Duhan (proizvod)

Duhan je biljni proizvod, koji se dobija iz listova biljaka iz roda Nicotiana iz porodice Solanaceae. Od oko 75 vrsta iz tog roda, samo dvije vrste imaju veći značaj za proizvodnju duhana: virdžinijski duhan (Nicotiana tabacum) i divlji duhan (Nicotiana rustica). Vrste roda Nicotiana su porijeklom uglavnom iz Južne Amerike, a neke i iz Australije i Sjeverne Amerike. Među najvažnije sastojke duhana ubrajaju se nikotin, bezbojni, tečni alkaloid, kao i amonijak, celuloza i bjelančevine. U manjim količinama u njemu se mogu naći i prirodne smole, biljni vosak, škrob, šećeri, tanini, jabučna kiselina, limunska kiselina, dušična i oksalna kiselina, kalijeve soli, soda, kalk, magnezija, željezo i hlor. Ni danas nisu poznate sve supstance koje se mogu naći u duhanu, a procjenjuje se da je naprimjer u jednoj cigareti i njenom dimu sadržano od 6.000 do 12.000 različitih hemijskih supstanci.^[1] Iako je pušenje duhana proglašeno štetnim za zdravlje, a u mnogim zemljama svijeta reklamiranje duhanskih proizvoda gotovo potpuno zabranjeno ili ograničeno, duhanska industrija je i dalje značajan poslodavac, a porez i akcize na duhan značajan izvor prihoda u brojnim zemljama.

Osušeni listovi duhana uglavnom se koriste za pušenje cigareta, cigara, lula i šiša. Mogu se konzumirati i kao burmut, duhan za žvakanje, duhan za umakanje i snus.

Duhan sadrži stimulans koji izaziva veliku zavisnost, alkaloid nikotin, kao i harmala alkaloide.^[2] Upotreba duhana je uzrok ili faktor rizika za mnoge smrtonosne bolesti, posebno one koje pogađaju srce, jetru i pluća, kao i mnoge vrste raka. Svjetska zdravstvena organizacija je 2008. godine navela upotrebu duhana kao najveći svjetski uzrok smrti koji se može spriječiti.^[3]

Upotreba

Za postojanje biljke duhana i njenu upotrebu, zemlje Starog svijeta su saznale nakon Kolumbovih putovanja u Ameriku. Francuski ambasador u Portugalu Jean Nicot bio je prvi koji je donio duhan u Francusku kao ljekovitu biljku, a po njemu je kasnije nazvan i taksonomski rod kojem duhan pripada Nicotiana, kao i najvažniji hemijski sastojak u njemu - nikotin. Ispočetka je duhan u Evropi uzgajan kao ljekovita biljka. Listovi duhana su se stavljali na otvorene rane, a protiv želučanih tegoba pacijenti su pili sok od duhana. U jednoj knjizi o bilju iz 1656. godine, o duhanu se moglo pročitati: Ova biljka čisti grlo i glavu, otklanja bolove i umor, smiruje zubobolju, štiti ljude od kuge, tjera uši i buhe, liječi rane, kraste, stare čireve, ogrebotine i upale.^[4]

Oko 1650. godine veliki izborni knez Brandenburga Friedrich Wilhelm nakon ogromnih stradanja stanovništva u Tridesetogodišnjem ratu, naselio je Hugenote u opustošenim i nenaseljenim područjima u kojima je vladao. Oni su uveli duhan u svoju poljoprivrednu djelatnost. Već 1666. godine naseljeni Hugenoti u Mannheimu su počeli otvarati trgovine gdje se mogao kupiti duhan za žvakanje. Od 1688. sjetva duhana se proširila do Pfalza, kao i u ostala područja.

Svjetska proizvodnja i berba duhana u oko 120 zemalja na približnoj zasijanih 4,1 miliona hektara 2000. godine iznosila je 7,4 miliona tona. Narodna Republika Kina je sa 1,5 miliona hektara zasijanog duhana i udjelom u svjetskoj proizvodnji od 2,6 miliona tona je najveći svjetski proizvođač. Po statistikama FAO 1961. godine pod duhanom je u svijetu bilo zasijano 3,4 miliona hektara dok je ta površina 2010. godine iznosila 4 miliona hektara. Ovo znači rast proizvodnje od oko 17% uz istovremeni rast stanovništva u svijetu za 122%. Čisto statistički posmatrano, 1961. godine je na svakog čovjeka otpadalo oko 11 m² posijanog duhana, dok je ta površina 2010. opala na 5,8 m², što ugrubo uzevši daje da se taj broj prepolovio u odnosu na broj svjetskog stanovništva.

Kao korisna biljke za proizvodnju duhana danas samo dvije vrste imaju ekonomski značaj, od kojih postoje brojni varijeteti i sorte duhana. Daleko najrasprostranjenija vrsta duhana je virdžinijski duhan (lat. Nicotiana tabacum), kojem danas pripadaju gotovo sve sorte. Nakon žetve, duhan se prerađuje na odgovarajući način, a daleko najviše se troši za proizvodnju cigareta. U Evropi je do kraja 20. vijeka bile su proširene sorte havana, burley i friederichtaler. Ovo su tamne sorte koje se najčešće koriste za cigare ili u mješavinama za tamne cigarete. Sorta virdžinija je također vrlo proširena, a koristi se u mješavinama za svjetlije marke cigareta. U istočnoj Evropi raširena je i vrsta Nicotiana rustica, poznat i kao seljački ili divlji duhan. Ta sorta duhana, poznata i kao mahorka, danas se uzgaja još samo u Rusiji i Poljskoj.

Osušeni i očišćeni listovi duhana kojima se odstranjuju peteljke mogu se upotrebljavati u lulama ili se zamotavati kao cigarete, cigarilosi i cigare. Pri pušenju duhana najveći dio otrovnog nikotina sagorijeva, a samo mali dio isparava i inhaliranjem dospijeva u organizam. Dosta manje su rasprostranjeni oblici duhana za žvakanje ili ušmrkavanje. Konzumiranje duhana putem inhalacije, žvakanja ili ušmrkavanja je također povezano sa znatnim zdravstvenim rizicima. Opasnosti za zdravlje se manifestiraju od problema sa srcem, krvotokom, prokrvljenosti i impotencijom, a nerijetko može se javiti i razne forme raka. Mnogi od ovih rizika su povezani i sa pasivnim pušenjem. Konzumiranjem duhanskih proizvoda enormno raste rizik od nikotinske ovisnosti.

Duhan za vodene lule se sastoji iz mješavine duhana i sredstva za održavanje vlage (glicerin i/ili propilenglikol), a može sadržavati i aromatska ulja, esencije, melase ili šećere, a nekad se i aromatizira i voćem.^[5] Ranija upotreba ekstrakta duhana kao insekticida je zabranjena zbog opasnosti od akumuliranja nikotina u prehrambenim namirnicama.

Vanjski linkovi

O duhanu (bs)

Reference

^ Manfred G. Raupp: Die Entwicklung des Tabakanbaus in Deutschland unter besonderer Berücksichtigung der Entwicklung in der Gemeinde Staffort; 2. izd., Lörrach, oktobar 2012, Lörrach international, ISBN 978-3-9815406-3-5, str. 43.
^ Rudgley, Richard (1998). "Tobacco". The Encyclopaedia of Psychoactive Substances. London: Little, Brown and Company. ISBN 978-0316643474. OCLC 39129000. Arhivirano s originala, 27. 9. 2022. Pristupljeno 26. 11. 2017.
^ WHO Report on the Global Tobacco Epidemic 2008 : The MPOWER Package (PDF). World Health Organization. 2008. str. 6, 8, 20. ISBN 978-9240683112. OCLC 476167599. Arhivirano s originala (PDF), 1. 1. 2022. Pristupljeno 6. 10. 2022. Tobacco is the single most preventable cause of death in the world today.
^ citat po August Wilhelm von Babo: Der Tabak und sein Anbau; Nebst Anhang von Ph. Schwab und F. Hoffacker über die Cultur und Behandlung des Tabaks in Holland, Karlsruhe Herder 1852.
^ Warenverzeichnis für die Außenhandelsstatistik, izdanje 2013: Kapitel 24: Tabak und verarbeitete Tabakersatzstoffe, Statistisches Bundesamt, Wiesbaden, 2012. ISBN 978-3-8246-0963-5.

Dodatna literatura

"Cancer Facts & Figures 2015". American Cancer Society. Arhivirano s originala, 17. 1. 2017. Pristupljeno 23. 2. 2015.
G. Emmanuel Guindon; David Boisclair (2003). "Past, current and future trends in tobacco use" (PDF). Washington DC: The International Bank for Reconstruction and Development / The World Bank. Pristupljeno 2. 1. 2008.
Gilman, Sander L.; Zhou, Xun (2004). Smoke : A Global History of Smoking. London: Reaktion Books. ISBN 978-1861892003. OCLC 56967899.
Mathers, Colin; Boerma, Ties; Fat, Doris Ma (2008). The Global Burden of Disease : 2004 Update (PDF). World Health Organization. hdl:10665/43942. ISBN 978-9241563710. OCLC 264018380. Arhivirano s originala, 7. 2. 2022. Pristupljeno 6. 10. 2022.
Montesano, R.; Hall, J. (2001). "Environmental causes of human cancers". European Journal of Cancer. 37: 67–87. doi:10.1016/S0959-8049(01)00266-0. PMID 11602374.
Office of the Surgeon General (2001). "Surgeon General's Report — Women and Smoking". Department of Health and Human Services. Pristupljeno 6. 10. 2022.
Paul Lichtenstein; Niels V. Holm; Pia K. Verkasalo; Anastasia Iliadou; Jaakko Kaprio; Markku Koskenvuo; Eero Pukkala; Axel Skytthe; Kari Hemminki (2000). "Environmental and Heritable Factors in the Causation of Cancer — Analyses of Cohorts of Twins from Sweden, Denmark, and Finland". New England Journal of Medicine. 343 (2): 78–85. doi:10.1056/NEJM200007133430201. PMID 10891514.
Richard Peto; Alan D Lopez; Jillian Boreham; Michael Thun (2006). "Mortality from Smoking in Developed Countries 1950–2000: indirect estimates from national vital statistics" (PDF). New York: Oxford University Press. Arhivirano s originala (PDF), 24. 2. 2005. Pristupljeno 3. 1. 2009.
Samet, Jonathan M.; Yoon, Soon-Young, ured. (2001). "Women and the Tobacco Epidemic: Challenges for the 21st Century" (PDF). World Health Organization, The Institute for Global Tobacco Control, Johns Hopkins School of Public Health. Arhivirano s originala (PDF), 28. 11. 2003. Pristupljeno 2. 1. 2009.
WHO Report on the Global Tobacco Epidemic 2008 : The MPOWER Package (PDF). World Health Organization. 2008. str. 6, 8, 20. ISBN 978-9240683112. OCLC 476167599. Arhivirano s originala (PDF), 1. 1. 2022. Pristupljeno 6. 10. 2022.
Aristée Poché, L. (2002). Perique Tobacco Mystery and History: A Monograph.
Benedict, Carol (2011). Golden-Silk Smoke: A History of Tobacco in China, 1550–2010. ISBN 978-0520948563.
Brandt, Allan (2009). The Cigarette Century: The Rise, Fall, and Deadly Persistence of the Product That Defined America. ISBN 978-0786721900.
Breen, T. H. (1985). Tobacco Culture: The Mentality of the Great Tidewater Planters on the Eve of Revolution. ISBN 0691005966.. Source on tobacco culture in 18th-century Virginia str. 46–55
Burns, Eric (2006). The Smoke of the Gods: A Social History of Tobacco. ISBN 978-1592134823.
Cosner, Charlotte (10. 2. 2015). The Golden Leaf: How Tobacco Shaped Cuba and the Atlantic World. ISBN 978-0826520340.
Fuller, R. Reese (Spring 2003). "Perique, the Native Crop". Louisiana Life.
Gately, Iain (decembar 2007). Tobacco: A Cultural History of How an Exotic Plant Seduced Civilization. ISBN 978-0802198488.
Goodman, Jordan (2005). Tobacco in History: The Cultures of Dependence. ISBN 978-1134818402.
Graves, John (1980). From a Limestone Ledge: Some Essays and Other Ruminations about Country Life in Texas. ISBN 0394512383.
Grehan, James (2006). "Smoking and "Early Modern" Sociability: The Great Tobacco Debate in the Ottoman Middle East (Seventeenth to Eighteenth Centuries)". The American Historical Review. 111 (5): 1352–1377. doi:10.1086/ahr.111.5.1352. JSTOR 10.1086/ahr.111.5.1352. PMID 17907367.
Hahn, Barbara M. (2011). Making Tobacco Bright: Creating an American Commodity, 1617–1937. ISBN 978-1421402864.; examines how marketing, technology, and demand figured in the rise of Bright Flue-Cured Tobacco, a variety first grown in the inland Piedmont region of the Virginia-North Carolina border.
Hawks, S. N.; Collins, W. K. (1983). Principles of Flue-Cured Tobacco Production.
Killebrew, Joseph Buckner; Myrick, Herbert (1897). Tobacco Leaf, Its Culture and Cure, Marketing and Manufacture: A Practical Handbook on the Most Approved Methods in Growing, Harvesting, Curing, Packing and Selling Tobacco, Also of Tobacco Manufacture. Orange Judd Company. Source for flea beetle typology (str. 243)
Kluger, Richard (1999). Ashes to Ashes: America's Hundred-Year Cigarette War, the Public Health, and the Unabashed Triumph of Philip Morris. ISBN 978-0517451106., Pulitzer Prize
Murphey, Rhoads (2007). Studies on Ottoman Society and Culture, 16th–18th Centuries. ISBN 978-0754659310.
Neuburger, Mary C. (2012). Balkan Smoke: Tobacco and the Making of Modern Bulgaria. ISBN 978-0801465505.
Price, Jacob M. (1954). "The Rise of Glasgow in the Chesapeake Tobacco Trade, 1707–1775". The William and Mary Quarterly. 11 (2): 179–199. doi:10.2307/1922038. JSTOR 1922038.
Schoolcraft, Henry Rowe (1851). Historical and statistical information respecting the history, condition and prospects of the Indian tribes of the United States: Collected and prepared under the direction of the Bureau of Indian Affairs per act of Congress of March 3rd, 1847. Historical American Indian Press.
Shechter, Relli (2006). Smoking, Culture and Economy in the Middle East. ISBN 1845111370.
Tilley, Nannie M. (2012). The Bright Tobacco Industry, 1860–1929. ISBN 978-0807879535.

[raupp-1] Manfred G. Raupp: Die Entwicklung des Tabakanbaus in Deutschland unter besonderer Berücksichtigung der Entwicklung in der Gemeinde Staffort; 2. izd., Lörrach, oktobar 2012, Lörrach international, ISBN 978-3-9815406-3-5, str. 43.

[2] Rudgley, Richard (1998). "Tobacco". The Encyclopaedia of Psychoactive Substances. London: Little, Brown and Company. ISBN 978-0316643474. OCLC 39129000. Arhivirano s originala, 27. 9. 2022. Pristupljeno 26. 11. 2017.

[who_2008_mpower-3] WHO Report on the Global Tobacco Epidemic 2008 : The MPOWER Package (PDF). World Health Organization. 2008. str. 6, 8, 20. ISBN 978-9240683112. OCLC 476167599. Arhivirano s originala (PDF), 1. 1. 2022. Pristupljeno 6. 10. 2022. Tobacco is the single most preventable cause of death in the world today.

[babo-4] tat po August Wilhelm von Babo: Der Tabak und sein Anbau; Nebst Anhang von Ph. Schwab und F. Hoffacker über die Cultur und Behandlung des Tabaks in Holland, Karlsruhe Herder 1852.

[Warenverzeichnis2013-5] Warenverzeichnis für die Außenhandelsstatistik, izdanje 2013: Kapitel 24: Tabak und verarbeitete Tabakersatzstoffe, Statistisches Bundesamt, Wiesbaden, 2012. ISBN 978-3-8246-0963-5.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]