Marfanov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Marfanov sindrom
(Marfan sindrom)
Ectopia Lentis in Marfan syndrome.jpg
Ectopia lentis u Marfanovom sindromu: vide se zonulska vlakna
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.4
ICD-9759.82
OMIM154700
DiseasesDB7845
MedlinePlus000418
eMedicineped/1372 orthoped/414
MeSHD008382
GeneReviewsMarfan Syndrome

Definicija[uredi | uredi izvor]

Marfanov sindrom (MFS) je genetički poremećaj koji utiče na vezivno tkivo.[1] Oni koji imaju ovo stanje imaju tendenciju da budu visoki i mršavi, dugih ruku, nogu, prstiju na rukama i nogama. Oni također obično imaju prefleksibilne zglobove i skoliozu. Najozbiljnije komplikacije uključuju srce i aortu, sa povećanim rizikom od prolapsa mitralnog zaliska i aortne aneurizme.[1][2] Također su često zahvaćeni i pluća, oči, kosti i omotač kičmene moždine.[1] Ozbiljnost simptoma MFS je varijabilna.[1]

Uzrok, mehanizam i dijagnoza[uredi | uredi izvor]

MFS je uzrokovan mutacijom u FBN1, jednom od gena koji stvara fibrilin, što rezultira abnormalnim vezivnim tkivom.[1] To je autosomno dominantni poremećaj.[1] U otprilike 75% slučajeva stanje se nasljeđuje od roditelja sa tim stanjem, dok je u 25% slučajeva to nova mutacija.[1] Dijagnoza često počiva na Gentskim kriterijima.[3][4]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Ne postoji poznati lijek za MFS.[1] Mnogi od onih sa poremećajem imaju normalan životni vijek uz pravilno liječenje.[1] Upravljanje često uključuje upotrebu beta blokatora, kao što su propranolol ili atenolol ili, ako se ne podnose, blokatori kalcijevih kanala ili ACE inhibitori.[4][5] Može biti potrebna operacija za popravak aorte ili zamjenu srčanog zaliska.[5] Onima koji imaju to stanje preporučuje se izbjegavanje napornih vježbi.[4]

Epidemiologija i historija[uredi | uredi izvor]

Otprilike 1/5.000 do 1/10.000 ljudi ima MFS. [[4][6] Stope stanja su slične među rasama i u različitim regijama svijeta.[6] Imenovano je prema francuskom pedijatru Antoineu Marfanu, koji ga je prvi opisao 1896.[7][8]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Deformacija prednjeg zida, pectus excavatum, osobe sa Marfanovim sindromom

Više od 30 znakova i simptoma varijabilno je povezano s Marfanovim sindromom. Najistaknutiji od njih utiču na koštani, kardiovaskularni i očni sistem, ali to može biti zahvaćeno u svim vlaknastim vezivnim tkivom u tijelu.

Skeletni sistem[uredi | uredi izvor]

Većina lahko uočljivih znakova povezana je sa koštanim sistemom. Mnoge osobe s Marfanovim sindromom narastu do natprosječne visine, a neke imaju nesrazmjerno dugačke, vitke udove s tankim, slabim zglobovima i dugim prstima na rukama i nogama. Osim što utiču na visinu i proporcije udova, ljudi s Marfanovim sindromom mogu imati abnormalnu bočnu zakrivljenost kičme (skoliozu), toraksnu lordozu, abnormalno udubljenje (pectus excavatum ) ili izbočinu (pectus carinatum) grudne kosti, abnormalnu fleksibilnost zglobova, visoko zasvođenog nepce s prepunim zubima i prekomjernim ugrizom , ravnih stopala, čekićastih prstiju, pognutih ramena i neobjašnjivih strija na koži. Također može uzrokovati bol u zglobovima, kostima i mišićima. Neki ljudi s Marfanovim sindromom imaju govorni poremećaj, posljedicu simptomatskog visokog nepca i malih vilica. Može se javiti rani osteoartritis. Ostali znakovi uključuju ograničeni opseg pokreta u kukovima zbog glave bedrene kosti koja strši u abnormalno duboke duplje kuka.[9][10]

Oči[uredi | uredi izvor]

Iščašenje sočiva u Marfanovom sindromu s lećom u obliku bubrega i naslonjenom na cilijarno tijelo

U Marfanovom sindromu na zdravlje oka može uticati na mnogo načina, ali glavna promjena je djelimično iščašenje sočiva, gdje se leća pomiče iz svog normalnog položaja. To se događa zbog slabosti cilijarne zonule, niti vezivnog tkiva, koje suspenduju očno sočivo. Mutacije odgovorne za Marfanov sindrom oslabljuju zonule i uzrokuju njihovo istezanje. Najčešće se istežu donje zonule, što rezultira pomicanjem sočiva prema gore i prema van, ali se može pomicati i u drugim smjerovima. Zbog oštećenja oka u vezivnom tkivu česti su kratkovidnost (miopija) i zamagljen vid.[11] Može rezultirati i dalekovidost također, naročito ako je sočivo jako subluksirano. Subluksacija (djelomična iščašenost) sočiva može se klinički otkriti kod oko 60% ljudi s Marfanovim sindromom, upotrebom biomikroskopa prorezne lampe. Ako je subluksacija sočiva suptilna, tada se može koristiti snimanje ultrazvučnom biomikroskopijom visoke rezolucije.

Ostali znakovi i simptomi koji utiču na oko uključuju povećanu dužinu duž osi jabučice, miopiju, pljosnatost rožnjače, strabizam, egzottropiju i ezotropiju. Oni s MFS-om također su u visokom riziku od ranih glaukoma i ranih katarakta.

Kardiovaskularni sistem[uredi | uredi izvor]

Najozbiljniji znakovi i simptomi povezani sa Marfanovim sindromom uključuju kardiovaskularni sistem: nepotreban umor, otežano disanje, lupanje srca , ubrzani otkucaji srca ili bol u grudima koji zrači u leđa, rame ili ruku. Hladne ruke, šake i stopala također se mogu povezati s MFS-om, zbog neadekvatne cirkulacije. Šum srca, abnormalno očitavanje na EKG ili simptomi angine mogu ukazivati na daljnje istraživanje. Znakovi regurgitacije iz prolapsa mitralnih ili aortnih zalistaka (koji kontroliraju protok krvi kroz srce) proizilaze iz cistaste medijalne degeneracije zalistaka, što je obično povezano sa MFS (vidi prolaps mitralnog zaliska, aortna regurgitacija). Međutim, glavni znak koji bi naveo na razmatranje osnovnog stanja je proširena aorta ili aneurizma aorte. Ponekad se ne vide srčani problemi sve dok slabljenje vezivnog tkiva (cistasta medijalna degeneracija) u ascendentnoj aorti ne izazove aneurizmu aorte ili disekcijom aorte, operativnom hitnom slučaju. Disekcija aorte je najčešće fatalna i prikazuje se bolom koji zrači niz leđa, što daje osjećaj suzenja.

Budući da osnovne abnormalnosti vezivnog tkiva uzrokuju MFS, povećana je incidencija dehiscencija protetskog mitralnog zaliska.[12] Treba voditi računa da se pokušaju popraviti oštećeni srčani zalisci, a ne zamijeniti.

Pluća[uredi | uredi izvor]

Osobe s Marfanovim sindromom mogu biti pogođene različitim problemima povezanim s plućima. Jedno istraživanje pokazalo je da je samo 37% ispitivanog uzorka pacijenta (prosječna dob 32 ± 14 godina; M 45%) imalo normalnu plućnu funkciju.[13] Često se javlja pontani pneumotoraks.[14] U spontanom jednostranom pneumotoraksu, zrak izlazi iz pluća i zauzima pleurski prostor između grudnog zida i pluća. Pluća se djelimično stisnu ili uruše. To može uzrokovati bol, otežano disanje, cijanozu i, ako se ne liječi, smrt. Ostale moguće plućne manifestacije MFS uključuju apneju u spavanju [15] i idiopatsku opstruktivna bolest pluća.[16] Opisane su patološke promjene na plućima, kao što su cistaste promjene, emfizem, upala pluća, bronhiektazija, bule, apikalne fibroze i urođene malformacije, kao što je hipoplazija srednjeg režnja.[17]

Nervni sistem[uredi | uredi izvor]

Durska ektazija, slabljenje vezivnog tkiva durske vrećice koja okružuje kičmenu moždinu, može rezultirati gubitkom kvaliteta života. Može biti prisutan duže vrijeme, bez stvaranja primjetnih simptoma. Simptomi koji se mogu javiti su bolovi u donjem dijelu leđa, bolovi u nogama, trbuhu, drugi neurološki simptomi donjih ekstremiteta ili simptomi glavobolje, koji se obično smanjuju kada leže ravno. Na rendgenskom snimanju, međutim, durska ektazija nije često vidljiva u ranim fazama. Pogoršanje simptoma može opravdati MRI donjeg dijela kičme. Durska ektazija koja je napredovala do ove faze izgledala bi na MRI kao proširena vrećica koja se troši na slabinskim pršljenovima.[18] Ostali kičmeni problemi povezani sa MFS uključuju simptome kao što su degenerativna bolest diska, kičmene ciste i disfunkcija autonomnog nervnog sistema.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Svaki roditelj s tim poremećajem ima 50% rizika da prenese genetički defekt na bilo koje dijete zbog njegove autosomno dominantne prirode. Većina osoba sa MFS ima drugog pogođenog člana porodice. Oko 75% slučajeva je naslijeđeno.[1] S druge strane, oko 15-30% svih slučajeva posljedica je de novo mutacija; takve spontane mutacije javljaju se na približno jednom od 20.000 poroda. Marfanov sindrom je također primer dominantne negativne mutacije i haploinsuficijencije.[19][20] Povezan je sa varijablom ekspresivnosti; nepotpuna penetracija nije definitivno dokumentovana.

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Mikrografija koja demonstrira miksomatoznu degeneraciju aortnog zaliska, uobičajena manifestacija MFS

Marfanov sindrom je uzrokovan mutacijama u FBN1 genu na hromosomu 15,[21] koji kodira fibrilin 1, glikoproteinsku komponentu vanćelijskog matriksa. Za pravilno formiranje vanćelijskog matriksa, potreban je fibrillin-1, uključujući biogenezu i održavanje elastičnih vlakana. Vanćelijski matriks je presudan i za strukturni integritet vezivnog tkiva, ali služi i kao rezervoar za faktore rasta.[22] Elastična vlakna nalaze se u cijelom tijelu, ali ih posebno ima u aorti, ligamentima i cilijarnoj zonuli oka; shodno tome, ova područja su među najviše pogođenim. To također može biti uzrokovano nizom intravenskih tretmana kristalima kod onih koji su podložni poremećaju.]]

Stvoren je transgeni miš koji nosi jednu kopiju mutantnog fibrilina-1, mutacije slične onoj pronađenoj u ljudskom genu za koji je poznato da uzrokuje MFS. Ovaj soj miša rekapitulira mnoge odlike ljudske bolesti i obećava da će pružiti uvid u patogenezu bolesti. Smanjenje nivoa normalnog fibrilina 1 uzrokuje bolest miša povezanu s Marfanom.[23]

Transformirajući faktor rasta beta (TGF-β) ima važnu ulogu u MFS-u. Fibrilin-1 direktno veže latentni oblik TGF-β, zadržavajući ga u izolaciji i nesposobnog da vrši svoju biološku aktivnost. Najjednostavniji model sugerira da smanjeni nivoi fibrilina-1 omogućavaju porast nivoa TGF-β, zbog neadekvatne sekvestracije. Iako nije dokazano kako su povišeni nivoi TGF-β odgovorni za specifičnu patologiju bolesti, poznato je da se javlja upalna reakcija koja oslobađa proteaze koje polahko razgrađuju elastična vlakna i druge komponente vanćelijskog matriksa. Važnost TGF-β puta potvrđena je otkrićem sličnog Loeys-Dietzovom sindromu koji uključuje gen TGFβR2 na hromosomu 3, koji kodira proteinski receptor TGF-β.[24] Marfanov sindrom često se miješa sa Loeys-Dietzovim sindromom, zbog znatnog kliničkog preklapanja dviju patologija.[25]

Marfanoidno-progeroidno-lipodistrofijski sindrom[uredi | uredi izvor]

Marfanoidno-progeroidno-lipodistrofijski sindrom (MPL), koji se naziva i Marfanov lipodistrofijski sindrom (MFLS), varijanta je MFS-a u kojoj su simptomi Marfana praćeni karakteristikama koje su obično povezane sa progeroidni sindrom novorođenčadi (također zvani Wiedemann-Rautenstrauchov sindrom) u kojem su smanjene razine bijelog masnog tkiva.[26] Since 2010, evidence has been accumulating that MPL is caused by mutations near the 3'-terminus of the FBN1 gene.[27][28] Pokazano je da ovi ljudi također imaju nedostatak asprosina, gluko-regulatornog proteinskog hormona koji je C-terminalni produkt cijepanja profibrilina. Nivoi asprosina viđeni kod ovih ljudi bili su niži od očekivanih za heterozigotni genotip, što je u skladu sa dominantno negativnim efektom.[29]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Ultrazvuk osobe sa Marfanovim sindromom, koji ukazuje na proširenje korijena aorte

Dijagnostički kriteriji MFS-a dogovoreni su međunarodno u 1996.[30] Međutim, Marfanov sindrom često je teško dijagnosticirati kod djece, jer obično ne pokazuju simptome dok ne postignu pubertet.[31] Dijagnoza se zasniva na porodičnoj anamnezi i kombinaciji glavnih i manjih pokazatelja poremećaja, rijetkih u općoj populaciji, koji se javljaju u jedne osobe, naprimjer: četiri koštana znaka s jednim ili više znakova u drugom tjelesnom sistemu kao što su očnii i kardiovaskularni kod jedne osobe. Sljedeća stanja mogu proizaći iz MFS-a, ali se mogu javiti i kod ljudi bez ikakvih poznatih osnovnih poremećaja.

Revidirana Ghentova nosologija[uredi | uredi izvor]

Znak palca: gornji – normalan , donji – Marfanov sindrom

U 2010, revidirana je Ghentova nozologija , a novi dijagnostički kriteriji zamijenili su prethodni sporazum sklopljen 1996. Sedam novih kriterija može dovesti do dijagnoze:[42][43]

U nedostatku porodične historije MFS:

  1. Z-rezultat korijena aorte ≥ 2 I ectopia lentis
  2. Z-rezultat korijena aorte ≥ 2 I mutacija FBN1
  3. Z-rezultat korijena aorte ≥ 2 I sistemski rezultat *> 7 bodova
  4. Ectopia lentis I mutacija FBN1 sa poznatom patologijom aorte

U prisustvu porodične historije MFS-a (kako je gore definirano):

  1. Ectopia lentis
  2. Sistemski rezultat * ≥ 7
  3. Z-rezultat korijena aorte ≥ 2

Znak palca (Steinbergov znak) izaziva se tako što se od osobe traži da savije palac što je više moguće i zatim zatvori prste preko njega. Pozitivan znak palca je tamo gdje je čitava distalna falanga vidljiva izvan ulne šake, uzrokovana kombinacijom hipermobilnosti palca kao i palca dužeg od uobičajeno.[44]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Mnogi drugi poremećaji mogu proizvesti istu vrstu tjelesnih karakteristika kao Marfanov sindrom.[45] Genetičko testiranje i procjena drugih znakova i simptoma mogu pomoći u njihovom razlikovanju. Slijede neki od poremećaja koji se mogu manifestirati kao "marfanoidni":

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Ne postoji lijek za Marfanov sindrom, ali se očekivani životni vijek značajno povećao u posljednjih nekoliko decenija i sada je sličan onome kod prosječne osobe.[47]

Preporučuju se redovni pregledi radi praćenja zdravlja srčanih zalistaka i aorte. Marfanov sindrom se liječi rješavanjem svakog problema kako se javlja, a posebno preventivnim lijekovima, čak i za malu djecu da uspori napredovanje dilatacije aorte. [Cilj ove strategije liječenja je usporiti napredovanje dilatacije aorte i spriječiti bilo kakvo oštećenje srčanih zalistaka, uklanjanjem srčane aritmije, minimiziranjem otkucaja srca i smanjenjem krvnog pritiska osobe.

Fizička aktivnost[uredi | uredi izvor]

Američko udruženje za srce dalo je sljedeće preporuke osobama s Marfanovim sindromom bez ili sa blagom dilatacijom aorte:[48]

  • Vjerovatno dopuštene aktivnosti: kuglanje, golf, klizanje (ali ne i hokej na ledu), ronjenje s maskom, brzo hodanje, traka za trčanje, stacionarni biciklizam, skromno planinarenje i tenis u parovima.
  • Srednji rizik: košarka (i na punim i na pola terena), reket, skvoš, trčanje (sprint i trčanje), skijanje (spust i kros), nogomet, pojedinačni tenis, dodirni (zastava) nogomet, bejzbol, softbal, biciklizam, plivanje u krilu, vožnja motorom i jahanje.
  • Visok rizik: bodibuilding, dizanje tegova (neslobodni i slobodni tegovi), hokej na ledu, penjanje po stijenama, jedrenje na dasci, surfanje i ronjenje.

Lijekovi[uredi | uredi izvor]

Upravljanje često uključuje upotrebu beta blokatora, kao što je propranolol ili ako se ne podnosi blokator kalcijevih kanala ili ACE inhibitori.[4][5] Beta blokatori se koriste za smanjenje stresa na aortu i za smanjenje dilatacije aorte.[11]

Hirurgija[uredi | uredi izvor]

Ako proširenje aorte napreduje do značajnog promjera aneurizme, uzrokuje disekciju ili puknuće ili dovodi do otkazivanja aortnog ili drugog zaliska, tada se zahtijeva operacija (možda kompozitni transplant aortnog zgloba ili zamjena korijena aorte koja štedi zalistak) postaje neophodna. Iako je operacija transplanta aorte (ili bilo koja vaskularna operacija) ozbiljan poduhvat, ona je uglavnom uspješna, ako se provodi na izbornoj osnovi.[49] Operacija na mjestu akutne disekcije ili puknuća aorte je znatno problematičnija. Izborna operacija aortnog zaliska/tranplantata obično se uzima u obzir kada promjer korijena aorte dostigne 50 mm, ali svaki slučaj mora posebno procijeniti kvalificirani kardiolog. Nove hirurške tehnike koje štede vzaliske postaju sve češće.[50] Kako ljudi s Marfanovim sindromom žive duže, ostali vaskularni popravci postaju sve češći, npr. popravci silaznih aneurizmi grudne aorte i aneurizmi krvnih sudova osim aorte.

Skeletne i očne manifestacije Marfanovog sindroma mogu takođe biti ozbiljne, iako ne i opasne po život. Ovi simptomi obično se liječe na odgovarajući način za stanje, kao što su lijekovi protiv bolova ili opuštane mišića. Budući da Marfanov sindrom može uzrokovati asimptomatske kičmene abnormalnosti, bilo koja operacija kičme koja se zamišlja kod osobe Marfan treba slijediti detaljno snimanje i pažljivo hirurško planiranje, bez obzira na indiciju za operaciju. Očne komplikacije MFS-a često se mogu liječiti operativnim zahvatom. Ectopia lentis može se liječiti, jer se umjetne leće mogu hirurški implantirati. Pored toga, operacijom se mogu glaukom i katarakte.

Liječenje spontanog pneumotoraksa ovisi o količini zraka u pleurnom prostoru i prirodnom napredovanju stanja osobe. Mali pneumotoraks mogao bi se riješiti bez aktivnog liječenja za jednu do dvije sedmice. Ponavljajuće pneumotoraze mogu zahtijevati operaciju grudnog koša. Umjereno velikim pneumotorksima možda će trebati odvod grudnog koša nekoliko dana u bolnici. Veliki pneumotoraksi će vjerovatno biti hitne medicinske situacije koje zahtijevaju hitnu dekompresiju.

Kao alternativni pristup, koriste se i prilagođeni nosači korijena aorte.[51] Od 2020. godine ovaj postupak je korišten kod preko 300 ljudi, a prvi slučaj se dogodio 2004.[52][53]

Trudnoća[uredi | uredi izvor]

Tokom trudnoće, čak i bez odsustva kardiovaskularnih abnormalnosti, žene s Marfanovim sindromom imaju značajan rizik od disekcije aorte, što je često fatalno čak i kada se brzo liječi. Žene s Marfanovim sindromom trebale bi temeljito procijeniti prije začeća, a ehokardiografija bi se trebala provoditi svakih šest do 10 sedmica tokom trudnoće, kako bi se procijenio promjer korijena aorte. Za većinu žena mogući su sigurni vaginski porođaji.[54]

Prenatalno testiranje može se provesti kod žena s Marfanovim sindromom kako bi se utvrdilo je li stanje naslijeđeno i kod njihovog djeteta.[31] U 10 do 12 sedmica trudnoće može se izvršiti ispitivanje dijela placentnog tkiva putem testa nazvanog uzimanje uzoraka horionskih resica radi postavljanja dijagnoze. Može se izvršiti još jedan prenatalni test pod nazivom amniocenteza, sa 16 do 18 sedmica trudnoće.

Marfanov sindrom je izražen dominantno. To znači da dijete s jednim roditeljem nositeljem gena ima 50% vjerojatnože da dobije sindrom. U 1996., provedena je prva predimplantacijsko genetičko testiranje (PGT) terapija za Marfan;[55] u osnovi PGT znači provođenje genetičkog testa u ranim fazama IVF embrionskih ćelija i odbacivanje embriona pogođenih Marfanovom mutacijom.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prije modernih kardiovaskularnih hirurških tehnika i lijekova kao što su losartan i metoprolol, prognoze onih s Marfanovim sindromom nisu bile dobre: niz neoporavljivih kardiovaskularnih problema bio je čest. Životni vijek smanjen je za najmanje trećinu, a mnogi su umrli u tinejdžerskim i dvadesetim godinama. zbog kardiovaskularnih problema. Danas su kardiovaskularni simptomi Marfanovog sindroma i dalje najvažnija pitanja u dijagnozi i upravljanju bolešću, ali adekvatno profilaksno praćenje i profilaksna terapija nudi nešto što se približava normalnom životnom vijeku, a sve više manifestacija bolesti se otkriva kako sve više pacijenata živi duže.[56] Žene s Marfanovim sindromom žive duže od muškaraca.[10]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Marfanov sindrom podjednako pogađa i muškarce i žene,[57] a mutacija ne pokazuje etničku ili geografsku pristranost.[6] Procjene pokazuju da oko 1 od 5.000 do 10.000 osoba ima Marfanov sindrom.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Marfanov sindrom je dobio ime po Antoineu Marfanu,[7] francuskom pedijatru koji je prvi put opisao stanje 1896., nakon što je primijetio upečatljive crte lica kod petogodišnje djevojčice.[8][58] Gen povezan sa bolešću prvi je identificirao Francesco Ramirez u bolnici Mount Sinai, New York, Medicinski centar Mount Sinai, New York City u 1991.[59]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j "What Is Marfan Syndrome?". NHLBI, NIH. 1. 10. 2010. Arhivirano s originala, 6. 5. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  2. ^ "What Are the Signs and Symptoms of Marfan Syndrome?". NHLBI, NIH. 1. 10. 2010. Arhivirano s originala, 11. 6. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  3. ^ "How Is Marfan Syndrome Diagnosed?". NHLBI, NIH. 1. 10. 2010. Arhivirano s originala, 11. 6. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  4. ^ a b c d e f "Marfan Syndrome". National Organization for Rare Disorders. 2017. Pristupljeno 5. 11. 2016.
  5. ^ a b c "How Is Marfan Syndrome Treated?". NHLBI, NIH. 1. 10. 2010. Arhivirano s originala, 11. 6. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  6. ^ a b c Keane MG, Pyeritz RE (2008). "Medical management of Marfan syndrome". Circulation. 117 (21): 2802–13. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.107.693523. PMID 18506019. estimated prevalence of 1 case per 3000 to 5000 individuals
  7. ^ a b Marfan, Antoine (1896). "Un cas de déformation congénitale des quartre membres, plus prononcée aux extrémitiés, caractérisée par l'allongement des os avec un certain degré d'amincissement [A case of congenital deformation of the four limbs, more pronounced at the extremities, characterized by elongation of the bones with some degree of thinning]". Bulletins et Mémoires de la Société Médicale des Hôpitaux de Paris (jezik: francuski). 13 (3rd series): 220–226.
  8. ^ a b "Antoine Bernard-Jean Marfan". Whonamedit?. Arhivirano s originala, 8. 3. 2016. Pristupljeno 16. 5. 2016.
  9. ^ Van de Velde, S; Fillman, R; Yandow, S (2006). "Protrusio acetabuli in Marfan syndrome. History, diagnosis, and treatment". The Journal of Bone and Joint Surgery. American Volume. 88 (3): 639–46. doi:10.2106/JBJS.E.00567. PMID 16510833.
  10. ^ a b "OMIM Entry - # 154700 - MARFAN SYNDROME; MFS". omim.org. Pristupljeno 8. 8. 2016.
  11. ^ a b "About Marfan Syndrome". Genome.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 3. 2020.
  12. ^ Zipes, Libby Bonow Braunwald (2005). Braunwald's Heart Disease ~ A Textbook of Cardiovascular Medicine, Seventh Edition. United States of America: Elseview Saunders. str. 1894. ISBN 978-0-7216-0509-8.
  13. ^ Cerveri, I; Corsico, A (2012). "Pulmonary involvement in patients with Marfan syndrome". European Respiratory Journal. 40: 3124.
  14. ^ Siepe, M; Löffelbein, F (2009). "[The Marfan syndrome and related connective tissue disorders]". Medizinische Monatsschrift für Pharmazeuten. 32 (6): 213–9. PMID 19554831.
  15. ^ Kohler, M.; Blair, E.; Risby, P.; Nickol, A. H.; Wordsworth, P.; Forfar, C.; Stradling, J. R. (1. 2. 2009). "The prevalence of obstructive sleep apnoea and its association with aortic dilatation in Marfan's syndrome". Thorax. 64 (2): 162–166. doi:10.1136/thx.2008.102756. ISSN 1468-3296. PMID 18852161.
  16. ^ Corsico, A. G.; Grosso, A.; Tripon, B.; Albicini, F.; Gini, E.; Mazzetta, A.; Di Vincenzo, E. M.; Agnesi, M. E.; Tsana Tegomo, E. (1. 6. 2014). "Pulmonary involvement in patients with Marfan Syndrome". Panminerva Medica. 56 (2): 177–182. ISSN 1827-1898. PMID 24994580.
  17. ^ Dyhdalo, K; Farver, C (2011). "Pulmonary histologic changes in Marfan syndrome: a case series and literature review". American Journal of Clinical Pathology. 136 (6): 857–63. doi:10.1309/AJCP79SNDHGKQFIN. PMID 22095370.
  18. ^ "Marfan Syndrome". Mayo Clinic. Arhivirano s originala, 10. 1. 2007. Pristupljeno 12. 1. 2007.
  19. ^ Judge DP, Biery NJ, Keene DR, et al. (2004). "Evidence for a critical contribution of haploinsufficiency in the complex pathogenesis of Marfan syndrome". The Journal of Clinical Investigation. 114 (2): 172–81. doi:10.1172/JCI20641. PMC 449744. PMID 15254584.
  20. ^ Judge DP, Dietz HC (2005). "Marfan's syndrome". Lancet. 366 (9501): 1965–76. doi:10.1016/S0140-6736(05)67789-6. PMC 1513064. PMID 16325700.
  21. ^ McKusick V (1991). "The defect in Marfan syndrome". Nature. 352 (6333): 279–81. Bibcode:1991Natur.352..279M. doi:10.1038/352279a0. PMID 1852198.
  22. ^ Cotran; Kumar, Collins (1998). Robbins Pathologic Basis of Disease. Philadelphia: W.B Saunders Company. ISBN 978-0-7216-7335-6.
  23. ^ Pereira L, Lee SY, Gayraud B, et al. (1999). "Pathogenetic sequence for aneurysm revealed in mice underexpressing fibrillin-1". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 96 (7): 3819–23. Bibcode:1999PNAS...96.3819P. doi:10.1073/pnas.96.7.3819. PMC 22378. PMID 10097121.
  24. ^ Entrez Gene (2007). "TGFBR2 transforming growth factor, beta receptor II" (Entrez gene entry). NCBI. Arhivirano s originala, 13. 1. 2007. Pristupljeno 11. 1. 2007.
  25. ^ "Related Disorders: Loeys–Dietz". National Marfan Foundation. Arhivirano s originala, 25. 9. 2006. Pristupljeno 11. 1. 2007.
  26. ^ "OMIM Entry - #616914 - MARFAN LIPODYSTROPHY SYNDROME; MFLS". omim.org. Pristupljeno 6. 12. 2016.
  27. ^ Graul-Neumann LM, Kienitz T, Robinson PN, Baasanjav S, Karow B, Gillesen-Kaesbach G, Fahsold R, Schmidt H, Hoffmann K, Passarge E (2010). "Marfan syndrome with neonatal progeroid syndrome-like lipodystrophy associated with a novel frameshift mutation at the 3-prime terminus of the FBN1-gene". Am. J. Med. Genet. 152A (11): 2749–2755. doi:10.1002/ajmg.a.33690. PMID 20979188. S2CID 26408208.
  28. ^ Jacquinet A, Verloes A, Callewaert B, Coremans C, Coucke P, De Paepe A, Kornak U, Lebrun F, Lombret J, Pierard GE, Robinson PN, Symoens S, Van Maldergem L, Debray FG (2014). "Neonatal progeroid variant of Marfan syndrome with congenital lipodystrophy results from mutations at the 3' end of FBN1 gene". Eur. J. Med. Genet. 57 (5): 230–234. doi:10.1016/j.ejmg.2014.02.012. PMID 24613577.
  29. ^ Romere C, Duerrschmid C, Bournat J, Constable P, Jain M, Xia F, Saha PK, Del Solar M, Zhu B, York B, Sarkar P, Rendon DA, Gaber MW, LeMaire SA, Coselli JS, Milewicz DM, Sutton VR, Butte NF, Moore DD, Chopra AR (april 2016). "Asprosin, a Fasting-Induced Glucogenic Protein Hormone". Cell. 165 (3): 566–79. doi:10.1016/j.cell.2016.02.063. PMC 4852710. PMID 27087445.
  30. ^ De Paepe A, Devereux RB, Dietz HC, Hennekam RC, Pyeritz RE (1996). "Revised diagnostic criteria for the Marfan syndrome". Am. J. Med. Genet. 62 (4): 417–26. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19960424)62:4<417::AID-AJMG15>3.0.CO;2-R. PMID 8723076.
  31. ^ a b "Marfan Syndrome | Testing and Diagnosis | Boston Children's Hospital". www.childrenshospital.org. Pristupljeno 2. 3. 2020.
  32. ^ Finkbohner R, Johnston D, Crawford ES, Coselli J, Milewicz DM (1995). "Marfan syndrome. Long-term survival and complications after aortic aneurysm repair". Circulation. 91 (3): 728–33. doi:10.1161/01.CIR.91.3.728. PMID 7828300.
  33. ^ "Marfan Syndrome: Signs and Symptoms". www.ucsfhealth.org. Arhivirano s originala, 17. 6. 2010. Pristupljeno 28. 8. 2009.
  34. ^ "What is Marfan Syndrome?". Marfan Trust. Arhivirano s originala, 10. 6. 2015. Pristupljeno 1. 6. 2015.
  35. ^ "Marfan Syndrome: The Similarities to Copper Deficiency". www.ctds.info. Arhivirano s originala, 21. 2. 2009. Pristupljeno 29. 8. 2009.
  36. ^ a b Šablon:MedlinePlusEncyclopedia
  37. ^ "Marfan syndrome". Genetics Home Reference. U.S. National Institute of Health. Arhivirano s originala, 29. 8. 2009. Pristupljeno 28. 8. 2009.
  38. ^ Kohlmeier L, Gasner C, Bachrach LK, Marcus R (1995). "The bone mineral status of patients with Marfan syndrome". Journal of Bone and Mineral Research. 10 (10): 1550–5. doi:10.1002/jbmr.5650101017. PMID 8686512. S2CID 23492402.
  39. ^ Northwestern Memorial Center for Heart Valve Disease. Marfan syndrome Archived 2012-04-22 na Wayback Machine
  40. ^ a b "About Marfan Syndrome: Features". National Marfan Foundation. Arhivirano s originala, 20. 8. 2009. Pristupljeno 28. 8. 2009.
  41. ^ "Living with Marfan Syndrome: Dental issues". National Marfan Foundation. Arhivirano s originala, 6. 9. 2009. Pristupljeno 28. 8. 2009.
  42. ^ "2010 Revised Ghent Nosology". National Marfan Foundation. Arhivirano s originala, 14. 1. 2011. Pristupljeno 31. 1. 2011.
  43. ^ Loeys, BL; Dietz, HC; Braverman, AC; Callewaert, BL; De Backer, J; Devereux, RB; Hilhorst‑Hofstee, Y; Jondeau, G; Faivre, L; Milewicz, DM; Pyeritz, RE; Sponseller, PD; Wordsworth, P; De Paepe, AM (2010). "The revised Ghent nosology for the Marfan syndrome" (PDF). Journal of Medical Genetics. 47 (7): 476–485. doi:10.1136/jmg.2009.072785. ISSN 0022-2593. OCLC 857424767. PMID 20591885. S2CID 13895128. Arhivirano (PDF) s originala, 10. 1. 2016.
  44. ^ Julia A. McMillan, Ralph D. Feigin, Catherine DeAngelis, M. Douglas Jones. Oski's Pediatrics: Principles & Practice. Lippincott Williams & Wilkins, 2006
  45. ^ Rimoin DL, Connor JM, Pyeritz RE, et al. (2007). Emery and RImoin's Principles and Practice of Medical Genetics. 5th ed. Philadelphia, Pennsylvania: Churchill Livingstone Elsevier.
  46. ^ Greally i GeneReviews 2010
  47. ^ "Questions and Answers about Marfan Syndrome". Niams.nih.gov. Arhivirano s originala, 9. 4. 2014. Pristupljeno 23. 6. 2014.
  48. ^ Maron BJ, Chaitman BR, Ackerman MJ, Bayés de Luna A, Corrado D, Crosson JE, Deal BJ, Driscoll DJ, Estes NA, Araújo CG, Liang DH, Mitten MJ, Myerburg RJ, Pelliccia A, Thompson PD, Towbin JA, Van Camp SP (8. 6. 2004). "AHA Scientific Statement: Recommendations for Physical Activity and Recreational Sports Participation for Young Patients With Genetic Cardiovascular Diseases". Circulation. 109 (22): 2807–2816. doi:10.1161/01.cir.0000128363.85581.e1. ISSN 0009-7322. OCLC 110943757. PMID 15184297.
  49. ^ "Elective Aortic Root Surgery in Marfan Syndrome Appears Safe and Durable: Presented at STS" (Press release). Doctor's Guide. 31. 1. 2008. Arhivirano s originala, 20. 11. 2008. Pristupljeno 13. 1. 2009.
    Vidi također:*Cameron DE, Vricella LA (2005). "Valve-sparing aortic root replacement in Marfan syndrome". Seminars in Thoracic and Cardiovascular Surgery. 8 (1): 103–11. doi:10.1053/j.pcsu.2005.03.001. PMID 15818365.
    • Gott VL, Cameron DE, Alejo DE, et al. (2002). "Aortic root replacement in 271 Marfan patients: a 24-year experience". The Annals of Thoracic Surgery. 73 (2): 438–43. doi:10.1016/S0003-4975(01)03336-7. PMID 11845856.
    • Bethea BT, Fitton TP, Alejo DE, et al. (2004). "Results of aortic valve-sparing operations: experience with remodeling and reimplantation procedures in 65 patients". The Annals of Thoracic Surgery. 78 (3): 767–72, discussion 767–72. doi:10.1016/j.athoracsur.2004.03.040. PMID 15336989.
  50. ^ "Heart Surgery for Marfan Syndrome". Mayo Clinic. Arhivirano s originala, 18. 12. 2006. Pristupljeno 12. 1. 2007.
  51. ^ Treasure, Tom; Petrou, Mario; Rosendahl, Ulrich; Austin, Conal; Rega, Filip; Pirk, Jan; Pepper, John (septembar 2016). "Personalized external aortic root support: a review of the current status". European Journal of Cardio-Thoracic Surgery. 50 (3): 400–404. doi:10.1093/ejcts/ezw078. PMID 27032474.
  52. ^ Treasure T, Golesworthy T, Pepper J (septembar 2017). "Practical clinical applications of 3-D printing in cardiovascular surgery". Journal of Thoracic Disease. 9 (9): 2792–2797. doi:10.21037/jtd.2017.08.63. PMC 5708385. PMID 29221242.
  53. ^ Nemec, Petr; Pepper, John; Fila, Petr (6. 8. 2020). "Personalized external aortic root support". Interactive CardioVascular and Thoracic Surgery. 31 (3): 342–345. doi:10.1093/icvts/ivaa111. PMID 32761056.
  54. ^ Chen H (2007). "Marfan Syndrome". Cell and Tissue Research. 347 (1): 267–77. doi:10.1007/s00441-011-1270-y. PMID 22105919. S2CID 14333291. Arhivirano s originala, 6. 7. 2009. Pristupljeno 25. 6. 2007.
  55. ^ Harton GL, Tsipouras P, Sisson ME, et al. (1996). "Preimplantation genetic testing for Marfan syndrome". Mol. Hum. Reprod. 2 (9): 713–15. doi:10.1093/molehr/2.9.713. PMID 9239687.
  56. ^ Keane, Martin G.; Pyeritz, Reed E. (2008). "Medical Management of Marfan Syndrome". Circulation. 117 (21): 2802–2813. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.107.693523. ISSN 1524-4539. PMID 18506019.
  57. ^ Fusar-Poli P, Klersy C, Stramesi F, Callegari A, Arbustini E, Politi P (2008). "Determinants of quality of life in Marfan syndrome". Psychosomatics. 49 (3): 243–8. doi:10.1176/appi.psy.49.3.243. PMID 18448780. Arhivirano s originala, 13. 7. 2012.
  58. ^ Johns Hopkins Comprehensive Marfan Center. Archived 2008-10-15 na Wayback Machine Johns Hopkins Medicine. Retrieved on January 6, 2009.
  59. ^ Brown P (July 27, 1991). "Marfan syndrome linked to gene". Archived 2015-01-29 na Wayback Machine New Scientist. Retrieved on August 11, 2008.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Fakomatoze i druge urođene malformacije koje nisu drugdje klasificirane Šablon:Sistemski poremećaji vezivnog tkiva Šablon:Defekti citoskeleta