Idi na sadržaj

Preponska kila

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Preponska kila
Drugi naziviPreponska hernija
Dijagram indirektne, skrotumske preponske kile (medijanski pogled s lijeve strane).
SpecijalnostOpća hirurgija
SimptomiBol, ispupčenje u preponama
KomplikacijeZačepljenje crijeva
Uobičajeno pojavljivanjeDob od < 1 do > 50 godina
UzrociPorodična historija, pušenje, hroniičns opstruktivna plućna bolest, gojaznost, trudnoćs, peritoneumska dijaliza, kolagenska vaskularna bolest, bolest vezivnih tkiva, prethodna otvorena apendektomija[1][2][3]
Dijagnostička metodaNa bazi simptoma, medicinsko snimanje
TretmanKonzervativni, hirurgija
Frekvencija27% (muškarci), 3% (žene)
Smrtnost59.800 (2015.)[4]

Preponska kila je protruzija sadržaja trbušne duplje kroz ingvinalni (preponski) kanal. Vrlo je često oboljenje sa rizikom 27% u muškaraca i 3% u žena. Operacije kile su najčešći operativni zahvati osim holecistektomije (cholecystectomia - odstranjivanje žučne kese). Kila nastaje u preponskom kanalu u kojem se inače nalazi funiculus spermaticus to jest struktura koja se sastoji iz mišića, krvnih žila i sjemenovoda (vas deferens) i služi kao veza testisa sa ostatkom urogenitalnog trakta.

Preponska kila (Hernia inguinalis)

[uredi | uredi izvor]

Uzrok preponske kile kod muškaraca je činjenica da je prilikom prolaza testisa ostala slaba tačka što objašnjava veću učestalost preponske kile u muškaraca.

MKB kod

[uredi | uredi izvor]

MKB kod je šifra bolesti prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB 10)

K40 je kod preponske kile

K40.0 je kod uklještene preponske kile bez gangrene

K40.1 je kod uklještene preponske kile sa gangrenom

K40.9 je kod preponske kile bez uklještenja i gangrene

Tipovi preponske kile

[uredi | uredi izvor]

Postoje dva tipa preponskih kila, direktna i indirektna kila i tip kile se definira na osnovu odnosa sa epigatričnim krvnim sudovima.

Indirektna kila

[uredi | uredi izvor]

Indirektna kila nastaje kada imamo protruziju kroz unutrašnji preponski prsten (anulus inguinalis profundus) koji se nalazi bočno od pomenutih krvnih sudova. Ova kila prolazi cijelom dužinom preponskog kanala. Uzrokovana je nezatvaranjem embrionalnog zatvaranja processus vaginalis (tubolika ovojnica unutar koje se testis spušta u mošnice).

Direktna kila

[uredi | uredi izvor]

Direktna kila se nalazi medijalno (prema unutra) od navedenih krvnih sudova. Stoga se ona nalazi neposredno ispod vanjskog preponskog prstena.

Simptomi i klinički znaci

[uredi | uredi izvor]

Preponska kila se prezentira kao ispupčenje ili guta u preponi čija veličina varira ovisno od položaja pacijenta. Ako pacijent leži na leđima kila može biti nezamjetljiva. Stoga se pacijent uvijek pregleda u stojećem položaju. U određenom broju slučajeva kada je kilni prsten uzak kila se teško ili nikako ne može potpuno reponirati (vratiti sadržaj u trbuh). Sadržaj kilne kese može biti tanko ili debelo crijevo, trbušna maramica ili čak i crvuljak[5] [6] (Appendix vermiformis). Ako se sadržaj ne može reponirati a time je ugroženo snabdijevanje krvlju uklještenih crijeva može doći do gangrene crijeva. Također može doći i do zastoja rada crijeva zbog vanjske kompresije kilnog prstena i pojave ileusa (zapetljaj crijeva). Bol je čest simptom mada nije naglašen osim kada dođe do ukliještenja. Ovo je indikacija za hitnu operaciju koja nosi veći operativni rizik od elektivne operacije (planirana operacija sa pripremom bolesnika)

Tretman

[uredi | uredi izvor]

Hirurški tretman

[uredi | uredi izvor]

Operacija kile podrazumijeva ojačanje zidova kanala. Ranije tehnike su podrazumijevale šivanje ivica kanala. Sada se koriste tehnike sa polipropilenskom mrežicom koja pojačava najdublju fasciju (fascia transversalis) i ne stvaraju dodatno zatezanje trbušnog zida. Posljedica toga je manji bol i manja šansa recidiva (ponovljena kila). Tension free tehnika označava da nema natezanja zidova trbuha. Operacija može biti urađena prednjim pristupom gdje je rez na koži preponske regije ili laparoskpski gdje se pristupa preperitonealno i mreža koja je obično veća nego kod klasične metode se postavlja ispod peritoneuma. Direktan kontakt mrežice sa crijevima se izbjegava zbog stvaranja priraslica koje mogu izazvati zapetljaj crijeva i učiniti buduće operativne zahvate mnogo težima ako budu potrebni. Postoje dva tipa laparoskopskih operacija približno iste vrijednosti. Prvi tip podrazumijeva ulazak u trbušnu duplju i otvaranje preperitonealnog prostora dok kod drugog tipa se pomoću balona formira prostor u koji se ubacuje mrežica.Preperitonealni pristup može biti urađen laparoskopski ili otvorenom tehnikom gdje se rez pravi iznad uobičajenog mjesta. Cilj operacije je da se postavi mrežica u preperitonealni prostor. Laparoskopske metode se dijele na trans-abdominal pre-peritoneal herniorrhaphy (TAPP) i na total extraperitoneal approach (TEP) metoda. Kod prve metode se u preperitonealnom prostoru formira šupljina pomoću posebnog balona dok se kod druge metode u retroperitonealni pristup pristupa transperitonealno. Mrežica se postavlja u preperitonealni prostor a fiksira se posebnim staplerom.[7] Ove operacije zahtijevaju opću anesteziju dok se klasične operacije mou raditi u lokalnoj ili spinalnoj anesteziji. Tada pacijent može kašljanjem povećati pritisak u trbušnoj duplji i omogućiti hirurgu da vidi mjesto gdje se kila nalazi. [5] [6]

Konzervativni tretman

[uredi | uredi izvor]

Nošenje specijalnih pojaseva može olakšati simptome kile. Pojasevi ne mogu izliječiti kilu a primjenjuju se obično kod ljudi koji nisu kandidati za operativni tretman najčešće zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Postoperativni tok

[uredi | uredi izvor]

Postoperativno pacijenti treba da izbjegavaju fizičko naprezanje dokle god traje stvaranje ožiljka i zarastanje tkiva. Nakon par mjeseci pacijent može raditi sve normalne životne aktivnosti. Ekstremni fizički napori treba da se izbjegavaju.

Recidivi

[uredi | uredi izvor]

Recidiv označava povratak nekog oboljenja. Recidivi preponske kile su rijetki ako se ugradi mrežica.

Posebni tipovi preponskih kila

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom NEJM15
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Dom2014
  3. ^ Burcharth J, Pommergaard HC, Rosenberg J (2013). "The inheritance of groin hernia: a systematic review". Hernia. 17 (2): 183–9. doi:10.1007/s10029-013-1060-4. PMID 23423330. S2CID 27799467.
  4. ^ GBD 2015 Mortality and Causes of Death, Collaborators. (8. 10. 2016). "Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1459–1544. doi:10.1016/S0140-6736(16)31012-1. PMC 5388903. PMID 27733281.
  5. ^ a b Dragović M, Gerzić Z. Osnovi hirurgije. Beograd,Medicinska knjiga 1994.
  6. ^ a b Morris PJ, Malt Ra. Oxford Textbook of Surgery. Oxford University press 1995.
  7. ^ Tanović H.Osnovi laparoskopijske hirurške tehnike. Sarajevo:Šahinpašić; 2000.79-80.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]