Mentalna retardacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Intelektualne poteškoće
(Mentalna retardacija)
A Special Olympics (SO) athlete crosses the finish line after completing the last leg of a 400 meter relay race during the Kadena Air Base SO event in Okinawa, Japan, Nov 111105-F-FL863-002.jpg
Djeca sa intelektualnim poteškoćama ili drugim razvojnim promjenama mogu se takmičiti na Specijalnoj olimpijadi: Djeca trče kroz ciljnu liniju
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10 F70.F79.
ICD-9 317319
DiseasesDB 4509
MedlinePlus 001523
eMedicine med/3095 neuro/605
MeSH D008607

Mentalna retardacija ili Intelektualna invalidnost (ID) – poznata i kao generalna poteškoća u učenju, u novije vrijeme i poteškoće u razvoju[1][2][3] – je generalizirani neurorazvojni poremećaj koji je obilježen značajno oslabljenim intelekttualnim i adaptivnim funkcioniranjem. Definirana je koeficijentom inteligencije (IQ) ispod 70, uz deficit u dva ili više obrazaca adaptivnog ponašanja, koji utiču na svakodnevno, općenito življenje. Kada je usmjerena gotovo isključivo na spoznaje, definicija uključuje i komponente koje se odnose na mentalno funkcioniranje i i one koje se odnose na funkcijske sposobnosti pojedinaca u životnim sredinama. Kao rezultat ovakvog fokusiranja na sposobnosti u praksi, za osobu s neuobičajeno niskim IQ ne može se smatrati da je u intelektualnim teškoćama. Intelektualni invaliditet se može podijeliti u kategorije kojke su označene kao:

  • sindromska mentalna retardacija, u kojoj su intelektualni deficiti u vezi s drugim prisutnim medicinskim znacima i simptomima ponašanja, i
  • nesindromska mentalna retardacija, u kojoj se intelektualni deficiti javljaju bez drugih abnormalnosti. Downov sindrom i sindrom fragilnog X primjeri koji uključuju sindromske intelektualne poteškoće.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Intelektualna invalidnost pogađa oko 2-3% oće populacije. Sedamdeset pet do devedeset posto pogođenih ljudi imaju blage intelektualne smetnje teškoćama. Nesindromski ili idiopatski slučajevi uključuju oko 30–50% pogođenih osoba. |Oko 25% tih slučajeva uzrokovano je genetičkim poremećajuma,[4] a oko 5% je naslijeđeno od roditelja.[5] Slučajevi nepoznatog uzroka, 2013. godine, pogodili su oko 95 miliona ljudi.[6]

Termini koji se koriste za ovo stanje su predmet procesa zvanog pokretna traka eufemizma. To znači da, bez obzira na odabrani naziv za ovo stanje, na kraju se doživljava kao uvreda. Termini mentalna retardacija i mentalno retardiran Izmišljeni su sredinom 20. stoljeća da zamijene prethodni skup termina, za koje se smatra da su postali napadački. Do kraja 20. stoljeća, novi termini su i sami došli do toga da ih mnogi smatraju omalovažavajućim, politički nekorektnim i kojima je potrebna zamjena.[7] Termin intellektualna invalidnost sada preferira većina zagovornika i istraživača u većini zemalja engleskog govornog područja.[2][3] Šablon:As of, naziv "mentalna retardacija" i dalje koristi Svjetska zdravstvena organizacija u kodovima ICD-10 , koji imaju odjeljak pod naslovom "mentalna retardacija" (šifre: F70 – F79). Od naredne revizije, ICD-11 se očekuje da će zamijeniti pojam mentalna retardacija, bilo intelektualni invaliditet ili intelektualni razvojni poremećaj, koji već koristi DSM-5[8][9] Zbog svoje specifičnosti i nedostatka zamjene s drugim promjenama, termin "mentalna retardacija" se još uvijek ponekad koristi u profesionalnim medicinskim postavkama širom svijeta, kao što je formalna evidentiranje u naučnim istraživanjima i zdravstvenom osigutanju.[10]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Historijska slika osobe sa intelektualnom invalidnošću

Znaci i simptomi intelektualne invalidnosti su u ponašanju. Većina ljudi s tim teškoćama ne izgledaju kao da su pogođeni takviom promjenom, posebno ako je invalidnost prouzrokovana faktorima sredine, kao što su pothranjenost ili trovanja olovom. Takozvani tipski izgled koji se pripisuje osobama s intelektualnim poteškoćama prisutan je samo u manjem broju slučajeva, od kojih su svi sindromski. Djeca s intelektualnim poteškoćama mogu naučiti da ustaju, pužu ili da prohodaju kasnije od druge djece, ili oni mogu kasnije naučiti da govore. I odrasli i djeca s intelektualnim invaliditetom mogu također ispoljavazti neke ili sva slijedeća obilježja:

Djeca s intelektualnim invaliditetom uče sporije nego prosječno dijete. Može im učenje jezika trajati duže, razvijaju socijalne vještine, i brinu o svojim ličnim potrebama, kao što su oblačenje ili jelo. Učenje im traje duže, zahtijeva više ponavljanja, a za vještine može biti potrebno prilagoditi njihove razine učenja. Ipak, gotovo svako dijete je u mogućnosti da uči, razvija se i postane aktivan član zajednice.

U ranom djetinjstvu, blaga mentalna retardacija (IQ 50-69) ne može biti očigledna i ne može biti identificirana dok djeca ne pođu u školu. Čak i kada se priznaje loš akademski učinak, potrebna je stručna procjena za razlikovanje blagih intelektualnih poteškoća u poremećajima učenja ili promjena u emocijama i ponašanju. Osobe sa blagim mentalnim poremećajem su sposobna za učenje čitanja i matematike, otprilike na nivou koji je normalan za prosječno dijete u dobi od 9-12 godina. Oni mogu naučiti samostalnu njegu i praktične vještine, kao što su kuhanje ili pomoću sistema lokalnog masovnog prometa. Ako osoba sa intelektualnim poteškoćama doživi odraslu dob, mnogi nauče da žive samostalno i održavaju unosan posao.

Umjerena intelektualna poteškoća (IQ 35-49) je gotovo uvijek očigledna unutar prve godine života. Odgođen govor posebno je uobičajen znake umjerenog ispoljavanja poremećaja. Ljudima sa umjerenim intelektualnim poteškoćama potrebna je značajna potpora u školi, kod kuće i u zajednici, kako bi u potpunosti sudjelovali u svakodnevnom životu. Iako je njihov akademski potencijal ograničen, mogu naučiti jednostavne vještine čuvanja zdravlja i sigurnosti i da učestvuju u jednostavnim aktivnostima. Kao odrasli, oni mogu da žive sa svojim roditeljima, u zaštićenim grupnim kućama ili čak i polusamostalno sa značajnom podrškom, da im se pomogne, naprimjer, upravljanje njihovim finansijama. Kao odrasle osobe, oni mogu raditi i u zaštićenoj radionici

Ljudima sa teškom ili težom mentalnom invalidnosti potrebna je intenzivnija podrška i nadzor čitav život. Oni mogu naučiti neke aktivnosti svakodnevnog života. Neki tuđu zahtijevaju brigu sa punim radnim vremenom.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Individulana varijacija stupnja inteligencije u ljudskim populacijama privlači posebnu pažnju antropologa mnogih usmjerenja u oblasti bioloških, društvenih, medicinskih i drugih nauka. Ovo kvantitativno svojstvo se obično promatra kao kompleks sposobnosti adaptacije, odnosno snalaženja u novonastalim okolnostima - kao sposobnost uočavanja bitnih odnosa u datoj situaciji, pri čemu su posebno značajni: razumijevanje, invencija, prilagođavanje i cenzura. Bez obzira na ograničene mogućnosti sveobuhvatnog definisanja inteligencije, ona nedvojbeno predstavlja veoma složeni skup osobina i sposobnosti među kojima su svakako i brzina rasuđivanja, učenje i pamćenje, ”sluh” za jezik i aritmetiku, uočavanje oblika, osjećanje prostora i vremena, intuicija itd. Različiti elementi inteligencije nisu u direktnoj međusobnoj korelaciji, javljaju se pojcdinačno ili u mogućim kombinacijama. Maksimumi općih mentalnih sposobnosti kod mnogih osoba se nikada u potpunosti ne realizuju, pa se (u proučavanju unutargrupne varijacije) inteligencija često (pogrešno) miješa sa obrazovanjem. Ostvareni stepen individualne inteligencije ustvari predstavlja rezultantu genetičkih i okolinskih uticaja.[11]

Primjenom gemelološkog i genealoškog metoda, davno jo dokazano da su mnoge kategorije abnormalno niske inteligencije najčešće nasljedne. Na toj osnovi je razvijena hipoteza da i “normalna” varijacija stepena inteligencije nesumnjivo ima i svoju genetičku osnovu, da je (relativno uzak) raspon u ljudskoj vrsti takođe nasljedan te da je ekspresija odgovarajućeg poligenskog seta u suštini iste prirode kao i u kontroli morfološke i biohemijsko–fiziološke kvantitativne varijacije. U većini dosadašnjih istraživanja je konstatovano da se heritabilnost (h) ovog svojstva.kreće od oko h=50 preko h=0,65 do h=0,85, što znači da oko 50%, odnosno 65% do 85% uočene promjenljivosti determiniraju nasljedni faktori. To “nasljeđivanje inteligencije”, međutim, ne znači da su umne mogućnosti svake ljudske individue upravo toliko određene već pri njenom začeću, nego samo opisuje pojavu da će pod istovjetnim uvjetima života i obrazovanja posmatranih osoba u posmatranoj grupi i dalje varirati u tom obimu.

Budući da je inteligencija komponovana od niza određenih sposobnosti, logično se pretpostavlja da pojedini geni (različitog reda i ranga) odgovarajuće poligenske serije kontrolišu pojedine funkcije moždanih ćelija i njihove veze sa senzornim organima i drugim dijelovima nervnog sustava. Takođe je nesumnjivo da u tom kompleksu djeluju i dodatni geni, uključujući i one koji mogu biti u vezi sa određenim specijalnim sposobnostima (koje so manifestuju nezavisno od stepena inteligencije). Imajući u vidu izložene činjenice, postaju jesnije i metodološke poteškoće u procjeni stepena inteligencije, posebno kada je riječ o odraslim osobama. Ni jedna od prihvetljivih mjera u ovoj oblasti, naime, ne može se odnositi ne inteligenciju u cjelini, nogo samo na njene parcijalno testirane komponente. Otuda i potiču i dodatni problemi u proučavanju odgovarajućih relacija, između roditelja i potomaka. Bez obzira na evidentne nedostatke, različiti i široko primjenjivani testovi inteligencije su, ipak, do sada.najprimjereniji metod procjene relativnog inteligencijskog kapaciteta individua. Standardni testovi (kao šsto su Bine – Simonov, Stenford – Bineov, Pijažeov, Otisov i dr.) ustvari počivaju na procjeni konvencionalno odabranih sposobnosti djece školskog uzrasta (obično do punih 16 godina).

Posebni testovi su namijenjeni za procjenu specifičnih sposobnosti koje su neophodne za uspješno apsolviranje određenih zadataka, poslova i profesija, a najnepouzdaniji su dosadašnji testovi socijalne inteligencije, vozačkih predispozicija, goropadnosti, intuicije, kreativnosti, originalnosti itd., koji se primjenjuju u nekim drugim oblastima procjene sposobnosti. Testovi inteligencije moraju biti primjereni odgovarajućem uzrastu, a djele se u dvije osnovne kategorije – za djecu i odresle. Svi testovi inteligencije djece daleko su pouzdaniji, budući da okolinski uticaji kod odraslih osoba na različite načine uveliko zamagljuju efekte genetički determinirane inteligencije. Koeficijent inteligencije (IQ) djece do 16 godina izražava relativni iznos dobijene procjene u odnosu na prosjek generacije (godišta) ispitanika.[11]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Downov sindrom je najčešći genetički uzrok intelektualnih poteškoća.

Među djecom, uzrok intelektualnih poteškoća je nepoznat za jednu trećinu do jedne polovine slučajeva.[4] Oko 5% slučajeva poremećaj nasljeđuje od roditelja.[5] Genetički defekati uzrokuju intelektualne poteškoće, ali nenaslijeđeni oblici mogu biti uzrokovani nezgodom ili svježim mutacijama u genetičkom razvoju. [Primjeri takvih nesreća su razvoj dodatnog hromosoma 18 (trisomija 18) i Downov sindrom, koji su najčešći genetički uzroci. Velokardiofacialni sindrom i fetalni poremećaj alkoholnog spektra su dva sljedeća najčešća genetička uzroka. Međutim, ljekari su pronašli i mnoge druge uzroke. Najčešći su:

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Prema preporukama petog izdanja knjige "Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje(DSM-IV)", za dijagnozu intelektualne invalidnosti, moraju biti ispunjeni tri kriterija:

  • deficit opće mentalne sposobnosti,
  • značajna ograničenja, uključujući jedno ili više područja adaptivnog ponašanja na više okruženja (mjereno skalom adaptivnog ponašanja, odnosno komunikacije, vještina samopomoći, interpersonalna vještina, i još neke), i
  • dokaz da je ograničenje postalo očigledno u djetinjstva ili adolescenciji.

U principu, osobe s intelektualnim teškoćama imaju IQ ispod 70, ali klinička diskreciju može biti potrebno za pojedince koji imaju nešto viši IQ, ali sa teškim oštećenjem u adaptivnom funkcioniranju. [8]

Formalno se dijagnostificira procjenu+om IQ i adaptivnog ponašanja. Treće stanje zahtijeva početak u djetinjstvu za razlikovanje intelektualnog invaliditeta od demencije, kao što su Alzheimerova bolest ili zbog traumatske ozljede mozga.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Termini koji označavaju mentalne nedostatke su izloženi pokretnoj traci eufemizama. Nekoliko tradicijskih termina koji su dugo prisutni u psihijatriji su jednostavni oblici zlostavljanja, kada su danas u uobičajenoj upotrebi; oni su često susreću i u starim dokumenatima, kao što su knjige, stručni radovi, popisni formulari. Naprimjer, britanski popis 1901 ima kolone, uključujući i izraze imbecil i malouman . Negativne konotacije u vezi sa ovim brojnim stanjima sa intelektualnim invaliditetom odražavaju stav društva o stanju. Neke od struktura društva traže neutralne medicinske termina, dok drugi žele da takve koriste termine kao oružje zlostavljanja.

Danas, novi izrazi poput onemogućen u razvojuili ometen u razvoju [18]poseban ili osporen zamjenjuju se terminom mentalno retardiran. Izraz zaostao u razvoju ili osobe sa posebnim potrebama je popularan među starateljima i roditeljima osoba s mentalnom retardacijom, jer kašnjenje ili zaostatak' ukazuju na to da je osoba polahko dostiže svoj puni potencijal umjesto da je osobe s invalidnošću.

Upotreba termin se tokom godina promijenila i razlikuje se od zemlje do zemlje. Naprimjer, mentalna retardacija u nekim kontekstima pokriva cijelo područje, ali prethodno je primijenjivana na ono što je sada „grupa blaga mentalna retardacija“. U Velikoj Britaniji oznaka maloumni koristi se za označavanje blage mentalne retardacije (MR) , a nekad je primjenjuje i na cijeloj teritoriji SAD-a. Granica intelektualne (ne)sposobnosti" ni danas nije definirana, ali se termin može koristiti u odnosu na ljude sa IQ 70-ih godina. Ljudi sa IQ od 70 do 85, u SAD imaju pravo na posebnu pažnju u javnom obrazovnom sistemu, na osnovu mentalne retardacije.

  • Kreten je najranije opisana kategorija, čiji naziv dolazi od i francuske dijalekatske riječi za kršćana.[19] To je impliciralo da su ljudi sa značajnim intelektualnim ili razvojnim smetnjama "i dalje ljudski" (ili "još uvijek kršćani") i zaslužuju da budu tretirani sa osnovnim ljudskim dostojanstvom. Osobe sa takvim stanjem su smatrane nesposobnim za grijehove, na način kao što je činio "Hristos" po svojoj naravi. Od sredine 20. stoljeća, ovaj termin se ne koristi u naučnim poduhvatima i generalno se smatra oblikom zlostavljanja. Iako je oznaka kreten više nije u upotrebi, pojam kretenizam još uvijek se koristi kada se odnosi na mentalne i fizičke nesposobnosti koje su rezultat neodgovarajućeg tretmana kongenitalne hipotireoze.
  • Amencija je termin koji ima dugu historiju, uglavnom povezanu s demencijom. Razlika između maloumnosti i demencije izvorno je definirana od samog početka. Maloumnost je izraz koji se koristi za označavanje osoba koje imaju deficite u mentalnom funkcioniranju u ranom životu, dok demencija uključuje pojedince koji razvijaju mentalne nedostatke kao odrasli. Tokom 1890-ih, maloumnost je označavala nekoga ko je rođen s mentalnim nedostacima. Do 1912. godine, amencija je bila klasificirana kao ogroman "idiot, imbecil i nemoćni maloumnik" u kategoriji odvojenoj od demencijske klasifikacije, koja pogađa osobe kasnijim životnim dobima.
  • Idiot je pojam koji ukazuje na najveći stepen intelektualnih teškoća, gdje je mentalna dob dvije godine ili manje, a osoba ne može biti samostalna ili se zaštitili od uobičajenih fizičkih opasnosti. Pojam je postupno zamjenjuje pojmom duboka mentalna retardacija (koja je od tada je zamijenjen drugim terminima).
  • Imbecil je naziv koji naznačava intelektualne poteškoće koje su manje ekstremn nego kod idiotizma, a ne nužno naslijedne. Sada je obično podijeljen u dvije kategorije, poznate kao teške intelektualne poteškoće i umjerene intelektualne poteškoće.
  • Moron je definiralo Američko udruženja za proučavanje maloumnosti 1910. godine, nakon rada Henryja H. Goddarda, kao termin za odrasle sa mwntalnom dobi između osam i dvanaest godina. Za ovo stanje, sada je termin blaga mentalna retardacija . Alternativne definicije ovih pojmova su, kao osnov, koristile IQ . Ova grupa je u zakonima Velike Britanije od 1911. do 1959.-1960. poznata kao maloumni.
  • Mongolizam i mongoloidna idiotija bili su medicinski termini koji su se koristili za identifikaciju nekoga sa Downovim sindromom, kako je ljekar koji je prvi opisao sindrom, John Langdon Down, vjerovao da su djeca s Down sindromom imaju sličnosti lica sa Blumenbachovim opisom "mongolske rase". Narodna Republika Mongolija je zatražila da medicinska zajednica prekine upotreba termina kao reference za intelektualne invalidnosti. Njihov zahtjev je odobren u 1960-ih godina, kada se Svjetska zdravstvena organizacija složila da termin treba prestati koristi u medicinskoj zajednici.[20]

U oblasti specijalnog obrazovanja, nesposobnom za obrazovanje (ili „nesposobnost za obrazovanje zbog intelektualne invalidnosti“) odnosi se na učenike sa intelektualnim poteškoćama sa IQ od oko 50-75, koji mogu akademski napredovati do kasno, na elementarnoi razini. Obučivost (ili "obučiva intelektualna invalidnost") odnosi se na učenike čiji je IQ pada ispod 50, ali koji su još uvijek u stanju učenja lične higijene i drugih životnih vještine u zaštićenim prostorima, kao što je dom. U mnogim područjima, ovi termini su zamijenjeni upotrebom "umjerena" i "teška" intelektualna invalidnost. Dok se imena mijenjaju, u praksi značenje ostaje približno isto.

  • Retardiranost i retard su termini koji potiči od latinske riječi retardare = činiti sporo, kašnjenje, držanje leđa ili ometen, tako da mentalna retardacija znači isto što i mentalno kašnjenje. Termin je zabilježen u 1426. kao činjenica ili akcija sporijeg činjenja u pokretu ili vremenu. Prvi zapis retardacije u odnosu na mentalnu sporost je u 1895. je izraz mentalno retardiran koji je upotrebljen u zamijeni termine kao što su idiot, moron i imbecil, jer naziv retardiran tada nije bio pogrdan, sve do 1960-ih. Međutim, termin je uzeo djelomično pogrdno značenje kao u imenica retard, koji se posebno shvata pogrdnim. Anketa BBC-a iz 2003. godine je rangirala kao najuvredljivije riječi vezane za invalidnost, ispred termina kao što je spastičnost (ili skraćenica spaz - kreten).[21] Izrazi mentalno retardiran i mentalna retardacija su i dalje prilično uobičajeni, ali trenutno Paraolimpijske igre, Najbolji prijatelji i preko 100 drugih organizacija nastoje da eliminiraju njihovo korištenje pozivajući da riječ retard i njene varijante, u nastojanju da se izjednači sa riječi crnčuga i povezanim eufemizamima crnjo, u svakodnevnom razgovoru. Ovi napori su rezultirali u federalnom zakonu ponekad poznatom kao "Rozin zakon" (Rosa's Law), zamijenile pojam mentalno retardiran pojmom osoba sa intelektualnim poteškoćama, u nekim saveznim zakonima.[22][23]

Kategorizacija[uredi | uredi izvor]

Intelektualna podnormalnost utvrđuje se s pomoću standardiziranih testova za određivanje koeficijenta inteligencije, uz posmatranje i procjenu socijalne prilagođenosti ponašanja. Sve intelektualno subnormalne osobe imaju ograničenja i poteškoće u učenju vještina komunikacije, brige za sebe, u organizaciji i održavanju samostalnog života, sticanju socijalnih vještina, brige za vlastito zdravlje i sigurnost u obrazovanji, zapošljavanju i organizaciji slobodnog vremena

Intelektualno potprosječne osobe najčešće se klasificiraju na četiri kategorije:

  • blaga intelektualna subnormalnost (IQ 50 – 69),
  • umjerena (IQ 35 do 49),
  • teška (IQ 20 do 34) i
  • vrlo teška (IQ ispod 20).

Odstupanja koeficijenta inteligencije

  • od jedne [[standardna devijacija|standardne devijacije (oko 15) od prosjeka, koji iznosi 100 jedinica, smatraju se normalnim (IQ 100 do 86)
  • od jedne do dvije standardne devijacije (od 70 do 85) klasificiraju se kao granična razina.
Šifre intelektualnih poteškoća
Redni broj koda Kod Naziv
Kod-1 F70 Lahka mentalna retardacija
Kod-2 F71 Umjerena mentalna retardacija
Kod-3 F72 Teža mentalna retardacija
Kod-4 F73 Teška mentalna retardacija
Kod-5 F78 Ostale razine mentalne retardacije
Kod-6 F79 Nespecifična mentalna retardacija
Standardna klasifikacija mentalne retardacija
Stepen/Stanje IQ
Potpuna retardacija do 20
Teška retardacija 20–34
Srednja retardacija 35–49
Umjerena retardacija 50–69
Granična retardacija 70–79
Stanford – Bineova skala

diferencira nekoliko kategorija stepena inteligencije (mjerenog rezultatima primjenjenog testa):

Opis stanja IQ
Subnormalnost → 70 :
Granična grupa 71 – 80
Tupost 81 – 90
Normalnost 91 – 110
Superiornost 111–120
Nadsuperiornost 121–140
Genijalnost 141 →

Napomena : po IQ, a ne u smislu specijalnih sposobniosti.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ {{cite web|last1=Tidy|first1=Colin|title=General Learning Disability|url=http://www.patient.info/doctor/general-learning-disability%7Cpublisher=Patient.info%7Cdate= 2013.
  2. ^ a b "Rosa's Law". Washington, D.C.: U.S.G.P.O. 2010. Pristupljeno 13 September 2013. 
  3. ^ a b Ansberry, Clare (2010). "Erasing a Hurtful Label From the Books". The Wall Street Journal. Pristupljeno 4 December 2010. Decades-long quest by disabilities advocates finally persuades state, federal governments to end official use of 'retarded'. 
  4. ^ a b Daily DK, Ardinger HH, Holmes GE (2000). "Identification and evaluation of mental retardation". Am Fam Physician 61 (4): 1059–67, 1070. PMID 10706158. 
  5. ^ a b Gale Encyclopedia of Medicine
  6. ^ Global Burden of Disease Study 2013, Collaborators (2015). "Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 301 acute and chronic diseases and injuries in 188 countries, 1990–2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013". The Lancet. PMID 26063472. doi:10.1016/S0140-6736(15)60692-4. 
  7. ^ Cummings, Nicholas A.; Rogers H. Wright (2005). "Chapter 1, Psychology's surrender to political correctness". Destructive trends in mental health: the well-intentioned path to harm. New York: Routledge. ISBN 0-415-95086-4. 
  8. ^ a b American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (Fifth iz.). Arlington, VA: American Psychiatric Publishing. ISBN 978-0-89042-555-8. Sažetak (15 July 2013). 
  9. ^ Salvador-Carulla L, Reed GM, Vaez-Azizi LM, etal (October 2011). "Intellectual developmental disorders: towards a new name, definition and framework for "mental retardation/intellectual disability" in ICD-11". World Psychiatry 3 (10): 175–180. PMC 3188762. PMID 21991267. 
  10. ^ John Cook (2001). "The "R" Word". Slate. 
  11. ^ a b Hadžiselimović R. (2005). Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6. 
  12. ^ Badano, Jose L.; Norimasa Mitsuma; Phil L. Beales; Nicholas Katsanis (September 2006). "The Ciliopathies : An Emerging Class of Human Genetic Disorders". Annual Review of Genomics and Human Genetics 7: 125–148. PMID 16722803. doi:10.1146/annurev.genom.7.080505.115610. Pristupljeno 2008-06-15. 
  13. ^ Siderius LE, Hamel BC, van Bokhoven H, etal (2000). "X-linked mental retardation associated with cleft lip/palate maps to Xp11.3-q21.3". Am. J. Med. Genet. 85 (3): 216–220. PMID 10398231. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19990730)85:3<216::AID-AJMG6>3.0.CO;2-X. 
  14. ^ Laumonnier F, Holbert S, Ronce N, etal (2005). "Mutations in PHF8 are associated with X linked mental retardation and cleft lip/cleft palate". J. Med. Genet. 42 (10): 780–786. PMC 1735927. PMID 16199551. doi:10.1136/jmg.2004.029439. 
  15. ^ McNeil, Donald G., Jr. (2006-12-16). "In Raising the World's I.Q., the Secret's in the Salt". The New York Times. Pristupljeno 2009-07-21. 
  16. ^ Wines, Michael (2006-12-28). "Malnutrition Is Cheating Its Survivors, and Africa's Future". The New York Times. Pristupljeno 2009-07-21. 
  17. ^ Sundaram S, Sivaswamy L, Makki M, Behen M, Chugani H (2008). "Absence of arcuate fasciculus in children with global developmental delay of unknown etiology: a diffusion tensor imaging study". J Pediatr 152 (2): 250–5. PMID 18206698. doi:10.1016/j.jpeds.2007.06.037. 
  18. ^ Columbia Electronic Encyclopedia, 2013
  19. ^ "cretin". The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition. Houghton Mifflin Company. 2006. Pristupljeno 2008-08-04. 
  20. ^ Howard-Jones, Norman (1979). "On the diagnostic term "Down's disease"". Medical History 23 (1): 102–04. PMC 1082401. PMID 153994. doi:10.1017/s0025727300051048. 
  21. ^ "Worst Word Vote". Ouch. BBC. 2003. Arhivirano s originala, 2007-03-20. Pristupljeno 2007-08-17. 
  22. ^ "SpecialOlympics.org". SpecialOlympics.org. Pristupljeno 2010-06-29. 
  23. ^ "R-Word.org". R-Word.org. 2010-06-18. Pristupljeno 2010-06-29. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]