Treća moždana komora

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Treća komora
(Ventriculus tertius cerebri)
Gray734.png
Prikaz odnosa komora i površine mozga
Identifikatori
Gray's p.813
NeuroLex ID Third ventricle
Dorlands
/Elsevier
v_06/12853453
TA A14.1.08.410
FMA 78454
Anatomska terminologija
Pozivija treće moždane komore u mozgu čovjeka
Treća komora
Treća moždna komora

Treća komora (lat. ventriculus tertius) je jedna od četiri povezane šupljine komorskog sistema u ljudskom mozgu. To je središnji rascijep u međumozgu između dva talamusna dijela, ispunjena moždanom tekućinom. Nalazi se u srednjoj liniji, između lijeve i desne bočne komore. Prolaz kroz treću komoru je interthalamska adhezija, koja sadrži talamske neurone i vlakna za povezivanje i dva talamusa.[1][2]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Treća komora komunicira sa bočnim komorama: sprijeda preko međukomornih otvora (putem Monroove veze). Također je povezana i sa četvrtom komorom unazad, preko moždani akvaduktmoždanog akvadukta (preko Sylviusove veze).

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Treća komora se, kao i drugi dijelovi sistema moždanih komora, razvija od centralnog kanala u nervnoj cijevi. Naime, ona potiče iz dijela cijevi koja je prisutna u razvoju prednjeg mozga (prosencephalon), a potom u razvoju dijencefalona[3]

Granice[uredi | uredi izvor]

Treća komora je, na lijevoj i desnoj strani, omeđena talamusom i hipotalamusom na leve i desne strane. To je vršna ploča oblika prednjeg zida. Pod se formira od hipotalamusne strukture, a krov od ependima, donje obloge tela choroidea treće komore.

Izbočine[uredi | uredi izvor]

Na prednjoj površini treće komore postoje dvije izbočine:

Osim toga, postoje dvije izbočine na zadnjoj površini, iznad moždanog akvadukta:

U tijelu treće komore je vidljiv mali otvor za odljevaanje iz sistema moždanih komora. Ovo je formirano tamo gdje se spajaju dva talamusa zajedno u međutalamskoj adheziji (koja se ne vidi u svih ljudi).[4][5][6][7][8]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Pod treće komore formira hipotalamusna struktura, gdje se može obaviti otvorena hirurški zahvat između bradavičastim organima i hipofize u postupku koji se naziva [[endoskopska treća ventrikulostomija] ]. Operacija se može preporučiti, kako bi se oslobodilla dodatna tekućina uzrokovana hidrocefalusom.

U nekoliko istraživanja pronađeni su dokazi da je proširenje moždanih komora može biti povezano s velikim depresijijama, a posebno proširenjem treće komore.[9][10][11] These observations are interpreted as indicating a loss of neural tissue in brain regions adjacent to the enlarged ventricle, leading to suggestions that cytokines and related mediators of neurodegeneration may play a role in giving rise to the disease.[12][13][14]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC.
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4: http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  3. ^ Le, T.; Bhushan, V.; Vasan, N. (2010). First Aid for the USMLE Step 1: 2010 20th Anniversary Edition. USA: The McGraw-Hill Companies, Inc. str. 126. ISBN 978-0-07-163340-6. 
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  6. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  7. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  8. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  9. ^ Hendrie, C.A.; Pickles, A.R. (2009). "Depression as an evolutionary adaptation: Implications for the development of preclinical models". Medical Hypotheses 72: 342–347. PMID 19153014. doi:10.1016/j.mehy.2008.09.053. Pristupljeno September 25, 2013. 
  10. ^ Hendrie, C.A.; Pickles, A.R. (2010). "Depression as an evolutionary adaptation: Anatomical organisation around the third ventricle". Medical Hypotheses 74: 735–740. PMID 19931308. doi:10.1016/j.mehy.2009.10.026. Pristupljeno September 25, 2013. 
  11. ^ Sheline, Yvette (August 2003). "Neuroimaging studies of mood disorder effects on the brain". Biological Psychiatry 54: 338–352. PMID 12893109. doi:10.1016/s0006-3223(03)00347-0. Pristupljeno September 25, 2013. 
  12. ^ Manji, Husseini K.; Quiroz, Jorge A.; Sporn, Jonathan; Payne, Jennifer L.; Denicoff, Kirk; Gray, Neil A.; Zarate Jr., Carlos A.; Charney, Dennis S. (April 2003). "Enhancing neuronal plasticity and cellular resilience to develop novel, improved therapeutics for difficult-to-treat depression" 53. str. 707–742. Pristupljeno September 25, 2013. 
  13. ^ Miller, A. H.; Maletic, V.; Raison, C. L. (2009). "Inflammation and its discontents: the role of cytokines in the pathophysiology of major depression". Biological Psychiatry 65 (9): 732–741. PMID 19150053. doi:10.1016/j.biopsych.2008.11.029. 
  14. ^ Raison, C. L.; Capuron, L.; Miller, A. H. (2006). "Cytokines sing the blues: inflammation and the pathogenesis of depression". Trends in Immunology 27 (1): 24–31. PMC 3392963. PMID 16316783. doi:10.1016/j.it.2005.11.006. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]