Fibrilin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Fibrilin 1
2W86 (Fibrillin).png
Kristalografija X-zrakama; Kristalografska struktura regije cbEGF9-hibrida 2-cbEGF10 ljudskog fibrilina 1.[1]
Identifikatori
Simbol FBN1
Alt. simboli FBN, MFS1, WMS
Entrez 2200
HUGO 3603
OMIM 134797
PDB 2W86 (RCSB PDB PDBe PDBj)
RefSeq NM_000138
UniProt P35555
Ostali podaci
Lokus Chr. 15 q21.1
fibrillin 2
Identifikatori
Simbol FBN2
Alt. simboli CCA
Entrez 2201
HUGO 3604
OMIM 121050
RefSeq NM_001999
UniProt P35556
Ostali podaci
Lokus Chr. 5 q23-q31
fibrillin 3
Identifikatori
Simbol FBN3
Entrez 84467
HUGO 18794
OMIM 608529
RefSeq NM_032447
UniProt Q75N90
Ostali podaci
Lokus Chr. 19 p13

Fibrillin je glikoprotein, koji je ključni za formiranje elastičnih vlakana, nađen u vezivnom tkivu.[2] Fibrillin se luči u vanćelijski matriks iz fibroblasta i ugrađuje se u nerastvorljive milrofibrile, koji se javljaju kao skele za deponirani elastin.[3]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Mutatacije u genima FBN1 i FBN2 vezane su sa adolescentnom idiopatskom skoliozom .[4]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Fibrillin-1[uredi | uredi izvor]

Fibrilin-1 je glavna komponenta mikrofibrila koja tvori list koji okružuje amorforasti elastin. Vjeruje se da su mikrofibrile građene od polimera fibrillina koji su povezani u nizu. Do danas, opisane su tri oblika ofibrilina. Protein fibriliny-1 izolirao je Engvall, 1986.,[5] i mutacije u genu FBN1, koje su uzrok Marfanovog sindroma.[6][7] Ovaj protein nađen je kod ljudi, a njegov kodirajući gen nalazi se na hromosonu 15. Do danas je opisano više nego 1500 različitih mutacija odgovornog gena.[1][7]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Ne postoji potpuna, visokrezolucijska struktura fibrilina-1. Umjesto toga, rekombinacijski su prouzvedeni kratki fragmenti,a njihova struktura je riješena putem kristalografije X-zracima ili pomoću NMR spektroskopije. Nedavni primjer je struktura fibrilina-1 hibridnog 2 domena, u kontekstu bočnog vezanja kalcija domena epidermalnog faktora rasta, koja je određena pomoću kristalografija X-zraka, u rezoluciji od 1,8 Å.[1] Mikrofibrili koji se sastoje od fibrilinskih proteina koji su odgovorni za različite ćelijske interakcije u ljudskom tijelu.

Fibrilin-2[uredi | uredi izvor]

Fibrilin-2 je izolirao Zhang, 1994.[8] i smatra se da ima ulogu u ranoj elastogenezi. Mutacije u genu fibrilina-2 su povezane sa Bealovim sindrom.

Fibrilin-3[uredi | uredi izvor]

Mnogo prije opisan je fibrilin-3, a vjeruje se da se pretežno nalazi u mozgu.[9] Zajedno sa mozgom, fibrilina-3 je lokaliziran i u gonadnom i jajničkom polju miševa.

Fibrilin-4[uredi | uredi izvor]

Fibrilin-4 je prvo opisan kod ribe zebra, sa sekvencom koja je slična onoj u fibrilinu-2.[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c PDB 2W86; Jensen SA, Iqbal S, Lowe ED, Redfield C, Handford PA (May 2009). "Structure and interdomain interactions of a hybrid domain: a disulphide-rich module of the fibrillin/LTBP superfamily of matrix proteins". Structure 17 (5): 759–68. PMC 2724076. PMID 19446531. doi:10.1016/j.str.2009.03.014. 
  2. ^ Kielty CM, Baldock C, Lee D, Rock MJ, Ashworth JL, Shuttleworth CA (February 2002). "Fibrillin: from microfibril assembly to biomechanical function". Philos. Trans. R. Soc. Lond., B, Biol. Sci. 357 (1418): 207–17. PMC 1692929. PMID 11911778. doi:10.1098/rstb.2001.1029. 
  3. ^ Singh (2006). Textbook of human histology. Jaypee Brothers Publishers. str. 64–. ISBN 978-81-8061-809-3. Pristupljeno 9 December 2010. 
  4. ^ Buchan, J. G.; Alvarado, D. M.; Haller, G. E.; Cruchaga, C; Harms, M. B.; Zhang, T; Willing, M. C.; Grange, D. K.; Braverman, A. C.; Miller, N. H.; Morcuende, J. A.; Tang, N. L.; Lam, T. P.; Ng, B. K.; Cheng, J. C.; Dobbs, M. B.; Gurnett, C. A. (2014). "Rare variants in FBN1 and FBN2 are associated with severe adolescent idiopathic scoliosis". Human Molecular Genetics 23: 5271–5282. PMID 24833718. doi:10.1093/hmg/ddu224. 
  5. ^ Sakai LY, Keene DR, Engvall E (December 1986). "Fibrillin, a new 350-kD glycoprotein, is a component of extracellular microfibrils". J. Cell Biol. 103 (6 Pt 1): 2499–509. PMC 2114568. PMID 3536967. doi:10.1083/jcb.103.6.2499. 
  6. ^ Dietz HC; Guttmacher, Alan E.; Dietz, Harry C. (August 2010). "New therapeutic approaches to mendelian disorders". N. Engl. J. Med. 363 (9): 852–63. PMID 20818846. doi:10.1056/NEJMra0907180. 
  7. ^ a b von Kodolitsch Y (2015). "Perspectives on the revised Ghent criteria for the diagnosis of Marfan syndrome". Application of Clinical Genetics 8: 137–155. PMC 4476478. PMID 26124674. doi:10.2147/TACG.S60472. 
  8. ^ Zhang H, Apfelroth SD, Hu W (1994). "Structure and expression of fibrillin-2, a novel microfibrillar component preferentially located in elastic matrices". J. Cell Biol. 124 (5): 855–63. PMC 2119952. PMID 8120105. doi:10.1083/jcb.124.5.855. 
  9. ^ Corson GM, Charbonneau NL, Keene DR, Sakai LY (March 2004). "Differential expression of fibrillin-3 adds to microfibril variety in human and avian, but not rodent, connective tissues". Genomics 83 (3): 461–72. PMID 14962672. doi:10.1016/j.ygeno.2003.08.023. 
  10. ^ Gansner JM, Madsen EC, Mecham RP, Gitlin JD (October 2008). "Essential role for fibrillin-2 in zebrafish notochord and vascular morphogenesis". Dev. Dyn. 237 (10): 2844–61. PMC 3081706. PMID 18816837. doi:10.1002/dvdy.21705. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]