Tetrasomija 18p
| Tetrasomija 18p (Izohromosom 18p)[1] | |
|---|---|
 Tetrasomija 18p je posljedica pojave izohromosoma kratkog kraka hromosoma 18. | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | Q99.8 |
| OMIM | 614290 |
Tetrasomija 18p je genetičko stanje koje je uzrokovano prisustvom izohromosoma, koji se sastoji od dvije kopije kratkog kraka hromosoma 18, pored dvije normalne kopije ovog hromosoma. Karakteriziraju je višestruke medicinska i razvojne, zabrinjavajuće promjene.[2]
Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]
Tetrasomija 18p uzrokuje širok spektar medicinskih i razvojnih problema.[3]
Kongenitalne anomalije[uredi | uredi izvor]
Srčane anomalije su najčešće kongenitalne malformacije kod osoba sa tetrasomijom 18p. Međutim, ne postoji patognomatska srčana mana povezana sa tim stanjem. Patent ductus arteriosus je najčešći nedostatak. Česti su i defekti septuma (defekt septuma komorske pregrade i defekt pretkomorske pregrade, patent foramina ovalia. Ostale srčane anomalije uključuju mitralnu regurgitacija zaliska, prolaps mitralnog zaliska, dvokvržični plućni zalistak, hipoplazijskii poprečni luk aorte, regurgitaciju trokvržičnog zaliska, hipertrofiju desne komore i plućnu stenozu.
U muškaraca uobičajen je kriptorhizam. Abnormalni genitalije kod žena nisu uobičajena karakteristika. Bubrežne abnormalnosti zabilježene su kod manjeg broja pacijenata. Prijavljeni su kopitasti bubreg i divertikulumi bešike. Zabilježene su i druge abdominalne malformacije, uključujući pilorusnu stenozu i kile, iako su one prisutne u samo manjini pacijenata.
Ortopedske anomalije se također javljaju relativno često, s displazijama kuka koje su najčešći ortopedski problem. Prijavljeni su i krivo i klackavo stopalo.
Mijelomeningokela je još jedna poznata karakteristika povezana sa tetrasomijom 18p.
Neonatusne komplikacije[uredi | uredi izvor]
Komplikacije novorođenčadi (osim urođenih anomalija) su česte. U radu objavljenom 2010. godine, 41 od 42 osobe imala je neku vrstu medicinskog problema u prvim danima života, a najčešće su poteškoće s hranjenjem. Poteškoće u disanju i žutica također su relativno česte.
ENT[uredi | uredi izvor]
Ponavljajući otitis media je čest, a mnogim je pacijentima bilo potrebno postavljanje PE-cijevi. Mali ušni kanali su također prilično česti, ali ne toliko kao u deleciji 18q–.
Gastrointestinalne promjene[uredi | uredi izvor]
Najčešća gastrointestinalna abnormalnost je hronična konstipacija, iako je gastrointestinalni refluks takođe bio česta.
Endokrini problemi[uredi | uredi izvor]
Nedostatak hormona rasta prisutan je kod oko 20% ljudi sa tetrasomijom 18p.
Neurologija[uredi | uredi izvor]
Hipotonija i / ili hipertonija prisutne su kod gotovo svih osoba sa tetrasomijom 18p. Otprilike 25% ima napadne poremećaje.
Rast[uredi | uredi izvor]
Uobičajen je nizak rast, s ~ 50% na ili ispod 25. centila i 20% na ili ispod 3. centila. Mikrocefalija prisutna je u oko 40% pacijenata.
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Svi prijavljeni slučajevi tetrasomije 18p imaju određeni stepen intelektualne invalidnosti. Većina osoba postiže rezultat u umjerenom opsegu intelektualnih smetnji, prema standardiziranom testiranju.
Genetika[uredi | uredi izvor]
Tetrasomija 18p je uzrokovana prisustvom dodatnog izohromosoma koji se sastoji od dvije kopije p kraka hromosoma 18. Izvješteno je i u nemozaičnom i u mozaičnom stanju. (Izraz "mozaicizam" u ovom kontekstu znači da neke ćelije nose genetičku promjenu, dok druge ne.) U velikoj većini slučajeva, izohromosom je nstso de novo. Iako ima nagađanja da se tetrasomija 18p može pojaviti sa većom učestalošću kod djece starijih majki,[4][5] nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je to definitivno slučaj.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Sumnja na abnormalnost hromosoma obično se javlja zbog prisustva zastoja u razvoju ili urođenih malformacija. Dijagnoza tetrasomije 18p obično se postavlja putem rutinska analiza hromosoma iz uzorka krvi. Dijagnoza se može postaviti i prenatalno iz horionskih resica ili amniocentezom.
Ozbiljnost tetrasomije 18p je varijabilna. Nekii s mozaicizmom obično su manje pogođeni od onih koji nisu mozaici.
Upravljanje[uredi | uredi izvor]
Dosadašnje liječenje tetrasomije 18p je simptomatsko, što znači da je fokus na liječenju znakova i simptoma stanja čim se pojave. Klinički istraživački centar Chromosome 18 objavio je listu preporučenih izbora i procjena:[3]
- Procena genetike i savetovanje
- Roditeljski hromosomi
- Periodična oftalmološka evaluacija
- Periodična slušna evaluacija
- ORL uputnica za liječenje hroničnog otitis media
- Kardiološka evaluacija
- Ultrazvuk bubrega
- Ortopedska evaluacija za upravljanje abnormalnostima stopala
- Monitor za skoliozu i kifozu
- Neurološka procjena napada i abnormalnog mišićnog tonusa
- Gastrointestinalna / nutritivna procjena neuspjeha u napredovanju, gastroezofagealni refluks, zatvor
- Endokerinološka procjena niskog rasta, koja uključuje procjenu nedostatka hormona rasta
- Preporuka za razvojne usluge i terapiju
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ RESERVED, INSERM US14-- ALL RIGHTS. "Orphanet: Tetrasomy 18p". www.orpha.net (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2019.
- ^ Vazquez-Cantu, Diana (juni 2018). "Clinical and cytogenetic characterization of a patient with tetrasomy 18p". Journal of Basic Applied Genetics. 29 (1): 17–23. Pristupljeno 12. 3. 2019.
- ^ a b Sebold C, Roeder E, Zimmerman M, Soileau B, Heard P, Carter E, Schatz M, White WA, Perry B, Reinker K, O'Donnell L, Lancaster J, Li J, Hasi M, Hill A, Pankratz L, Hale DE, Cody JD (2010). Tetrasomy 18p: report of the molecular and clinical findings of 43 individuals. Am J Med Genet 152A(9): 2164-72.
- ^ Bugge M, Blennow E, Friedrich U, Petersen MB, Pedeutour F, Tsezou A, Frum A, Hermann S, Lyngbye T, Sarri C, Avramopoulos D, Kitsiou S, Lambert JC, Guzda M, Tommerup N, Brondum-Nielsen K. 1996. Tetrasomy 18p de novo: Parental origin and different mechanisms of formation. Eur J Hum Genet 3:160–167.
- ^ Kotzot D, Bundscherer G, Bernasconi F, Brecevic L, Lurie IW, Basaran S, Baccicchetti C, H€oller A, Castellan C, Braun-Quentin C, Pfeiffer RA, Schinzel A. 1996. Isochromosome 18p results from maternal meiosis II nondisjunction. Eur J Hum Genet 4:168–174.