Idi na sadržaj

Turkijski jezici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Turkijski jezici su jezička porodica kojom govore raznovrsni narodi širom ogromne oblasti koja se proteže od Istočne Evrope do Sibira i zapadne Kine, sa procjenom od nekih 100–130 miliona domaćih govornika. Turkijski jezici se uopćeno smatraju dijelom altajske jezičke porodice.

Sam turski jezik pripada ovoj grupi turkijskih jezika; najveći broj govornika turskog jezika (turkijskih jezika) je u Anadoliji.

Turkijska plemena i njihovi jezici su se miješali tokom vijekova, čineći objektivnu klasifikaciju teškom.

Različiti elelmenti su prešli u turkijske jezike naročito iz arapskog, kineskog, persijskog i ruskog, dok su različiti elelmenti iz turkijska jezika prešli u mađarski i perzijski, prenoseći se sve do Indije, udaljenih sjevernih krajeva Rusije, a moguće čak i do Sjeverne Amerike.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Lars Johanson, Eva Csato, The Turkic Languages, (Routledge May 1998) ISBN 0-415-08200-5. Najiscrpnija i najskorija studija turskih jezika koja se može naći na engleskom.
  • Kurtulus Oztop et al, Dictionary of Turkic Languages, (Routledge, April 1999) ISBN 0-415-16047-2. Two thousand English headwords translated into eight Turkic languages.