Idi na sadržaj

Kina

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Narodna Republika Kina)
Za druga značenja, pogledajte Kina (čvor).
Narodna Republika Kina
中华人民共和国
中華人民共和國
Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó
Zastava Kine Grb Kine
Zastava Grb
Himna: "Marš dobrovoljaca"
Položaj Kine na karti
Položaj Kine
Glavni grad Peking
Najveći grad Šangaj[1]
Službeni jezik mandarinski kineski
Državno uređenje  
Xi Jinping
Li Qiang
Zakonodavstvo
Nezavisnost 1. oktobra 1949. 
Površina
• Ukupno
 9.596.9601 km2 (4.)
• Vode (%)
 2,8
Stanovništvo
• Ukupno
1.321.851.888 (procjena 2007) (1.)
140/km2 
Valuta renminbi ili yuan
1 Yuan se sastoji od 10 jiao
Vremenska zona UTC +8, ljeti UTC +9
Pozivni broj 861
Internetska domena .cn1
1 Vrijedi samo za Kinu bez teritorija Macao, Hong Kong i ostrva Taiwan, Kinmen i Matsu.
Datoteka:Mao proclaiming the establishment of the PRC in 1949.jpg
Mao Ce Tung proglašava nezavisnost Narodne Republike Kine 1949.

Kina (pojednostavljeno kinesko pismo: 中国; tradicionalno kinesko pismo: 中國; pinyin: Zhōngguó), službeno Narodna Republika Kina (pojednostavljeno kinesko pismo: 中华人民共和国; pinyin: Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó), jest suverena država koja se nalazi u istočnoj Aziji. Smještena je na istoku Azije, zauzevši gotovo četvrtinu azijskog kopna. Ima morsku obalu od 14.500 km i graniči sa četrnaest država: Vijetnam, Laos, Mjanmar, Butan, Nepal, Indija, Pakistan, Afganistan, Tadžikistan, Kirgistan, Kazahstan, Rusija, Mongolija i Sjeverna Koreja.

Sa površinom od 9,6 miliona km2 Kina je četvrta najveća država na svijetu kao i najmnogoljudnija država, s populacijom od preko 1,35 milijardi stanovnika. Narodna Republika Kina je jednopartijska država kojom upravlja Komunistička partija. Administrativno je podijeljena na 22 provincije, pet autonomnih regiona, četiri samoupravna grada (Peking, Tianjin, Šangaj i Chongqing) i dva regiona sa specijalnim statusom (Hong Kong i Makao). Kina tvrdi da je Tajvan njena 23. provincija.

Glavni grad je Peking dok je najmnogoljudniji grad Šangaj, ujedno i jedan od najmnogoljudnijih gradova svijeta.

Ime

[uredi | uredi izvor]

Ime Kina (engleski: China) je izvedena iz perzijske riječi "Chin" (چین), koja je izvedena iz sanskrita, to jeste riječi "Cīna" (चीन). Ovo je zabilježio portugalski istraživač Duarte Barbosa u svom dnevniku, 1519. godine. Dnevnik je preveden i objavljen u Engleskoj, 1555. godine, za kratko vrijeme je objavljen i u mnogim drugim evropskim zemljama. To je motivisalo mnoge istraživače, pisce i trgovce da istraže porijeklo imena te (u to vrijeme) mistične i daleke zemlje. Najpoznatija teorija o porijeklu imena Kine je to, da je riječ "Kina" (China) izvedena iz imena dinastije "Qin" (秦), dinastije koja je ujedinila Kinu u 3. vijeku p.n.e. Tu teoriju je u 17. vijeku predstavio Martino Martini. Ipak, niti jedan značajan pisani dokaz o porijeklu imena Kine nije pronađen.

Kineski naziv za Kinu je Zhōngguó (中国), a u prijevodu to znači "centralna nacija" ili "ujedinjena nacija".

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Historija Kine

Kineska civilizacija je jedna od najstarijih na svijetu, te seže 5000 godina u prošlost; kroz vladavine dinastija Shang, zatim Zhou, sve do dinastije Qing koja je vladala od početka 17. vijeka do 1912. godine kada se posljednji car iz te dinastije, tada šestogodišnji Pu-yi odrekao prijestolja, a predsjednik republike postao Yuan Shih-kai. Kinesku historiju obilježili su ratovi i revolucije, spomenimo samo prvi i drugi opijumski rat protiv Velike Britanije, a poslije i Francuske. Građanski rat 1927. - 1945. godine dio su novije kineske historije. Dug proces društvenih i političkih previranja svoj vrhunac je doživio 1949. godine uspostavljanjem komunističke republike, dok je druga poražena strana na čelu sa Kuomintang strankom se povukla na Tajvan.

Vlada

[uredi | uredi izvor]

Na čelu kineske države je Komunistička partija Kine.

Političke podjele

[uredi | uredi izvor]

Kina objedinjuje dva sistema: tržišno komunistički i tržišno kapitalistički.

Politička podjela

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Administrativna podjela NR Kine

Narodna Republika Kina je podijeljena na 22 pokrajine (省), vlada NR Kine smatra Tajvan (台湾) svojom 23 pokrajinom nad kojom nema kontrolu. Osim pokrajina Kina se dijeli i na 5 autonomnih regija (自治区) u kojima se nalaze manjine, te na 4 općine pod izravnom upravom vlade i na dvije posebne administrativne regije (特别行政区) koje uživaju poveću autonomiju.

22 provincije, autonomne regije i općine se obično nazivaju kontinentalnom Kinom, taj izraz isključuje Makao, Hong Kong i Tajvan.

Spisak administrativnih tijela pod upravom NR Kine:

Politička podjela NR Kine

Pokrajine

  • Anhui Anhuej (Ānhuī, 安徽)
  • Fujian Fuđjen (Fújiàn, 福建)
  • Gansu Gansu (Gānsù, 甘肃)
  • Guangdong Guangdung (Guǎngdōng, 广东)
  • Guizhou Guejdžou (Guìzhōu, 贵州)
  • Hainan Hajnan (Hǎinán, 海南), otok, “S južne strane mora”
  • Hebei Hebej (Héběi, 河北), “Sjeverno od rijeke”
  • Heilongjiang Hejlungđjang (Hēilóngjiāng, 黑龙江), “Rijeka crnog zmaja”
  • Henan Henan (Hénán, 河南), “Južno od rijeke”
  • Hubei Hubej (Húběi, 湖北), “Sjeverno od jezera”
  • Hunan Hunan (Húnán, 湖南), “Južno od jezera”
  • Jiangsu Đjangsu (Jiāngsū, 江苏)
  • Jiangxi Đjansji (Jiāngxī, 江西), “Zapadno od rijeke”
  • Jilin Jilin /Kirin/ (Jílín, 吉林)
  • Liaoning Ljaoning (Liáoníng, 辽宁)
  • Qinghai Ćinghaj (Qīnghǎi, 青海), “Modro/Tamnozeleno more (jezero)”, Kokonur
  • Shaanxi Šaansji (Shǎnxī, 陕西) > dva “a” radi razlikovanja od Shanxi
  • Shandong Šandung (Shāndōng, 山东), “Istočno od planine”
  • Shanxi Šansji (Shānxī, 山西), “Zapadno od planine”
  • Sichuan Sičuan /Sečuan/ (Sìchuān, 四川), “Četiri rijeke”
  • Yunnan Junnan (Yúnnán, 云南), ili “Južno od oblaka”
  • Zhejiang Džeđjang (Zhèjiāng, 浙江)

Autonomna područja


Gradovi u rangu pokrajina

  • Beijing (Peking, Běijīng, 北京), “Sjeverna prijestolnica”
  • Chongqing Čungćing (Chóngqìng, 重庆)
  • Shanghai Šanghaj /Šangaj/ (Shànghǎi, 上海), “Na moru”
  • Tianjin Tjenđin /Tjencin/ (Tiānjīn, 天津)


Posebne administrativne regije

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Reljef

[uredi | uredi izvor]
Tien Šan

Kina se po građi i postanku sastoji od triju golemih područja: stare sinijske mase na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i od mlađih nabranih planina na jugozapadu. Na planine otpada 33% (čak 26 % površine je više od 3000 m), na visoravni 26%, zavale i bazene 19%, nizine 12% i pobrđa 10% površine Kine.

Sinijska masa građena je od starih stijena, koje su se nabrale već u arhaiku, a paleozojske naslage koje leže na arhajskim nisu nabrane. Sjeverni dio sinijske mase razlomljen je rasjedima pa su neki dijelovi spušteni i pokriveni mladim naplavima.

Na reljef Kine velik je uticaj imalo poniranje indijske litosferne ploče pod euroazijsku, što je dovelo do izdizanja Tibeta i nastanka mlađega nabranog gorja Himalaje. S prosječnom visinom od 4000 m Tibet je najviša visoravan na Zemlji. Zbog njegova izdizanja nastao je niz golemih stepenica kojima se teren spušta s jugozapada prema sjeveru i istoku. Između sinijske mase i sibirskoga prakopna Angare nabrao se u paleozoiku kontinentalni zapadni dio Kine s visokim gorskim masivima: Tien Šan (7439 m), Džungarski Alatau (4463 m) i Mongolski Altaj. Ta gorja, građena od kristaličnih i metamorfnih škriljevaca, bila su u toku duge geološke prošlosti poravnana i u tercijaru, odnosno na početku kvarara izdignuta. Tien Šan je u mlađem tercijaru bio izdignut i rasjedima izlomljen u više planinskih lanaca.

Mt.Everest

Tibet okružuju sa juga Himalaja (Mt. Everest, 8850 m, najviši vrh na Zemlji), a sa sjevera gorje Kunlun (7723 m), na istoku je ograđen strmim gorjem Anyemaqen, Gongga, Hengduan i drugima, koja poprimaju meridijalni smjer pružanja. Između gorja Tien Shana na sjeveru i Kunluna na jugu nalazi se izolirana Tarimska zavala koja je nastala duž rasjeda u mlađem tercijaru i kvartaru. Pretežno je ispunjena naslagama šljunka, prapora i gline. Najveći dio Tarimske zavale je pješčana pustinja. Kroz sjeverni dio zavale protječe rijeka Tarim. Između istočnih ogranaka Tien Shana nalazi se depresija Turpam (–154 m), a sjeverno od Tien Shana Džungarska zavala. Najrasprostranenija zavala je Gobi, koja se prema istoku pruža do gorja Velikog Hingana (2034 m). To je pretežito valoviti kraj s malim isponima, a južni je dio prava pustinja. Područje između gorja Qiliana na zapadu i Taihanga na istoku pokriveno je debelim naslagama prapora.

Tibetska visoravan prema jugoistoku se stepenasto spušta preko ravnjaka Yunnan-Guizhou i Sichuanskog bazena. U nizinskom području najveći su Istočnokineska nizina u Mandžuriji, Velika nizina u donjem toku Huang Hea te naplavna ravnica u srednjem i donjem toku Yangtzea, koje su međusobno odvojene niskim gorjem. S najvećih planinskih dijelova, koji su pod vječnim snijegom, spuštaju se golemi ledenjaci.

Obala je uglavnom niska, a more uz obalu je plitko (200 m). Kini pripada 5400 ostrva.

Klima

[uredi | uredi izvor]

Osim geografskog položaja i reljefa na klimu Kine veliki uticaj imaju i monsuni. Dolinama velikih rijeka prodire uticaj okeana duboko u unutrašnjost kopna, sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1600 do 2000 mm padavina), a sjeverni hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godišnja količina padavina ne prelazi 1000 mm. Suša je u sjevernom dijelu Kine vrlo česta. Znatnu količinu padavina dobija ciklonalnim kišama istočni dio Kine. Najmanje padavina dobijaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najviše južni krajevi Tibeta, zbog ljetnog monsuna. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na viskoim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska. Za izmjene monsuna tajfuni često pustoše jugoistočno primorje Kine.

Hidrografija

[uredi | uredi izvor]
Brodovi na rijeci Yangtze

Golema riječna mreža Kine pripada porječju Yangtzea (18,9%, treća rijeka po dužini na svijetu, 6300 km), Huang Hea – Žute rijeke (7,9%), Xi Jianga, Songhua, Jianga, Liaoa i Amura. Čak 35,7% površine Kine otpada na endoreična područja: u suhim, izoliranim zavalama kontinentalne Kine rijeke se ulijevaju u jezera, koja su bez otjecanja ili se gube u pijesku. U gornjem toku gotovo sve rijeke imaju velik pad, u donjem toku obiluju rastrošenim materijalom, koji se taloži u nizini, a naročito u delti Yangtzea. Zbog obilja nanosa, koji se jedan dio taloži i u koritu rijeke, riječna korita se povisuju, pa se rijeke često izlijevaju i tako nastaju velike poplave. Rijeka Huang He više je puta promijenila smijer donjeg toka i ušće.

U sjevernom dijelu Kine riječna mreža je dobro razvedena, ali se rijeke zimi zaleđuju. Glavna rijeka južne je Kine Xi Jiang, koja se razgranatom deltom ulijeva u Južnokinesko more. Južni dio Tibeta preko Inda, Brahmaputre, Irrawaddyja i drugih rijeka se odvodnjava u Indijski okean. Plovne su uglavnom veće rijeke u južnom i srednjem dijelu Kine, naročito Yangtze i Huang He. Plovni kanali, od kojih je najpoznatiji Veliki kanal, dug oko 1800 km, služe i za natapanje. Mreža kanala za natapanje omogućuje natapanje od 49,8 miliona ha poljoprivrednog područja. Kanali često nadomještaju ceste. Najviše jezera ima oko donjeg toka Yangtzea i po suhim zavalama u unutrašnosti Kine.

Biljni pokrov

[uredi | uredi izvor]

Južna Kina pretežno je prekrivena vlažnim suptropskim zimzelenim šumama, srednje bjelogoričnim, a sjeverna crnogoričnim šumama. Sečuanski kraj se odlikuje velikim brojem endemskih vrsta, a Mandžurija endemičnim vrstama četinjača. U Mandžuriji su raširene livade i pašnjaci, a na krajnjem istoku i stepe. Flora visokog planinskog pojasa ubraja se u vrstama najbogatije flore na svijetu. Šuma je jače razvijena na pristrancima koji su izloženi vlažnim vjetrovima. Na šumsko područje otpada oko 13,9% površine Kine. Najveći šumski kompleksi su u Mandžuriji i na planinama Sichuana. U Kini raste oko 3000 vrsta biljaka koje se koriste u medicinske svrhe. Suhe zavale u unutrašnjosti Kine i na sjeveru obrasle su travom i grmljem ili su polupustinje. Za vegetaciju, posebno za poljoprivredu, vrlo je značajno područje prapora oko srednjeg toka rijeke Huang He, koje je nastalo u pleistocensko ledeno doba eolskim nanosima prašine iz pustinjskih krajeva srednje Azije.

Privreda

[uredi | uredi izvor]
Neboderi Pudonga- Šangaj je glavni i najveći finansijski centar Kine

Od 1978. Kina provodi reforme radi preorijentacije na tržišnu privredu. Tokom 1978.–2002. godišnje je uvećavala BDP po prosječnoj stopi od 8,5%. Godine 2001. imala je BDP od 5500 milijardi USD, tj. BDP po stanovniku je iznosio 4.330 USD. Uprkos snažnom industrijskom razvoju Kina je ostala pretežno siromašna zemlja sa velikim regionalnim razlikama. Najrazvijenije područje je u priobalnom pojasu koji privlači gotovo sva strana ulaganja. Kineske pokrajine znatno se razlikuju po vrijednosti ostvarenog BDP-a po stanovniku (500 USD po stanovniku u Gansuu i Guizhouu, 24.000 USD u Hong Kongu).

U privrednoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i zaposlenih. Potkraj 2002. prema udjelu BDP-u vodeća je industrija (48%), zatim usluge (32%) i poljoprivreda (20%). U gradovima je nezaposlenost 10%. Procjenjuje se da je u seoskom području nezaposlenost puno veća. Strana ulaganja u Kinu tokom 1978-2002 iznosila su oko 400 milijardi USD (treća u svijetu po veličini stranih investicija). Prema prirodnim resursima Kina je jedna od najbogatijih zemalja. Posebno se izdvajaju izvori uglja, željezne rude, nafte, zemnog plina, žive, kalaja, mangana, aluminija, cinka, uz najveći hidropotencijal u svijetu.

Industrija čini 48% kineskog BDP-a

Glavni poljoprivredni proizvodi su: riža, pšenica, kukuruz, ječam, soja, krompir, sezam, uljana repica, lan, konoplja, šećerna trska, duhan. Uzgajaju se goveda, svinje, ovce, bivoli, jakovi i perad, a značajnu ulogu ima i ribolov. Glavni industrijski proizvodi su: željezo, čelik, cement, brodovi, građevinski materijal, hemikalije, obuća, porculan, hrana, igračke, namještaj, papir.

Uglavnom se izvoze mašine, elektrooprema, tekstil i konfekcija, oružje, obuća, igračke, računari, ugalj. Glavninu uvoza čine industrijski strojevi, vozila, nafta i derivati, plastika i roba široke potrošnje. Kina najviše trguje sa SAD-om, Japanom, Evropskom unijom, Tajvanom, Rusijom, Singapurom, Malezijom i Republikom Korejom.

Novčana je jedinica yuan (yuan renminbi, oznake Y i CNY; 1 juan = 10 jiaoa = 100 fena)

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva Kina je 1953. imala 590.194.715 stanovnika, a 2000. godine 1.265.830.000 stanovnika (bez Hong Konga i Macaa). Po broju stanovnika Kina je prva zemlja u svijetu. Prosječni godišnji porast broja stanovnika iznosi 1,07%. Po mjerenjima iz 2001. natalitet je 13,4‰, mortalitet 6,4‰, a smrtnost dojenčadi 39‰. Stanovništva u dobi do 14 godina ima 22,9%, od 15 do 64 god. 70,1%, a starijih od 64 god. 7%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 45,2% radne snage, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 17,3%, a u uslužnim djelatnostima 37,5% stanovništva. Nepismeno je 6,7% stanovništva. Kina ima 204 univerziteta i 1225 visokih škola. Čak 40 gradova ima više od 1 milion stanovnika. Uz Peking (Beijing) najveći gradovi su: Shanghai, Tianjin, Wuhan, Harbin, Shenyang, Dalian. U gradovima živi 36,1% stanovništva.

Gustoća prosječno iznosi 132,2 st/km2. Najrjeđe naseljen prostori su zapadni dio Tibeta sa 1 st/km2, Unutrašnja Mongolija s 20 st/km2, i Xinjiang-Uygur s 11 st/km2. U području srednjeg i donjeg toka rijeka Yangtze i Huang He gustoća je 200 do 600 st/km2. Delta Yangtzea, okolina Guangzhoua i neki dijelovi pokrajine Sichuana imaju više od 1000 st/km2. Neravnomjerna gustoća stanovništva se pokušala riješiti već početkom 20. vijeka kada je 1910. oko 10.000.000 osoba preseljeno u Mandžuriju. Seobe su se ponavljale 1960-ih i 1970-ih naseljavanjem gotovo pustih sjevernih i zapadnih krajeva. Znatan broj Kineza se iselio u velegradove jugoistočne Azije, u Ameriku i Australiju. Procjenjuje se da izvan Kine živi oko 50 miliona Kineza, kojih je osim u Hong Kongu i na Tajvanu najviše u Singapuru, Maleziji, Indoneziji, Tajlandu, te u SAD-u, Australiji i Kanadi.

Jezik i religija

[uredi | uredi izvor]

Službeni jezik je kineski. Tradicionalna kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika su: daoizam (taoizam), konfucijanizam i budizam. Ta tri filozofsko-religijska sistema su se kroz historiju međusobno prožimala. U Tibetu je raširen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Procjene o religijskoj pripadnosti građana Kine su veoma nesigurne, jer nema zvaničnih podataka. Tako prema izvještaju CIA World Factbook iz 2010. u Kini su u većini ateisti 52,2%, zatim slijede pripadnici budizma, kršćanstva 5,1; islama 1,8%, te tradicionalnih narodnih vjerovanja 21,9%. Prema istim izvorima, ima i vrlo mali broj hinduista (manje 0,1%) i jevreja te drugih (poput daoista i taoista) oko 0,7%.[2] Prema istraživanjima panel studije o kineskim porodicama (CFPS) iz 2010. Kinezi su većinom pripadnici narodnih vjerovanja ili se deklariraju ateistima (73,56%), dok ih se mnogo manje izjašnjava budistima (15,87%), drugih religijskih grupa poput taoista (7,6%), kršćanima (2,53%) i muslimanima (2-3%).[3]

Manjinski narodi

[uredi | uredi izvor]

Osim Kineza, koji čine oko 91,9% stanovništva, u Kini živi 55 naroda na koje otpada 8,1% stanovnika. Najbrojniji su narodi:

  • iz tibetsko-burmanske grupe: Yi (7.310.000), Tibetanci (5.110.000), Bai (1.770.000), Tujia (6.350.000), Hani (1.400.000) i Lisu (640.000)
  • iz tajske grupe Zhuang (17.230.000), Bouyeji (2.830.000), Dong (2.800.000), Li (1.240.000) i Dai (1.140.000)
  • iz grupe Miao-Yao: Miao (8.230.000), Yao (2.370.000) i She (700.000)
  • iz turkijske grupe: Ujguri (8.030.000) i Kazasi (1.240.000)
  • iz mongolske grupe: Mongoli (5.350.000)
  • iz mandžursko-tunguske grupe: Mandžurci (10.930.000)
  • iz mon-kmerske grupe: Va (390.000).

Posebne grupe čine kineski muslimani Hui (9.570.000) i Korejci (2.140.000).

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Chan, Kam Wing (2007). "Misconceptions and Complexities in the Study of China's Cities: Definitions, Statistics, and Implications" (PDF). Eurasian Geography and Economics. 48 (4): 383–412. doi:10.2747/1538-7216.48.4.383. Arhivirano s originala 15. 1. 2013. Pristupljeno 7. 8. 2011.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link) str. 395
  2. ^ CIA World Factbook Arhivirano 12. 11. 2015. na Wayback Machine, 2010. pristupljeno 10. jula 2017.
  3. ^ CFPS 2014 Data Arhivirano 25. 2. 2017. na Wayback Machine, 30. decembar 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kina
WikiAtlas ima mape na temu: Kina
Pregled
Uprava
Školovanje
Putovanje
Karte
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kina&oldid=3668401"