Oligodendrocit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Oligodendrocit
Oligodendrocyte.png
Oligodendrocit
Neuron with oligodendrocyte and myelin sheath.svg
Oligodendrociti formiraju električnu izolaciju oko aksona nervnih ćelija centralnog nervnog sistema (CNS).
Detalji
Latinski Oligodendrocytus
Identifikatori
Code TH H2.00.06.2.01018
TH H2.00.06.2.00003, H2.00.06.2.01018
Anatomska terminologija

Oligodendrociti (grč. = ὀλίγος - olígos = malo, nekoliko + κύτος - kytos = ćelija; ćelije sa nekoliko grana) ili oligodendroglija (= malo drvno ljepilo),[1] su tip neuroglije. Njihove glavne funkcije su pružanje podrške i izolacije aksonima neurona u centralnom nervnom sistemu nekih kičmenjaka, što je ekvivalent funkciji koju obavljaju Schwannove ćelije u perifernom nervnom sistemu. Oligodendrocita to čine stvaranjem mijelinskih ovojnica, koje sadrže 80% lipida i 20% proteina.[2]Jednostruki oligodendrocit može rastegnuti svoje nastavke na 50 aksona,[3]omotavajući oko 1 μm mijelinskog omotača oko svakog aksona. Schwannove ćelije, s druge strane, mogu omotati skoro samo jednan akson. Svaki oligodendrocit formira jedan segment mijelina za nekoliko susjednih aksona.[2]

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Oligodendroglija, tip glijinih ćelija, nastaju tokom razvoja prekursornih ćelija olihodendrocita,[4] koje se mogu prepoznati po ispoljavanu broja antigena, uključujući i gangliozid GD3,[5] NG2 hondroitin-sulfat proteoglikan i receptorsku podjedinicu trombocinno izvedenog faktora (PDGF-alphaR).[6] Većina oligodendrocita razvija se tokom embriogeneze i ranog postnatalnog života od ograničene klicine periventrikularne regije.[7]

Oligodendrociti se nalaze samo u centralnom nervnom sistemu koji se sastoji od mozga i kičmene moždine. Za ove ćelije se prvobitno mislilo da se proizvode u ventralnom dijelu nervne cijevi; Međutim, istraživanja sada pokazuju da oligodendrociti potiču iz trbušne ventrikularne zone embrionalne kičmene moždine, a možda i imaju izvjesnu koncentraciju u prednjem mozgu.[8] One pripadaju tipu ćelija koji se posljednji generira u CNS-u.[9]

Mijelinizacija prevladava samo u nešto mozga pri rođenju i nastavlja se u odrasloj dobi. Čitav proces nije završen do dobi od oko 25-30.[10]

Formiranje oligodendrocita u mozgu odraslih povezano je sa glijom ograničenih predačkih ćelija, poznatih kao predačke ćelije oligodendrocita (OPC).[11] Ćelije subventrikulske zone migriraju klicinih[11] zona i naseljavaju razvijajuću bijelu i sivu masu, gdje se diferenciraju u zrelu oligodendrogliju koja formira mijelin.[12] Međutim, nije jasno da li sve oligodendroglijine predačke ćelije prolaze kroz ovaj slijed događaja. Pretpostavlja se da neke dožive apoptozu,[13] a druge se ne diferenciraju u zrelu oligodendrogliju već i dalje i kod odraslih osoba postoje kao oligodendroglijini preci.[14] Neobično je da skupine oligodendrocita nastaju u potkomornoj zoni, gdje se može dramatično proširiti administriranje epidermnog faktora rasta (EGF).[15][16]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Oligodendrocit sa nekoliko mijeliniziranih aksonsa

Kao dio nervog sistema, oligodendrociti su blisko srodni sa nervnim ćelijama, i, kao i sve ostale ćelije glije, pružaju potporu neuronima, kao i podršku ishrani pri proizvodnji neurotrofnog faktora (GDNF) izvedenog iz ćelija glije, neurotrofnog faktora (BDNF) koji je izveden iz moždanog tkiva ili insulinu sličnog faktora rasta-1 (IGF-1).[17] Osim toga, nervni sistem sisara presudno zavisi od mijelinske ovojnice, koja smanjuje curenje iona i kapacitet ćelijske membrane. [18]

Mijelin također povećava brzinu impulsa, kao preskočno širenje akcijskog potencijala koje se javlja u Ranvijerovim čvorovima između Schwannovih ćelija (perifernog nervnog sistema (PNS) i oligodendrocita (centralnog nervnog sistema | CNS]]). Osim toga, brzina impuls mijelinskih aksona raste linearno sa njihovim promjerom, a brzine impuls nemijelinziiranih ćelija raste samo uz kvadratni korijen promjera. Izolacija mora biti srazmjerna unutrašnjem dijametru vlakna. Optimalna stopa dijametra aksona je ako je tolika da kada se unutrašnji dijametar podijeli ukupnim (koji uključuje i mijelin) iznosi 0,6.[10]

Nasuprot tome, satelitski oligodendrociti se funkcijski razlikuju od drugih oligodendrocita. Oni nisu priključeni na neurone i, prema tome, nemaju izolacijsku ulogu. Oni ostaju u apoziciji na neuronima i reguliraju vanćelijske tečnosti.[19] Za satelitske oligodendrocite se smatra da su dio sive mase, dok su mijelinizirani oligodendrociti dio bijele mase.

Mijelinization je važna komponenta inteligencije. Neurolog Vincent J. Schmithorst predlaže postojanje korelacije količine bijele mase i inteligencije. Ljudi s većomm bijelom masom imaju veći IQ.[10] A study done with rats by Janice M. Juraska showed that rats that were raised in an enriched environment had more myelination in their corpus callosum.[20]

Oligodendrociti u cerebellum u pacova, obojeni antitijelima za mijelinski bazni protein (crveno) i DNK (plavo).
Dva ćelijska tijela oligodendrocita su jasno vidljiva, kao i nekoliko mijelinskih aksona. To su šuplje cijevi i tako se pojavljuju kao "tragovi" u ovoj konfokalnoj slici.
Većina DNK je u jedrima granula malog mozga, koje su mali interneuroni.
Slika i boja antitijela prema EnCor Biotechnology Inc.

Patologija[uredi | uredi izvor]

Bolesti koje dovode do povreda oligodendroglijinih ćelija uključuju demijelinizacijske bolesti kao što su multipla skleroza i razne leukodistrofije. Tjelesne traume, kao npr. povrede kičmene moždine, mogu dovesti do demijelinizacije. Cerebralna paraliza, (ponekad i razvoj periventrikularne leukomalacije), u velikoj mjeri je urođena i uzrokovana novim oštećenjima u formiranju mozga. Cerebralna paraliza, povrede kičmene moždine, moždani udar, a možda i multipla skleroze, kako se smatra, mogu biti posljedica oštećenja oligodendrocita i prekomjernog oslobađanja neurotransmitera glutamata.[21] Pokazalo se da oštećenja mogu biti posredovana i putem N-metil-D-aspartat receptora.[21] Poremećena funkcija oligodendrocita također može podrazumijevati patofiziološka stanja shizofremije i bipolarnog poremećaja.[22]

Oligodendroglija je podložna infekcijamao JC virusa, što dovodi do progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML), stanja koje posebno pogađa bijelu masu, obično u imunokompromitiranih pacijenata. Tumori oligodendroglije nazivaju se oligodendrogliomi. Hemoterapijski agens fluorouracil (5-FU) uzrokuje oštećenja oligodendrocita kod miševa, što dovodi do akutnog oštećenja centralnog nervnog sistema (CNS) i progresivnog pogoršanja kasnije degeneracije CNS.[23][24]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (Ragheb 1999, str. 14).
  2. ^ a b Carlson, Physiology of Behavior, 2010
  3. ^ Baumann, Nicole; Pham-Dinh, Danielle (2001-04-01). "Biology of Oligodendrocyte and Myelin in the Mammalian Central Nervous System". Physiological Reviews (jezik: engleski) 81 (2): 871–927. ISSN 0031-9333. PMID 11274346. 
  4. ^ Cameron-Curry, Patrizia; Le Douarin, Nicole M. (1995). "Oligodendrocyte precursors originate from both the dorsal and the ventral parts of the spinal cord". Neuron 15 (6): 1299–1310. PMID 8845154. doi:10.1016/0896-6273(95)90009-8. 
  5. ^ Curtis et al., 1988; LeVine and Goldman, 1988; Hardy and Reynolds, 1991
  6. ^ Pringle, NP; Mudhar, HS; Collarini, EJ; Richardson, WD (1992). "PDGF receptors in the rat CNS: during late neurogenesis, PDGF alpha-receptor expression appears to be restricted to glial cells of the oligodendrocyte lineage.". Development (Cambridge, England) 115 (2): 535–51. PMID 1425339. 
  7. ^ Vallstedt et al., 2004
  8. ^ Richardson, WD; Kessaris, N; Pringle, N (2006). "Oligodendrocyte wars.". Nature reviews. Neuroscience 7 (1): 11–8. PMID 16371946. doi:10.1038/nrn1826. 
  9. ^ Thomas, JL; Spassky, N; Perez Villegas, EM; Olivier, C; Cobos, I; Goujet-Zalc, C; Martínez, S; Zalc, B (2000). "Spatiotemporal development of oligodendrocytes in the embryonic brain". Journal of neuroscience research 59 (4): 471–6. PMID 10679785. doi:10.1002/(SICI)1097-4547(20000215)59:4<471::AID-JNR1>3.0.CO;2-3. 
  10. ^ a b c Fields, 2008
  11. ^ a b Menn, B; Garcia-Verdugo, JM; Yaschine, C; Gonzalez-Perez, O; Rowitch, D; Alvarez-Buylla, A (2006). "Origin of oligodendrocytes in the subventricular zone of the adult brain.". The Journal of neuroscience : the official journal of the Society for Neuroscience 26 (30): 7907–18. PMID 16870736. doi:10.1523/JNEUROSCI.1299-06.2006. 
  12. ^ Hardy and Reynolds, 1991; Levison and Goldman, 1993
  13. ^ Barres et al., 1992
  14. ^ Wren et al., 1992
  15. ^ Gonzalez-Perez, O, B; Romero-Rodriguez, R; Soriano-Navarro, M; Garcia-Verdugo, JM; Alvarez-Buylla, A (2009). "Epidermal growth factor induces the progeny of subventricular zone type B cells to migrate and differentiate into oligodendrocytes". Stem Cells 27 (8): 2032–43. PMC 3346259. PMID 19544429. doi:10.1002/stem.119. 
  16. ^ Gonzalez-Perez, O, B; Alvarez-Buylla, A (2011). "Oligodendrogenesis in the subventricular zone and the role of epidermal growth factor". Brain Research Reviews 67 (1–2): 147–56. PMC 3109119. PMID 21236296. doi:10.1016/j.brainresrev.2011.01.001. 
  17. ^ Bradl (2010). "Oligodendrocytes: biology and pathology". Acta Neuropathol. 119: 37–53. PMC 2799635. PMID 19847447. doi:10.1007/s00401-009-0601-5. ...oligodendrocytes can provide trophic support for neurons by the production of glial cell line-derived neurotrophic factor (GDNF), brain-derived neurotrophic factor (BDNF), or insulin-like growth factor-1 (IGF-1). 
  18. ^ Sokol, 2009
  19. ^ Baumann and Pham-Dinh 2001
  20. ^ Juraska J. M.; Kopcik J. R. (1988). "Sex and environmental influences on the size and ultrastructure of the rat corpus callosum". Brain Research 450 (1–2): 1–8. PMID 3401704. doi:10.1016/0006-8993(88)91538-7. 
  21. ^ a b Káradóttir et al., 2007
  22. ^ Tkachev et al., 2003
  23. ^ "Chemotherapy-induced Damage to the CNS as a Precursor Cell Disease" by Dr. Mark D. Noble, University of Rochester
  24. ^ Han, R; Yang, Y. M.; Dietrich, J; Luebke, A; Mayer-Pröschel, M; Noble, M (2008). "Systemic 5-fluorouracil treatment causes a syndrome of delayed myelin destruction in the central nervous system". Journal of Biology 7 (4): 12. PMC 2397490. PMID 18430259. doi:10.1186/jbiol69. 

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Raine, C.S. (1991). Oligodendrocytes and central nervous system myelin. In Textbook of Neuropathology, second edition, R.L. Davis and D.M. Robertson, eds. (Baltimore, Maryland: Williams and Wilkins), pp. 115–141.
  • Carlson, Neil (2010). Physiology of Behavior. Boston, MA: Allyn & Bacon. str. 38–39. ISBN 0-205-66627-2. 
  • Vallstedt, A; Klos JM; Ericson F (6 January 2005). "Multiple dorsoventral origins of oligodendrocyte generation in the spinal cord and hindbrain". Neuron. 1 45 (1): 55–67. PMID 15629702. doi:10.1016/j.neuron.2004.12.026. 
  • Richardson, WD; Kessaris, N; Pringle, N (2006). "Oligodendrocyte wars". Nature Neuroscience Reviews. 1 7 (1): 11–18. PMID 16371946. doi:10.1038/nrn1826. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]