Razlika između verzija stranice "Posljednja večera"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{| class="wikitable" align=right valign=top cellspacing=2 |
|||
[[Datoteka:Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498).jpg|mini|280p|''Posljednja večera'' (422 x 904 cm), [[tempera]] na ciglenom zidu, (1495-1498), ''Santa Maria delle Grazie'', Milano]] |
|||
|- bgcolor=#EAEAAE align=right valign=top |
|||
||[[Datoteka:Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498).jpg|350px|center]] |
|||
<center>'''Posljednja večera''' <br />[[Leonardo da Vinci]]<br />1495-1498<br /> [[tempera]] na ciglenom zidu, 422 x 904 cm <br />''Santa Maria delle Grazie'', Milano |
|||
|} |
|||
'''Posljednja večera''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih umjetničkih remek-djela uopće. |
'''Posljednja večera''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih umjetničkih remek-djela uopće. |
Verzija na dan 23 decembar 2011 u 23:23
Leonardo da Vinci 1495-1498 tempera na ciglenom zidu, 422 x 904 cm Santa Maria delle Grazie, Milano |
Posljednja večera Leonarda da Vincija jedno je od najvećih umjetničkih remek-djela uopće.
Vjerovatno 1494. godine Da Vinci dobija zadatak da napravi sliku Posljednja večera u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je vojvoda od Milana Lodovico Sforza izabrao sebi kao porodičnu kapelu i mauzolej i koju je 1492. godine Bramante djelomično dao renovirati. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid blagovaonice. 8. februara 1498. Luka Pacioli u svom traktatu De divina proportione potvrđuje vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
U Leonardovoj izvedbi Posljednje večere Juda sjedi na istoj strani stola kao i Isus i apostoli, a ne, kao po tradicionalnoj shemi, njima nasuprot.
Slika je preživjela bombaški napad saveznika 1943, međutim, vlažni zidovi uzrokovali su konstantno pogoršavanje stanja cijele slike. Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovini 1990-ih, tako da je djelo opet dostupno javnosti.