Preddinastički Egipat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Dinastije faraona
starog Egipta
preddinastički Egipat
protodinastički period
rani dinastički period
1. 2.
Staro kraljevstvo
3. 4. 5. 6.
prvi prijelazni period
7. 8. 9. 10.
11. (samo Teba)
srednje carstvo
11. (cijeli Egipat)
12. 13. 14.
drugi prijelazni period
15. 16. 17.
Novo carstvo
18. 19. 20.
treći prijelazni period
21. 22. 23. 24. 25.
kasni period
26. 27. 28.
29. 30 31.
grčko-rimski period
ptolomejsko Rimsko carstvo
Predinastičke rukotvorine

Predinastički period Egipta (do 3100. p. n. e.) je period koji kulminira stvaranjem starog carstva, i prvom od trideset dinastija, na osnovu kojih egiptolozi dijele istoriju faraonskog Egipta. Ovakvu hronologiju prvi je koristio Maneton. Stari Egipat je bio podijeljen u nome (administrativne jedinice) još prije prve dinastije. Postoje zapisi o predinastičkim kraljevima, kao što je bio Narmer. Prva iskopavanja sa u kojima su nađeni ostaci iz ovog perioda su izvršena u devetnaestom vijeku u Nakadi, Abidosu, Koptosu i Hijerakonpolisu.

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Važno je znati da klima Egipta nije oduvijek bila ovako suha kao danas, a ni rijeka Nil nije tekla istim putem. Dejstvo reke donosilo je eroziju starijih arheoloških slojeva, tako da su samo malobrojni tragovi iz prahistorijskog perioda očuvani.

Stariji paleolit[uredi | uredi izvor]

Nađeni su mnogi artefakti iz ovog perioda, kao na primjer klinovi ašelskog tipa, dok ljudske kosti iz ovog perioda nisu pronađene.

Srednji paleolit[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da su u Libijskoj pustinji postojala stalna ili sezonska jezera, te da su stanovnici tog vremena napuštali oblasti kada bi jezera presušila. Vjerovatno je oko ovih vodenih površina postojao bogat biljni svijet, ali o tome nema materijalnih dokaza. Ljudi su se bavili lovom, a najčešće su lovili zečeve, bivole, nosoroge i žirafe. Nalazi iz Sodmeinske pećine kod Kuseira (blizu Crvenog mora) potvrđuju postojanje vlažnih uslova za vrijeme jedne faze srednjeg dijela srednjeg paleolita. Ovdje su pronađeni ostaci koji ukazuju na postojanje krupnih sisara u to vrijeme (slonovi, bivoli). Kako je vremenom klima postajala sve suhlja, ljudske zajednice su se ograničile na dolinu Nila. Za srednji paleolit se vezuje i za sada najstariji nalaz ljudskih ostataka - tijelo djeteta otkriveno 1994. godine, na Taramsi-1, blizu hrama Hathor u Denderi, čija se starost procjenjuje na oko 55 000 godina.

Mlađi paleolit[uredi | uredi izvor]

Lokaliteti iz ovog perioda su rijetki. Najstariji lokalitet, Nazlet Kater-4, jedan je od najstarijih primjera podzemne eksploatacije u svijetu. U ovu fazu se svrstava i nalazište Šuvihat-1, za koje se pretpostavlja da je staro oko 25 000 godina. Ovaj lokalitet je služio kao bivak lovcima iz tog vremena.

Pozni paleolit[uredi | uredi izvor]

Pronađen je veliki broj lokaliteta iz ovog perioda. Oni pripadaju razdoblju između 21 000. i 12 000. godine prije sadašnjosti. Jedno od značajnih nalazišta iz ovog perioda je Vadi Kubanija. Ovdje su ljudi sezonski boravili. U ishrani su koristili raznovrsne jestive biljke. Čovjek se bavio i ribarenjem, kao i lovom na divlja goveda i gazele. Lokalitet E71K12 kod Esne je zapravo šupljina u dini. Ova se šupljina punila podzemnim vodama, i tako stvarala jezero. Ovde je čovjek lovio divlje životinje, koje su bježale pred poplavom. U dolini Nila je postojala stijenska umjetnost. Jedan od najpoznatijih primjera je crtež u El-Hošu, južno od Edfua, koji prikazuje ribarske vrše.

Saharska neolitska kultura[uredi | uredi izvor]

Prva neolitska kultura u Egiptu se javila u Libijskoj pustinji. Međutim, ova kultura se smatra neolitskom samo na osnovu dokaza o postojanju stočarstva, dok nema potvrde o postojanju zemljoradnje. Neki autori tvrde da, s obzirom da ima keramike, a nema zemljoradnje, ovu kulturu treba nazvati keramičkom a ne neolitskom. Ovaj period se može podijeliti na rani neolit (8800 - 6800. p. n. e.) srednji neolit (6500 - 5100. p. n. e.) i pozni neolit (5100 - 4700. p. n. e.). S obzirom da su pronađene kosti goveda, pretpostavlja se da je čovek već gajio domaće životinje, jer je klima bila takva da bi ove životinje teško preživjele u pustinjskim uslovima bez pomoći čovjeka. Životinje nisu držane radi mesa, nego prvenstveno radi mlijeka. Ljudi su lovili divljač (zeca i gazelu). Na svim ranoneolitskim lokalitetima su pronađeni fragmenti keramike. Oblici su jednostavni, ali su posude pažljivo izrađene i ukrašene. Lokalitet E-75-6 spada u jedno od najzanimljivijih nalazišta iz ranoneolitskog perioda. Tu su postojali veliki rezervoari podzemnih voda, do kojih se u sušnim periodima moglo stići kopanjem bunara. Na ovom lokalitetu pronađeno je nekoliko nizova koliba. U srednjem neolitu dolazi do promkene u tehnologiji izrade kamena. Poslije 4900. godine p. n. e. pustinja je postajala sve nepogodnija za život zbog promlene klime.

Epipaleolit u dolini Nila[uredi | uredi izvor]

Epipaleolitski lokaliteti su najčešće prekriveni riječnim nanosima, tako da ih nije otkriven veliki broj. To su prije svega elkabska i karunska kultura. U Elkabu je otkriveno nekoliko manjih lokaliteta. Ribarenje je napredovalo u odnosu na raniji period, tako da su sada korišteni stabilniji čamci, kojima se moglo ribariti i na Nilu. Pripadnici ove kulture su bili lovci i ribari, koji su tokom vlažnog ljetnog perioda boravili u pustinji. Karunska kultura se naziva i kultura Fajum B. Njeni ostaci su registrovani u blizini Fajumskog jezera. Ovdje se čovjek bavio ribarenjem, lovom i sakupljanjem plodova. Za sada je pronađen samo jedan grob iz ove faze. To je tijelo žene u blago zgrčenom položaju, okrenuto glavom prema istoku, licem prema jugu.

Neolit u dolini Nila[uredi | uredi izvor]

Lokalitet u El-Tarifu je izvor podataka o tarifskoj kulturi. Ovde nema dokaza o postojanju zemljoradnje niti uzgoja životinja. Fajumska kultura je drugi naziv za kulturu Fajum A i u njoj prvi put u Egiptu zemljoradnja postaje osnovni oblik djelatnosti. U okolini nekadašnjg Fajumskog jezera pronađeno je preko 100 silosa dubine oko pola metra. Jedno od najnačajnijih nalazišta iz ovog perioda je Merimde Beni Salami, koje se nalazi na jugozapadnom dijelu delte Nila. Ono odgovara periodu od 5000. do 4100. p. n. e.

Badarska kultura[uredi | uredi izvor]

Badarska kultura sadrži najstarije dokaze o postojanju zamljoradnje u Egiptu. Pronađeni grobovi su često sa hasurom prostrtom pod tijelom. Tela su okrenuta glavom prema jugu, licem ka zapadu. Prema sadržaju grobova, i podatku da su bogatiji grobovi izdvojeni u jednom dijelu, može se osnovano tvrditi da je u badarskoj kulturi došlo do društvenog raslojavanja. U badarskim grobovima su pronađene figure od gline, slonovače ili kljova nilskog konja. Što se tiče keramike, ona je izrađivana od mulja iz rijeke Nil, najčešće sa karakterističnim češljastim ornamentom - po glinenoj površini je prvo prevlačen češalj, a potom je glačana.

Nakadsko doba[uredi | uredi izvor]

Nakadsko doba je ime dobilo po lokalitetu Nakada, na kome je Flinders Pitri 1892. godine otkrio veliko nalazište. Pitri je pokušao da utvrdi hronologiju događaja, koristeći oblik i ukrase na keramici koja je pronađena. Na taj način, podijelio je događaje u tri perioda: amraška kultura (Nakada I), gerziška kultura (Nakada II) i Nakada III.

Nakada I[uredi | uredi izvor]

Znanje o ovoj fazi uglavnom potiče od predmeta nađenih u grobovima. Amraška kultura je slična starijoj badarskoj kulturi, iako se grnčarija u ove dve kulture ipak razlikuje. Na grnčariji amraške kulture prikazane su najčešće životinje i ljudi, kao i različiti floralni motivi. Ljudi na keramici su najčešće u lovu. Način predstavljanja ljudi, kao i ukrasi na grnčariji predstavljaju preteču ukrasa koji će se javiti kasnije, u faraonskom Egiptu. Grobovi ukazuju na društvenu raznovrsnost i društvo u kom se već naziru začeci faraonske civilizacije. Ljudi su gajili ovce, koze, goveda i svinje, a lovili gazele i ribu. Bavili su se i zemljoradnjom (ječam, pšenica).

Nakada II[uredi | uredi izvor]

Dolazi do promjena, a one se prije svega ogledaju u širenju na sjever i jug. Grobnica 100 u Hijerankopolisu jedina je oslikana grobnica iz predinastičkog perioda. U ovoj fazi postoje već komplikovani pogrebni obredi - moguće je da je tijelo obavijano platnenim trakama. Najčešći motivi funeralne dekoracije su barke. Rijeka je, uopće, u životu tadašnje civilizacije sigurno imala veliki značaj. Dolazi do napretka u obradi kamena, kao i u izradi predmeta od bakra.

Maadski kompeks[uredi | uredi izvor]

Maadski kompleks je relativno skoro pronađen. Nalazi se blizu današnjeg Kaira. Ova kultura je trajala od drugog dela Nakade I do sredine Nakade II. Grnčarija obuhvata najčešće loptaste posude sa uskim vratom, rijetko ukrašene. Trgovina je postojala najvjerovatnije sa gornjim Egiptom i Palestinom. Gajene su domaće životinje. Grobovi su skromniji u odnosu na nakadsku kulturu. Zanimljiv je lokalitet Buto, koji ima sedam slojeva kroz koje se mogu pratiti faze prelaska maadskih kultura u protodinastičku.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura.[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]