Alexanderova bolest

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alexanderova bolest
(Alexander bolest)
Mozak četverogodišnjaka sa Alexanderovom bolešću koji ima makroencefaliju i periventrikulsku leukomalaciju
(smeđe obojenje oko cerebralne komore)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E75.2
ICD-9331.89
OMIM203450 OMIM: 137780 OMIM: 137780 OMIM: 203450
MeSHD038261
GeneReviewsAlexanderova bolest

Alexanderova bolest vrlo je rijetka autosomno dominantna leukodistrofija, čija su neurološka stanja uzrokovana anomalijama u mijelinu koji štiti nervna vlakna u mozgu. Najčešći tip je infantilni oblik, koji obično započinje u prve dvije godine života. Simptomi uključuju kašnjenje mentalnog i fizičkog razvoja, praćeno gubitkom razvojnih prekretnica, nenormalnim povećanjem veličine glave i napadima. Juvenilni oblik Alexanderove bolesti započinje u dobi između dvije i 13 godina. Ova djeca mogu imati pretjerano povraćanje, otežano gutanje i govor, lošu koordinaciju i gubitak motorne kontrole. Oblici Alexanderove bolesti koji se javljaju kod odraslih su rjeđi. Simptomi ponekad liče na simptome Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze ili se mogu primarno predstaviti kao psihijatrijski poremećaj.

Prema Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar, uništavanje bijele mase praćeno je stvaranjem Rosenthalovih vlakana - nenormalnih nakupina proteina koji se akumuliraju u astrocitima u mozgu .

Bolest se javlja i kod muškaraca i kod žena, a u njenoj rasprostranjenosti nisu uočene etničke, rasne, geografske ili kulturne/ekonomske razlike. Alexandrova bolest je progresivna i često fatalna bolest.[1]

Ispoljavanje[uredi | uredi izvor]

Kašnjenja u razvoju nekih fizičkih, psiholoških vještina i ponašanja; progresivno povećanje glave (makrocefalija), napadi, spazam, a u nekim slučajevima i hidrocefalus, idiopatska intrakranijalna hipertenzija i demencija .[2]

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Alexandrova bolest je genetički poremećaj koji pogađa srednji i mali mozak centralnog nervnog sistema. Uzrokuju ga mutacije u genu za glijni vlaknastii kiseli protein (GFAP).[3][4][5] koji je mapiran na hromosomu 17 q21. Nasljeđuje se na autosomno dominantni način, tako da dijete roditelja sa bolešću ima 50% šanse da naslijedi stanje, ako je roditelj heterozigotan. Međutim, većina slučajeva nastaje de novo, kao posljedica sporadičnih mutacija.[2]

Alexanderova bolest pripada leukodistrofijama, grupi bolesti koje utiču na rast ili razvoj mijelinske ovojnice. Uništavanje bijele materije u mozgu praćeno je stvaranjem vlaknastih, eozinofilnih naslaga.kao što su Rosenthalova vlakna.[2][6][7] Rosenthalova vlakna nisu prisutna kod zdravih,[6][8] ali se javljaju kod određenih bolesti, poput nekih oblika karcinoma, Alzheimerove, Parkinsonove, Huntingtonove bolesti i ALS.[6][8][9] Rosenthalova vlakna pronađena u Alexanderovoj bolesti ne dijele raspodjelu ili koncentraciju drugih bolesti i poremećaja.[6]

Patologija[uredi | uredi izvor]

Alexandrova bolest uzrokuje postepeni gubitak tjelesnih funkcija i sposobnosti za razgovor. Također uzrokuje preopterećenje dugolančanih masnih kiselina u mozgu, koje uništavaju mijelinsku ovojnicu. Uzrok Alexanderove bolesti je mutacija gena koji kodira GFAPR.[10]

CT-skeniranje pokazuje:

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Otkrivanje znakova Aleksandrove bolesti moguće je pomoću magnetne rezonance (MRI), koja traži specifične promjene u mozgu koje mogu biti znakovi bolesti.[11][12] Moguće je čak otkriti i Alexanedrovu bolest odraslih. Pomoću MRI može se otkriti i Aleksandrova bolest, kao i genetičkim testiranjem zbog njenog poznatog uzroka.[13][14] Gruba dijagnoza se također može postaviti otkrivanjem kliničkog simptoma, uključujući uvećanu veličinu glave, zajedno sa radiološkim studijama i negativnim testovima za druge leukodistrofije.[8]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Nije poznato nijedno izljelenje ili standardni postupak liječenja, iako studija Univerziteta u Wisconsinu pokazuje obećavajuče rezultete s genskim uređivanjem astrocita.[2][6][9] Pokušavana je i transplantacija koštane srži na djetetu, ali nije postignuto poboljšanje.[15][16] Hidrocefalus se može vidjeti kod mlađih pacijenata, a može se ublažiti hirurškim zahvatom ili ugrađivanjem šanta za ublažavanje pritiska.[17]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prognoza je uglavnom loša. S ranim početkom, smrt se obično dogodi unutar 10 godina od pojave simptoma. Osobe s infantilnim oblikom obično umiru prije sedme godine.[18] Obično, što se bolest kasnije dogodi, to je sporiji tok.[2][6]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Njegova pojava je vrlo rijetka. Dječji oblik javlja se od rođenja do 2. godine života. Prosječno trajanje infantilnog oblika obično je oko tri godine. Nastup maloljetničkog oblika je između 2. i 12. godine. Trajanje ovog oblika je u većini slučajeva oko pest godina. Oblik kod odraslih javlja se nakon 12 godina. U mlađih pacijenata obično su prisutni napadi, megalencefalija, kašnjenje u razvoju i spastičnost . Također se izvještava i kod novorođenčadi.[19] Pojava kod odraslih je najmanje česta. U starijih pacijenata prevladavaju bulbusni ili pseudobulbusni simptomi i spastičnost. Simptomi oblika za odrasle mogu takođe nalikovati multiploj sklerozi. Nije zabilježeno više od ukupno 500 slučajeva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Alexander Disease Information Page". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. 2018. Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
  2. ^ a b c d e GeneReviews/NCBI/NIH/UW entry on Alexander disease
  3. ^ Li R, Messing A, Goldman JE, Brenner M (2002). "GFAP mutations in Alexander disease". Int. J. Dev. Neurosci. 20 (3–5): 259–68. doi:10.1016/s0736-5748(02)00019-9. PMID 12175861. S2CID 13541342.
  4. ^ Quinlan RA, Brenner M, Goldman JE, Messing A (juni 2007). "GFAP and its role in Alexander disease". Exp. Cell Res. 313 (10): 2077–87. doi:10.1016/j.yexcr.2007.04.004. PMC 2702672. PMID 17498694.
  5. ^ Messing A, Brenner M, Feany MB, Nedergaard M, Goldman JE (april 2012). "Alexander disease". J. Neurosci. 32 (15): 5017–23. doi:10.1523/JNEUROSCI.5384-11.2012. PMC 3336214. PMID 22496548.
  6. ^ a b c d e f alexander_disease na NINDS
  7. ^ "Cause of brain disease found" -BBC News
  8. ^ a b c "Archived copy". Arhivirano s originala, 28. 4. 2010. Pristupljeno 14. 6. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ a b "Mutation in common protein triggers tangles, chaos inside brain cells". news.wisc.edu (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 11. 2018.
  10. ^ Farina L, Pareyson D, Minati L, et al. (juni 2008). "Can MR imaging diagnose adult-onset Alexander disease?". AJNR Am J Neuroradiol. 29 (6): 1190–6. doi:10.3174/ajnr.A1060. PMID 18388212.
  11. ^ Labauge P (juni 2009). "Magnetic resonance findings in leucodystrophies and MS". Int MS J. 16 (2): 47–56. PMID 19671368.
  12. ^ van der Knaap MS, Naidu S, Breiter SN, et al. (mart 2001). "Alexander disease: diagnosis with MR imaging". AJNR Am J Neuroradiol. 22 (3): 541–52. PMID 11237983.
  13. ^ Johnson AB (2002). "Alexander disease: a review and the gene". Int. J. Dev. Neurosci. 20 (3–5): 391–4. doi:10.1016/S0736-5748(02)00045-X. PMID 12175878. S2CID 12408421.
  14. ^ Sawaishi, Y (august 2009). "Review of Alexander disease: beyond the classical concept of leukodystrophy". Brain Dev. 31 (7): 493–8. doi:10.1016/j.braindev.2009.03.006. PMID 19386454. S2CID 206312570.
  15. ^ Staba MJ, Goldman S, Johnson FL, Huttenlocher PR (august 1997). "Allogeneic bone marrow transplantation for Alexander's disease". Bone Marrow Transplant. 20 (3): 247–9. doi:10.1038/sj.bmt.1700871. PMID 9257894.
  16. ^ Messing A, LaPash Daniels CM, Hagemann TL (oktobar 2010). "Strategies for treatment in Alexander disease". Neurotherapeutics. 7 (4): 507–15. doi:10.1016/j.nurt.2010.05.013. PMC 2948554. PMID 20880512.
  17. ^ "Alexander Disease - United Leukodystrophy Foundation United Leukodystrophy Foundation". ulf.org. Pristupljeno 8. 11. 2016.
  18. ^ "Alexander Disease Information Page: National Institute of Neurological Disorders and Stroke (NINDS)". www.ninds.nih.gov. Arhivirano s originala, 14. 5. 2012. Pristupljeno 3. 11. 2016.
  19. ^ Singh N, Bixby C, Etienne D, T ubbs RS, Loukas M (decembar 2012). "Alexander's disease: reassessment of a neonatal form". Childs Nerv Syst. 28 (12): 2029–31. doi:10.1007/s00381-012-1868-8. PMID 22890470. S2CID 5851209.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Demijelinizirajuće bolesti CNS

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Alexanderova_bolest&oldid=3327772"