Razgovor:Ismet Alajbegović Šerbo

Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.

Pogledajte pravila korištenja stranice za razgovor
Potpisujte svoje komentare sa četiri tilda (~~~~).
Novi komentar stavljajte na dno stranice. Započnite novu temu.
Stranice za razgovor se ne smiju koristiti za iznošenje vlastitih teorija.

:Prebaceno sa clanka Ismet Alajbegović Šerba zbog brisanja. --Elmir[demicx] 11:48, 13 decembar 2006 (CET)[odgovori]

Ismet Alajbegović (nadimak Šerbo) vjerovatno je najbitniji instumentalista kada je u pitanju sevdalinka u vremenu nakon Drugog svjetskog rata.

Njegov harmonikaški stil odlikuje se potpunom jednostavnošću ili potpunim odsustvom pretenzije na virtuoznost. Slavni virtouz na harmonici Jovica Petković jednom prilikom je izjavio: "Ja nikada nisam vidio Šerbu da vježba!".

Šerbo je nakon sviranja po kafani i lokalima u Sarajevu i okolini, 1945. godine pozvan na tek osnovanu stanicu Radio Sarajevo. Isprva je svirao u duetu harmonika sa Zaimom Imamovićem, s kojim je i ranije sarađivao i bio nerazdvojan prijatelj. Kasnije je postao šef narodnog orkestra. U penziju je otišao 80ih. Zajedno sa Zaimom Imamovićem, Jovicom Petkovićem, Nadom Mamulom i dr. bio je osnivač festivala narodne muzike Ilidža.

Šerbino muziciranje uvijek je u službi pjevača. Akcenat mu je na pronalaženju inovativnih harmonijskih rješenja i improvizacijama na melodijsku osnovu same pjesme između strofa (sjajan primjer Šerbine improvizacije na temu "Što li mi se Radobolja muti" može se pronaći na DVDu 1 iz edicije "Sevdalinke" JRTS BiH). Kola koja su ponekada ubacivana između strofa bila su odreda bosanska, monotona i spora. Kao muzičar (po tvrdnjama svih koji su s njim radili) apsolutnog sluha, bio je od neprocjenjive pomoći mnoštvu muzičara, pjevača i autora koji su s njim radili. Iako vjerovatno nenadmašni "slow hand" harmonikaš i potpuno muzički nepismen, Šerbina muzikalnost išla je dotle da je po sluhu svirao klasične komade i dijelove opera (po tvrdnji Zaima Imamovića). Razumio je i temperamentniju muziku novog vremena. Tako ostaje zabilježeno da je čuveni originalni foršpil za pjesmu "Da sam ptica" (autora Jovice Petkovića) napravio upravo Šerbo. Radi se o foršpilu koji je postao zaštitni znak Jovice Petkovića kao virtouza na harmonici.

Šerbo je bio autor nekih od najljepših sevdalinki, kao što su "Stara staza" (na tekst Nikole Škrbe), "Vratnik pjeva" i dr.

O Šerbinom temperamentu danas se ispredaju legende. Pamte ga i kao tersa koji je vječito bio u svađi s pjevačima, ali i kao neprikosnovenog autoriteta za sevdalinku na Radio Sarajevu (naročito poslije odlaska Beloša Jungića i Zvonka Nevžele).