraska koji se nalazi u kosti. Te praznine imaju kanaliće ili kanale. Za razliku od onih u kostim, ovi kanali u cementu ne sadrže živce, niti zrače prema vani. Umjesto toga, kanali su orijentirani prema parodontnom ligamentu (PDL) i sadrže cementocitne nastavke koji difundiraju hranjive materije iz ligamenta jer su prokrvljeni.[4] Progenitorske stanice koje se također nalaze u PDL području doprinose mineralizaciji tkiva.[5]

Kada se jednom nađu u ovoj situaciji, cementoblasti gube sekrecijske aktivnosti i postaju cementociti. Međutim, sloj cementoblasta je uvijek prisutan uz vanjski omotač PDL. Ove ćelije onda mogu proizvesti cement ako zub bude ošteċen (vidi hipercementoza).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ten Cate's Oral Histology, Nanci, Elsevier, 2013, page 207
  2. ^ Luan, X.; Ito, Y.; Diekwish, T.G.H. (2006). "Evolution and development of Hertwig's Epithelial Root Sheath". Dev. Dyn. 235 (5): 1167–1180. doi:10.1002/dvdy.20674. PMC 2734338. PMID 16450392.
  3. ^ Zhao, M.; Berry, J.E.; Somerman, M.J. (1. 1. 2003). "Bone Morphogenetic Protein-2 Inhibits Differentiation and Mineralization of Cementoblasts in vitro". Journal of Dental Research. 82 (1): 23–27. doi:10.1177/154405910308200106.
  4. ^ Illustrated Dental Embryology, Histology, and Anatomy, Bath-Balogh and Fehrenbach, Elsevier, 2011, page 171
  5. ^ Zhao, M.; Berry, J.E.; Somerman, M.J. (1. 1. 2003). "Bone Morphogenetic Protein-2 Inhibits Differentiation and Mineralization of Cementoblasts in vitro". Journal of Dental Research. 82 (1): 23–27. doi:10.1177/154405910308200106. Pristupljeno 23. 11. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]