Mišićna distrofija udovi-pojas

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mišićna distrofija udovi-pojas
Protein MYOT PDB 2KDG.png
Protein MYOT (poznat i kao TTID , kodiran jednim od mnogih gena čije su mutacije odgovorne za ovo stanje)
sinonim: Erbova mišićna distrofija[1]
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10G71.0
ICD-9359.1
OMIM159000 OMIM: 159001 OMIM: 607801 OMIM: 603511 OMIM: 602067 OMIM: 608423 OMIM: 609115 OMIM: 253600 OMIM: 253601 OMIM: 253700 OMIM: 608099 OMIM: 604286 OMIM: 601287 OMIM: 601954 OMIM: 254110 OMIM: 607155 OMIM: 608807 OMIM: 609308 OMIM: 611307 OMIM: 611588 OMIM: 607439 OMIM: 606822
DiseasesDB32189
MedlinePlus000711
eMedicineneuro/189
MeSHD049288
GeneReviewsPregled mišićne distrofije pojasa udova


Simptomi: Pseudohipertrofija[2]
Tipovi: LGMD1 i LGMD2[3]
Dijagnoza: Imunohistohemijski test distrofina[4]

Liječenje: Radna, govorna i fizikalna terapija[5]

Mišićna distrofija udovi-pojas (LGMD) je genetički i klinički heterogena skupina rijetkih mišićnih distrofija.[6] Karakterizira je progresivno trošenje mišića koje pogađa pretežno mišiće kuka i ramena. LGMD ima autosomno dominantni obrazac nasljeđivanja i do sada nema poznat lijek ili liječenje.[7][8]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Simptomi osobe s mišićnom distrofijom udova i pojasa (LGMD) uglavnom su velike poteškoće u hodanju, penjanju i silasku niz stepenice i ustajanju sa stolice. Prisutna je i nemogućnost savijanja ili čučanja. Zbog ovih poteškoća može se često dogoditi pad. Podizanje određenih predmeta, kao i poteškoće s pružanjem ruku van ili iznad glave, variraju od teških do nemogućih, ovisno o težini. Na kraju, pogoršava se sposobnost hodanja i trčanja.[2][4]

Daljnja ispoljavanja koja bi mogla imati pogođena osoba sa LGMD-om jesu:

Bolest se s vremenom neizbježno pogoršava, iako je progresija kod nekih pacijenata brža nego kod drugih. Na kraju bolest može zahvatiti i druge mišiće, poput onih koji se nalaze na licu. Obično dovodi do ovisnosti o invalidskim kolicima unutar godina od pojave simptoma, ali postoji velika varijabilnost među pacijentima, s tim što neki održavaju pokretljivost.[2][8]

Mišićna slabost je uglavnom simetrična, proksimalno i polahko je progresivna. U većini slučajeva bol kod LGMD-a nije prisutna, a mentalna funkcija nije pogođena. LGMD može započeti u djetinjstvu, adolescenciji, mladoj zreloj dobi ili čak i kasnije; dob početka obično je između 10 i 30 godina. Oba spola su podjednako pogođena, kada mišićna distrofija udova i pojasa počne u djetinjstvu, čini se da je napredovanje brže, a bolest više onesposobljavajuća. Kada poremećaj započne u adolescenciji ili odrasloj dobi, uglavnom nije toliko ozbiljan i sporije napreduje. Nema senzorne neuropatije ili autonomne ili visceralne disfunkcije.

Genetika[uredi | uredi izvor]

U genetičkom smislu, LGMD je naslijeđeni poremećaj, iako se može naslijediti kao dominantan ili recesivni genetički defekt. Posljedica nedostatka je taj što mišići ne mogu pravilno formirati određene proteine, potrebne za normalnu funkciju mišića. Nekoliko različitih proteina može biti pogođeno, a specifični koji je odsutan ili je neispravan identificira određeni tip mišićne distrofije. Među proteinima pogođenim LGMD-om su α, β, γ i δ sarkoglikani. Sarkoglikanopatije bi mogle biti podložne genskoj terapiji.[3]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza mišićne distrofije udova i pojasa može se izvršiti putem biopsija mišića, što će pokazati prisustvo mišićne distrofije, a genetičko testiranje koristi se za utvrđivanje koji tip mišićne distrofije pacijent ima. Imunohistohemijski testovi na distrofin mogu ukazati na njegovo smanjenje u sarkoglikanopatijama. U pogledu nedostatka sarkoglikana, mogu postojati odstupanja (ako α-sarkoglikan i γ-sarkoglikan nisu prisutni, tada postoji mutacija u LGMD2D).[4]

Sažetak smjernica zasnovan na dokazima: Dijagnoza i liječenje distrofija udova i distalnih distrofija“ ukazuje na to da bi osobe za koje se sumnja da imaju nasljedni poremećaj trebale obaviti genetičko testiranje. Ostali testovi / analize su:

[4][5]
  • Visok nivo CK (x 10-150 puta normalniji)
  • MRI može označavati različite tipove LGMD-a.
  • EMG može potvrditi miopatsku karakteristiku bolesti.
  • Elektrokardiografija (mogu se pojaviti srčane aritmije u LGMD1B)

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Porodica distrofija "LGMD1" je autosomno dominantnih, a porodica "LGMD2" autosomno recesivnih.[8] Limb–girdle muscular dystrophy is explained in terms of gene, locus, OMIM and type as follows:

Family Inheritance Type OMIM Gen Lokus Napomene
LGMD1
Autosomno dominantno
Autosomal dominant - en.svg
LGMD1A OMIM: 159000 TTID
LGMD1B OMIM: 159001 LMNA
LGMD1C OMIM: 607801 CAV3
LGMD1D OMIM: 603511 DNAJB6
LGMD1E OMIM: 601419 DES
LGMD1F OMIM: 608423 TNPO3 7q32.1–q32.2
LGMD1G OMIM: 609115 HNRPDL 4q21
LGMD1H OMIM: 613530 3p25.1–p23
LGMD2
Autosomno recessivno
Autosomal recessive - en.svg
LGMD2A OMIM: 253600 CAPN3 Često se odnosi na kalpainopatiju[10]
LGMD2B OMIM: 253601 DYSF LGMD s mutacijom u ovom genu, zajedno sa Miyoshi miopatijom tipa 1 (MMD1 -OMIM: 254130) are sometimes called dysferlinopathies.[11]
LGMD2C OMIM: 253700 SGCG
LGMD2D OMIM: 608099 SGCA
LGMD2E OMIM: 604286 SGCB
LGMD2F OMIM: 601287 SGCD
LGMD2G OMIM: 601954 TCAP
LGMD2H OMIM: 254110 TRIM32
LGMD2I OMIM: 607155 FKRP
LGMD2J OMIM: 608807 TTN
LGMD2K OMIM: 609308 POMT1
LGMD2L OMIM: 611307 ANO5
LGMD2M OMIM: 611588 FKTN
LGMD2N OMIM: 607439 POMT2
LGMD2O OMIM: 606822 POMGNT1
LGMD2Q OMIM: 613723 PLEC1

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Srčani mišić

Postoji nekoliko studija koje potvrđuju efikasnost vježbi za mišićnu distrofiju udovi-pojas. Međutim, pokazale su da vježbanje zapravo može trajno oštetiti mišiće, uslijed intenzivne kontrakcije.[12] Može biti potrebna fizioterapija, da bi se održala što veća snaga mišića i fleksibilnost zglobova. Za održavanje pokretljivosti i kvaliteta života, može se koristiti ortoza vilica. Potrebna je pažljiva briga zdravlju pluća i srca, a kortikosteroidi kod LGMD 2C-F osoba pokazuju određena poboljšanja.[9] Pored toga, neki mogu slijediti upravljanje kako slijedi:[5]

Što se tiče prognoze mišićne distrofije udova i pojasa u najblažem obliku, pogođene osobe imaju gotovo normalnu snagu i funkciju mišića. LGMD obično nije fatalna bolest, iako na kraju može oslabiti srce i respiratorne mišiće, što dovodi do bolesti ili smrti, zbog sekundarnih poremećaja. Učestalost mišićne distrofije pojasa-udovi kreće se od 1/14.500 (u nekim slučajevima 1/23.000).[6][8]

Istraživanje[uredi | uredi izvor]

Alfa sarkoglikan, lijeva strana – normalni mišić/desno LGMD2

U toku su razna istraživanja usmjerena na različite oblike mišićne distrofije udovi-pojas. Među metodima za koje se smatra da obećavaju liječenje uključuju terapiju transferom gena,[13] which works by inserting in cells of defective genes with a healthy gene.[14]

Prema pregledu Bengtssona et al., neki uspjesi s AAV-posredovanim genskim terapijama (za različite poremećaje) povećali su zanimanje istraživača, s tim što CRISPR / Cas9 i preskakanje egzona pomažu ovim terapijskim ciljevima. Mišićne distrofije udova-pojasa imaju mnogo različitih tipova, koji su posljedica različitih mutacija gena. LGMD2D je uzrokovan mutacijom gena α-sarkoglikana. Buduće liječenje moglo bi se postići genskom terapijom putem rekombinantnih adenovirus-vezanih vektora.[15]

Suprotno tome, prema pregledu Straub et al., postoji nekoliko istraživačkih pitanja koja treba usmjeriti, kao što su rijetkost bolesti, loše razumijevanje mehanizma LGMD2 i odsustvo kohorti pacijenata, zbog čega nedostaju biomarkeri za osobe s LGMD2. Pregled nastavlja da se životinjski modeli za LGMD2 koriste za analizu terapijskih lijekova. Takođe dodajući da, iako je korišten prednizon i imao pozitivne efekte na pogođene osobe LGMD2, još uvijek nema dokaza o njegovoj efikasnosti u ispitivanjima koja su kontrolirana placebom.[16]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Newfoundland, FRCP William Pryse-Phillips MD, FRCP(C) Faculty of Medicine Health Sciences Centre Memorial University of Newfoundland St John's (6. 5. 2009). Companion to Clinical Neurology (jezik: engleski). Oxford University Press, USA. str. 579. ISBN 9780199710041.
  2. ^ a b c d e f g h Šablon:MedlinePlusEncyclopedia
  3. ^ a b Reference, Genetics Home. "limb-girdle muscular dystrophy". Genetics Home Reference. Pristupljeno 22. 4. 2016.
  4. ^ a b c d "Limb-Girdle Muscular Dystrophy: Practice Essentials, Background, Pathophysiology". august 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ^ a b c Narayanaswami, Pushpa; Weiss, Michael; Selcen, Duygu; David, William; Raynor, Elizabeth; Carter, Gregory; Wicklund, Matthew; Barohn, Richard J.; Ensrud, Erik (14. 10. 2014). "Evidence-based guideline summary: Diagnosis and treatment of limb-girdle and distal dystrophies". Neurology. 83 (16): 1453–1463. doi:10.1212/WNL.0000000000000892. ISSN 0028-3878. PMC 4206155. PMID 25313375.
  6. ^ a b "Limb-girdle muscular dystrophy".
  7. ^ "Limb-Girdle Muscular Dystrophy Treatment & Management: Medical Care, Surgical Care, Consultations". august 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ^ a b c d Pegoraro, Elena; Hoffman, Eric P. (1. 1. 1993). Pagon, Roberta A.; Adam, Margaret P.; Ardinger, Holly H.; Wallace, Stephanie E.; Amemiya, Anne; Bean, Lora JH; Bird, Thomas D.; Fong, Chin-To; Mefford, Heather C. (ured.). Limb-Girdle Muscular Dystrophy Overview. Seattle (WA): University of Washington, Seattle. PMID 20301582.update 2012
  9. ^ a b c d "Limb-girdle Muscular Dystrophy | Doctor".
  10. ^ Lasa-Elgarresta, J; Mosqueira-Martín, L; Naldaiz-Gastesi, N; Sáenz, A; López de Munain, A; Vallejo-Illarramendi, A (13. 9. 2019). "Calcium Mechanisms in Limb-Girdle Muscular Dystrophy with CAPN3 Mutations". International Journal of Molecular Sciences. 20 (18): 4548. doi:10.3390/ijms20184548. PMC 6770289. PMID 31540302.
  11. ^ Aoki, Masashi (5. 3. 2015). "Dysferlinopathy". GeneReviews.
  12. ^ Siciliano G, Simoncini C, Giannotti S, Zampa V, Angelini C, Ricci G (2015). "Muscle exercise in limb girdle muscular dystrophies: pitfall and advantages". Acta Myologica. 34 (1): 3–8. PMC 4478773. PMID 26155063.
  13. ^ Liaison, Melanie Martinez, Office of Communications and Public. "Limb-Girdle Muscular Dystrophy". www.niams.nih.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 4. 2016.
  14. ^ Reference, Genetics Home. "How does gene therapy work?". Genetics Home Reference. Pristupljeno 23. 4. 2016.
  15. ^ Bengtsson, Niclas E.; Seto, Jane T.; Hall, John K.; Chamberlain, Jeffrey S.; Odom, Guy L. (15. 4. 2016). "Progress and prospects of gene therapy clinical trials for the muscular dystrophies". Human Molecular Genetics (jezik: engleski). 25 (R1): R9–R17. doi:10.1093/hmg/ddv420. ISSN 0964-6906. PMC 4802376. PMID 26450518.
  16. ^ Straub, Volker; Bertoli, Martt (1. 2. 2016). "Where do we stand in trial readiness for autosomal recessive limb girdle muscular dystrophies?". Neuromuscular Disorders. 26 (2): 111–125. doi:10.1016/j.nmd.2015.11.012. PMID 26810373.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Mišićna distrofija Šablon:Bolesti mioneuralnog čvora i mišića Šablon:Defekti citoskeleta Šablon:Ostali poremećaji proteina ćelijske membrane