Priče iz Bečke šume

Priče iz Bečke šume (njemački: Geschichten aus dem Wienerwald) naziv je valcera Johanna Straussa mlađeg iz 1868. Ovo muzičko djelo dio je serije od pet bečkih valcera sa citrom kao istaknutim solo instrumentom u uvodu i kodi. Naslov u ovom plesnom djelu podsjeća na narodnu muziku stanovnika Bečke šume. Jedan je od najpopularnijih bečkih valcera, koji se, zajedno s Na lijepom plavom Dunavu, redovno izvodi na Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Djelo je komponovano ovo pod radnim nazivom Geschichten aus dem Wienerwald, op. 325. Premijerno je izvedeno 19. juna 1868. na festivalu muzičkih noviteta uz vatromet u čast Josefa i Eduarda Straussa, uz učešće Johanna Straussa u javnom parku Volksgarten iz Straussove kapele pod dirigentskom palicom Johanna Straussa.[2] Na ovom premijernom koncertu solo na citri svirao je Anton J. Paschinger.[3]
U vrijeme nastanka ovog djela valcer je već odavno bio prešao put od neuglednog seoskog do visoko cijenjenog plesa, koji se i do danas igra širom Austrije i u mnogim zemljama svijeta.
Analiza
[uredi | uredi izvor]Valcer ima veliku raznolikost tonskih boja u orkestraciji, a solo na citri dodaje muzici narodnu atmosferu. Uvod je jedan od najdužih koje je ovaj kompozitor ikad napisao za valcer, sa 119 taktova u muzičkoj partituri. Djelo počinje u C-duru, ispreplićući se s F-durom prije nego što postane dominantan u jačini zvuka i raspoloženju, završavajući dugom pauzom. Drugi dio je u G-duru sa solo violinom, a sadrži materijal koji se ponovo pojavljuje u uzastopnim dijelovima valcera. Kratka kadenca za flautu podsjeća na pjev ptica i prelazi na solo za citru, a u notnom tekstu označena je kao moderato. Solo se sastoji od dva pododjeljka: usporenog tempa austrijskog narodnog plesa (ländlera) i drugog, energičnijeg, u vivaceu (brzom tempu). U slučajevima kada citra nije bila dostupna za izvođenje uvodne solo dionice, umjesto nje svirao je gudački kvartet. Glasni orkestarski akordi vraćaju valcer poznatoj temi valcera u F-duru.
Valceri 2A i 2B su u H-duru, dok je valcer 3A u Es-duru, s brzim odsječkom u Be-duru u valceru 3B. Cijeli četvrti dio također je u H-duru, a peti u Es-duru. Valcer 5B sadrži uobičajeni muzički vrhunac s glasnim činelama. Nakon kratke i napete kode, valcer 1A i 2B ponovo se pojavljuju. Kako se valcer približava kraju, solo na citri pojavljuje se još jednom, reprizirajući raniju melodiju iz uvoda. Crescendo u završnim taktovima završava razigranim puhačima i bubnjanjem na dobošu.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Najbolje klasične kompozicije". bestclassicaltunes.com. Arhivirano s originala, 26. 1. 2022. Pristupljeno 1. 1. 2021.
- ^ Bečki institut za istraživanje Straussa: Straussov osnovni imenik. Tematsko-bibliografski katalog djela Johanna Straussa mlađeg. Verlag Hans Schneider, Tutzing, 1997, ISBN 3-7952-0873-4, (Band 7), str. 508.
- ^ "Biografija A. J. Paschingera". zitherinthecity.com. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 1. 1. 2021.
- ^ "Priče iz Bečke šume op. 325". imslp.org. Pristupljeno 1. 1. 2021.