Idi na sadržaj

Zrinko Tutić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zrinko Tutić jedan je od najznačajnijih bosanskih i hrvatskih kantautora zabavne muzike zadnjih tridesetak godina. Rođen je 2. marta 1955. u Banjoj Luci,[1] a značajniju muzičku karijeru počinje u Zagrebu. Bio je član pop grupe «Selekcija» u kojoj potpisuje kompozicije kao autor muzike, stihova i aranžmana. Krajem 1973. diskografska kuća "Jugoton" objavljuje singlicu s pjesmama «Stari kovači» i «Magle». Kao kopozitor prvi put se pojavljuje na Zagrebačkom festivalu 1974., kad Ksenija Erker pjeva njegovu pjesmu «Doći će dan», a kao kantautor pojavljuje se prvi put 1977. sa skladbom «Nepoznata, tako ću te zvati». Od 1977. do 1980. napisao je više od sto songova za djecu, što je okrunio televizijskim mjuziklom «Bajka o maslačku» na stihove Sunčane Škrinjarić te muzikom za TV-seriju «Marko Marulić».

Na Zagrebfestu 1981. pojavljuje se s pjesmom «Doris» što je bio početak niza od četiri kantautorska albuma («Doris», «Plavi leptir», «Pola jabuke», «Zrinko Tutić»), zaključno s 1985. godinom. 1997. godine objavljuje i dvostruki kompilacijski album «Dnevne temperature» s odabranim pjesmama s kantautorskih albuma.

Tri puta njegove pjesme predstavljaju Jugoslaviju i Hrvatsku na Eurosongu. Prvi put je to u Bergenu 1986. s pjesmom «Željo moja» u izvedbi Doris Dragović. Nakon toga u Zagrebu 1990. Tajči izvodi «Hajde da ludujemo», a 1996. Tutić u Oslo odlazi s pjesmom «Sveta ljubav», koju je pjevala Maja Blagdan i s kojom je osvojio visoko četvrto mjesto.

Godine 1991. piše «Moju domovinu», te kao autor i producent potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida («Za djecu Hrvatske», «Kad bi svi»…). Autor je muzike za pet dugometražnih filmova: «Zlatne godine», «Putovanje tamnom polutkom», «Nausikaja», «Kad mrtvi zapjevaju» «Garcia». Za «Putovanje tamnom polutkom» 1995. i «Kad mrtvi zapjevaju» 1998., na Pulskom filmskom festivalu dobija Zlatne arene. Do 2000. godine autor je televizijskog muzičkog identiteta (najave) Hrvatske radio televizije. Autor je zvučnog identiteta Evropskog prvenstva rukometaša održanog u Zagrebu i Rijeci 2000. godine. Kao producent potpisuje više od 30 visokotiražnih albuma, a njegove pjesme pjevaju: Severina Vučković, Maja Blagdan, Massimo, Doris Dragović, Ivan Mikulić, Željko Bebek, Davor Radolfi, Neda Ukraden, Mišo Kovač, "Novi fosili", Sanja Doležal, Matteo, Tereza Kesovija, Tajči. Vlasnik je i glavni producent tvrtke Tutico, izdavačke kuće i koncertne agencije koja postoji od 1992. godine.

Osnivač je i član Upravnog odbora hrvatske diskografske nagrade "Porin", od 2000. do 2004. bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od 2004. je glavni sekretar i direktor nagrada Instituta hrvatske muzičke industrije. Živi u Zagrebu.

Festivali

[uredi | uredi izvor]
  • "Loša pjesma" - Zagrebfest 1978.
  • "U tebi je nešto" - Zagrebfest 1979.
  • "Doris" - Zagrebfest 1981.
  • "Santa Marija" -Zagrebfest 1992. (duet sa Zlatanom Stipišićem Gibonnijem)

Uspjesi

[uredi | uredi izvor]
  • "Manuelle" (Duet: Jadranka Stojaković & Zrinko Tutić)
  • "Morena"
  • "Bježi, bježi djevojčice"
  • "Sviđa mi se kada svira harmonika"
  • "Putovanje tamnom polutkom"
  • "Ne volim te više"

Diskografija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Zrinko Tutić". Discogs (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 7. 2018.


Nedovršeni članak Zrinko Tutić koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.