Fibroza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Fibroza
Cardiac amyloidosis very high mag movat.jpg
Klasifikacija i vanjski resursi
DiseasesDB 28832
MeSH D005355

Fibroza je formiranje viška vlaknastog vezivnog tkiva u organu ili tkivu u reparativnom ili reaktivnom procesu.[1] Može biti reaktivno, benigno ili patološko stanje. Kao odgovor na ozljede, to se zove ožiljačni prsten, a ako fibroza proizlazi iz jedne linije ćelija, zove se fibroma.

Fiziološki, fibroza djeluje na stvartanje depozita vezivnog tkiva, koje može uništiti arhitekturu i funkciju osnovnog organa ili tkiva. Fibroza može se koristiti za opisivanje patološkog stanja viška taloženja fibroznog tkiva, kao i procesa taloženja vezivnog tkiva pri zarastanju.[2] Definirana putem patološke akumulacije proteina vanćelijskog matriksa (ECM), fibroza rezultira u ožiljke i zadebljanja pogođenih tkiva, što je u suštini odgovor preuveličanog zarastanja rana, koji ometa normalnu funkciju organa.[3]

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Fibroza je sličan proces stvaranju ožiljaka, koji uključuju stimuliranje fibroblasta kojim se stvara vezivno tkivo, uključujući i kolagen i glikozaminoglikane. Proces se pokreće kada imune ćelije, kao što su makrofagi otpuštaju topljive faktore koji stimuliraju fibroblaste. Najbolje okarakteriran profibrozni posrednik je TGF beta, koji ispuštaju makrofagi, kao i oštećeno tkivo između površina, pod nazivom međuprostornaa tečnost. Ostali topivi posrednici fibroze uključuju CTGF, trombocit-izvedeni faktor rasta (PDGF) i interleukin 4 (IL-4). Ovo pokreću signalane staze, kao što je AKT/mTOR[4] i SMAD<ref>{{cite journal |authors=Leask A, Abraham DJ | title = TGF-beta signaling and the fibrotic response | journal = FASEB Journal | volume = 18 | putevi koji na kraju dovode do umnožavanja i aktiviranja fibroblasta, koji deponiraju vanćelijski matriks u okolno vezivno tkivo. Ovaj proces popravka tkiva je složen, s uskom regulacijom sinteze ECM, a degradacija osigurava održavanje normalne arhitekture tkiva. Čitav proces, međutim, ako je potrebno, može dovesti do progresivnog nepovratnog fibroznog odgovora, ako je povreda tkiva teška ili se ponavlja ili ako sam odgovor zarastanje rana postajne dereguliran-[3]

Primjeri fibroze[uredi | uredi izvor]

Fibroza se može javiti u mnogim tjelesnim tkivima, obično kao posljedica upale ili oštećenja, a primjeri uključuju:

Mikrografija pokazuje cirozu jetre. Tkivo u ovom primjeru je obojeno trihromno, u kojoj je fibroza plave boje. Crvena područja je tkivo čvorića jetre
Pluća
Jetra
Srce
Mozak
Ostalo

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Birbrair, Alexander; Zhang, Tan; Files, Daniel C.; Mannava, Sandeep; Smith, Thomas; Wang, Zhong-Min; Messi, Maria L.; Mintz, Akiva; Delbono, Osvaldo (2014-11-06). "Type-1 pericytes accumulate after tissue injury and produce collagen in an organ-dependent manner". Stem Cell Research & Therapy (jezik: engleski) 5 (6): 122. ISSN 1757-6512. PMC 4445991. PMID 25376879. doi:10.1186/scrt512. 
  2. ^ Glossary of dermatopathological terms. DermNet NZ
  3. ^ a b Neary; Watson & Baugh (01/10/2015). "Epigenetics and the overhealing wound: the role of DNA methylation in fibrosis". Fibrogenesis & Tissue Repair 8 (1). doi:10.1186/s13069-015-0035-8. Pristupljeno 2016-04-13.  Provjerite vrijednost datuma kod: |date= (pomoć)
  4. ^ Mitra A, Luna JI, Marusina AI, Merleev A, Kundu-Raychaudhuri S, Fiorentino D, Raychaudhuri SP, Maverakis E (2015). "Dual mTOR Inhibition Is Required to Prevent TGF-β-Mediated Fibrosis: Implications for Scleroderma.". J Invest Dermatol 135 (11): 2873–6. PMC 4640976. PMID 26134944. doi:10.1038/jid.2015.252. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]