Poštanska marka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Marke Mauritiusa iz 1963. godine

Poštanska marka je obično na komadu papira utisnuta novčana protuvrijednost poštanske usluge. Poštanske marke izdaju pošte da bi označile naplaćene troškove za transport pisama, paketa, razglednica ili nekih drugih poštanskih pošiljki. Pošta označava sa žigom da je poštanska marka upotrebljena i na žigu se nalazi datum, naziv pošte, kao i ponekad vrijeme poništavanja marke. Marke su nazubljene radi lakšeg odvajanja iz bloka. Na poštanskoj marki nalazi se obično:

  • naziv države koja je marku izdala,
  • nominalna vrijednost,
  • motiv predstavljen grafičkim rješenjem,
  • popratni tekst,
  • amblem pošte,
  • godina izdavanja,
  • autor marke.

Postoje izdanja koja na sebi nemaju sva svojstva. Tako npr. poštanske marke Velike Britanije na sebi ne nose naziv države.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prva poštanska marka one Penny black iz 1840. godine, Velika Britanija
Najskuplja poštanska marka na svijetu tre skilling iz 1853. godine, Švedska

Prve ideje o uvođenju poštanskih marki u promet pripisuju se slovencu Lovrencu Koširu, koji je 1835. godine predložio austrijskom ministarstvu trgovine, kao zamjenu sistema naplate poštarine od primaoca pošiljke, naplatu već od pošiljaoca. Time bi se omogućilo širenje pošte, kao i mogućnost slanja pošiljki i drugim ne tako bogatim staležima. Pošiljke bi se frankirale po uzoru na postojeće taksene marke. Prijedlog je od strane austrijskih službenika odbijen. U isto vrijeme sa istom idejom se bavio i James Chalmers, koji je tri godine kasnije napravio prvi nacrt za poštansku marku. Ovaj predlog je prihvatio Sir Rowland Hill, zadužen za reformu engleske pošte. 1. maja 1840. godine izlazi prva poštanska marka, nazvana one Penny black, koja se pušta u opticaj 6. maja 1840. godine, mada postoji primjerak sa datumom 2. maja 1840. godine. Motiv je izabran od 1100 prijedloga, te se na marki nalazi portret kraljice Viktorije na crnoj pozadini i u vrijednosti od jednog pennija. Grafičku izradu obradio je Henry Corbald. U Evropi uskoro izlaze marke i u drugim državama kao npr.:

Glavne osobine poštanskih maraka[uredi | uredi izvor]

Oblik i veličina[uredi | uredi izvor]

Oblik poštanskih marki je obično četverokut u raznim omjerima stranica. Zbog lakšeg tiska i odvajanja iz tabaka, format je ostao još od početka izdavanja. Pošte nekih zemalja izdaju u zadnje vrijeme izdanja raznih oblika, trokutaste su još u 60-tim godinama bile česte u izdanjima francuske pošte i pošta afričkih zemalja koje su u bile francuske kolonije, dok se okrugle markice pojavljuju u nekoliko zadnjih godina, pogotovo u izdanjima sa motivom nogometa. Poznata su također izdanja u obliku srca koja imaju više filatelističku i reklamnu vrijednost, obično povodom dana sv. Valentina. Poznati su također i drugi oblici kao romb, osmerokut, peterokut, šesterokut, izgled geografske karte, banane, kokosovog oraha, grba države itd. Pošta Butana je 1973. godine izdala seriju od 7 okruglih poštanskih maraka, koje su ujedno i gramofonske ploče sa narodnom muzikom, historijom i himnom Butana. Veličina je obično određena podjelom na redovne i prigodne marke. Tako da su redovne marke po pravilu manjeg formata, jednostavnije izrade i visokog tiraža, a prigodne veće, kvalitetnije izrade, tiska i manjeg tiraža. Po pravilu se format marke definiše kao B x H gdje je B širina (vodoravno), a H visina (okomito) poštanske marke.

Nazubljenje[uredi | uredi izvor]

Nazubljenje je oblik razdvajanja poštanskih maraka iz bloka. Blokovi se nakon izrade perforiraju u pravilnim razmacima okomito i vodoravno, te tako nastaje nazubljenje. U početku su se marke tiskale bez perforacije, te su se na šalteru prilikom prodaje, rezale makazama. Razvojem tehnologije, omogućeno je perforiranje blokova, čime je omogućeno brže odvajanje iz bloka. Za razliku od maraka koje su rezane iz bloka, marke su ručno perforirane i na šalteru, te je to dovodilo do toga da iste marke imaju različito nazubljenje. Nazubljenje se internacionalno mjeri po broju perforacija (zubaca) na dužini od 2 cm, a označava se npr. brojevima Ks 12½ : 9. Prvi broj označava da na širini od 2 cm su 12½ zubaca. Drugi broj označava nazubljenje po visini. U slučaju različitog nazubljenja, nazubljenje označavamo po sistemu:

  • 11 : 9½ : 12 : 11, gdje vrijednosti idu slijeva na desno i te vrijednosti označavaju nazubljenje gore-lijevo-dolje-desno.
  • dvostrano ili trostrano nazubljenje, kod marki iz karneta, po kom se može odrediti položaj marke u karnetu. Kod ovog nazubljenja jedna je strana ravna.

Ispred nazubljenja u katalogu obično stoji slovčana oznaka nazubljenja, koja je u zavisnosti od jezika na kojem je katalog tiskan, označava vrstu nazubljenja. Nazubljenje se mjeri upoređivanjem sa posebnim ključem, raznim mehaničkim šablonima, kao i posebnim kompjuterskim programima. Osim ovih nazubljenja, postoje tzv. sigurnosna nazubljenja koja se prepoznaju po jednom ili više specijalnih zubaca, kojima se onemogućava krivotvorenje. Prema vrsti perforacija razlikujemo slijedeća nazubljenja:

  • bez nazubljenja, su poštanske marke koje se režu, ili na šalteru prilikom prodaje ili odmah nakon tiskanja. Razlozi su obično, nedostatak mogućnosti zupčanja kao i financijska ušteda kroz povoljniju izradu, kao i na samom početku izdavanja poštanskih marki kada su se skoro sve niže kategorije ( novinske marke, paketne marke...) proizvodile bez nazubljenja. U zadnje vrijeme rijetke, mada je poznato izdanje Bh. pošte iz 1992. godine sa serijom tadašnjeg grba Republike Bosne i Hercegovine, koje gotovo nije bilo u opticaju zbog rata u BiH. Danas se mogu naći na tržištu mnogobrojne krivotvorine, te je marku bez nazubljenja, pogotovo ako ima veću katalošku vrijednost, potrebno stručno ispitati ili uporediti sa katalogom, da li uopće postoji izdanje bez nazubljenja.
  • bez nazubljenja, ali sa šalterskim perforiranjem, su marke koje su krajem 19. stoljeća i početkom 20-tog zupčene na šalterima vrlo jednostavnim noževima. Tako su poznata izdanja koja imaju nepravilna nazubljenja i prilično oštečene zupce.
  • Linijsko nazubljenje je jedno od prvih načina nazubljenja. Blok se perforira prvo u jednom pravcu (npr. vodoravno), nakon čega se okreće, te se perforira u drugom pravcu. Postupak je prilično neprecizan, te su marke sa ovim nazubljenjem različite veličine i kutovi markica su obično nepravilni ili oštećeni.
Prikaz linijskog nazubljenja
Line perforation1.png Line perforation2.png
vodoravno okomito
  • Obično češljasto nazubljenje. Blok se perforira sa tri strane istovremeno i to jednom vodoravno i dva puta okomito. Perforira se red po red. Osobina ovog nazubljenja je da su kutovi poštanskih markica očuvani i pravilnog izgleda.
Prikaz običnog češljastog nazubljenja
Comb perforation1.png Comb perforation2.png
Prvo zupčenje, Drugo zupčenje
  • Križno češljasto nazubljenje,
  • Blok nazubljenje je nazubljenje u kojem se blok istovremeno perforira. Ne razlikuje se od češljastog nazubljenja, osim po tome, da je za proizvodnju kraći proces izrade. Time se obično ograničava format poštanskih marki, jer se pošte zbog niskih troškova odlučuju za nekoliko formata.
Prikaz blok nazubljenja
Harrow perforation.png
Blok nazubljenje
  • Mješovito nazubljenje je danas vrlo rijetko. Označava nazubljenje koje je na marki okomito i vodoravno različito. Obično nastaje ako se velika serija vodoravno perforira, te se naknadno okomito zupča na drugoj mašini.


Vodeni žig[uredi | uredi izvor]

Vodeni žig na poleđini poštanske marke britanskih kolonija, sa motivom krune i oznakom CA - Crown agent

Vodeni žig je vid zaštite poštanskih marki utiskivanjem žiga u papir. Radi se o specijalnom žigu, koji je na papiru otisnut u pravilnim oblicima i pravilnim razmacima. Vidljiv je pod ultraljubičastim svjetlom, ali i pod normalnim osvijetljenjem. Slične žigove tiskaju se na novčanicama, kao zaštita od krivotvorenja. U filateliji je od posebitog značaja položaj i pravac vodenog žiga na marki. Tako se može razlikovati marka na kojoj je vodeni žig zaokrenut za 90° ili za 180°. Filatelistička vrijednost se može razlikovati od standardnog položaja. Motiv vodenog žiga je obično vezan sa simbolikom, tradicijom pošte i države izdavanja, te se mogu razlikovati kraljevske krune, historijski simboli, ime države, kao i jednostavna grafička rješenja biljaka i životinja.

Materijal (papir)[uredi | uredi izvor]

Razvojem tehnologije, papir za tiskanje marki se od prvobitnog relativno nekvalitetnog papira, razvio u visokokvalitetni papir sa raznim vidovima zaštite. Najčešće korišteni materijal za tiskanje poštanske marke je visokovrijedni papir koji u svom sastavu ima fluoroscentne materije, koje onemogućavaju krivotvorenje, te omogućavaju kontrolu pri automatskom žigosanju na automatima, prilikom otpreme poštanskih pošiljki. U početku se na marke dodatno utiskivala fluoroscentna zaštita obično u vidu uske fluoroscente trake, te postoje izdanja sa i bez zaštitne trake. Kvalitetni zahtjevi papira odnose se također na trajnost, sposobnost držanja boje, ljepila na poleđini, određenu debljinu papira, kao i mehaničke osobine papira moraju zadovoljavati kriterije koje postavljaju pošte prilikom automatskog očitavanja, žigosanja, sortiranja i otpreme poštanskih pošiljki. Postoje i izdanja pojedinih pošta koja su na drugim materijalima, kao npr.:

No svi drugi materijali osim papira, pokazali su se nepraktičnim za upotrebu, te su ta izdanja više pogodna za filateliste i završavaju obično u albumima, neupotrebljena u poštanskom prometu.

Papir koji se koristi u tiskanju poštanskih marki može se podijeliti na:

  • Ručno izrađeni papir,
  • Vlaknasti papir,
  • Papir sa svilenim koncem,
  • Papir u boji
  • Visokokvalitetni papir,

Tisak[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Kvalitet gumene poleđine[uredi | uredi izvor]

Na poleđini poštanske marke nalazi se tanki nanos ljepila ili gume koja u dodiru sa vodom reagira, te se time aktiviraju ljepljive materije. Danas se gumeni nanos nanosi na prazan blok prije tiskanja, dok se ranije ljepilo nanosilo tek nakon završenog tiskanja, obično ručno četkom. Na početku su se koristila ljepila životínjskog porijekla, kasnije ljepila na biljnoj bazi. Danas se uglavnom koristi ljepila na osnovi sintetičkog polimera poli-vinil-alkohola. Glavna je osobina svih ljepila da reagiraju u dodiru sa vodom ili povećanim stepenom vlažnosti, te se aktiviranjem ljepljivih materija, omogućava ljepljenje marke na poštansku pošiljku. Neke pošte danas isključivo koriste samoljepljive marke, npr. pošta SAD-a, dok neke povremeno izdaju samoljepljive marke. One se po pravilu teško odvajaju od papira te su za filateliju relativno manje vrijedne. Na tržištu se pojavljuju otopine koje omogućavaju odvajanje od papira samoljepljivih marki, mada kvalitet zaostaje od tzv. standardnog gumiranja. Pokušaji njemačke pošte pedesetih i osamdesetih godina da u ljepilo dodaju mirišljave materije (sa okusom mente i sl.) ostao je kao eksperiment i nije prešao u praksu.

Kvalitetno možemo prepoznati dobro gumiranje, po tome da zalijepljena marka zadržava oblik i ne gužva se nakon što je odlijepimo sa papira i presujemo.

Vrste poštanskih maraka[uredi | uredi izvor]

Redovne marke[uredi | uredi izvor]

Dio serije redovnih maraka Luksemburga

Redovne marke služe u poštanskom prometu za naplatu poštanskih troškova. Tiraž im je obično visok, pa se može reći gotovo neograničen, kao i vrijeme u kojem se koriste. Izdaju se u vrijednostima poštanskih pošiljki kao i dodatnim vrijednostima koje omogućavaju kombiniranje za naplatu poštanske pristojbe. Grafički su nižeg kvaliteta i izdaju se velikim tabacima ili rolama (trakama). Također se izdaju u karnetima i mogu pri kupovini većih količina u nekim se poštama povoljnije kupiti. Danas neke pošte npr. austrijska, izdaje redovne marke u samoljepljivim rolama u količini od 100 komada, koje kvalitativno odudaraju od standarda i imaju za cilj uštedu na šalteru pri radu sa poštanskim pošiljkama.

Prigodne marke[uredi | uredi izvor]

Serija prigodnih maraka iz Gornje Volte

Prigodne marke su izdanja povodom nekih godišnjica, sportskih događaja, rođendana poznatih osoba, marke sa motivima flore i faune, automobila, itd. Vrijednost im je obično veća i tiraž im je ograničen. Kvalitativno imaju bolje grafičko rješenje i tiskane su na boljem papiru. Postoje prigodne marke u serijama, kao i pojedinačne prigodne marke. Nominalna vrijednost im je veća i neke ih pošte prodaju samo na pojedinim specijaliziranim šalterima. Ponekad im je ograničeno vrijeme prodaje, te se povlače iz prodaje, mada danas sve rjeđe.

Marke iz automata[uredi | uredi izvor]

Marka iz automata njemačke pošte u vrijednosti 10 pfenninga

Marke iz automata su obično samoljepljive marke na kojima je otiskana vrijednost naplaćene poštarine. Automatizacija procesa u sortiranju i frankiranju pošte dovela je do upotrebe automata za markiranje u nekim poštama. Praktično su sve vrijednosti moguće, jer se direktno na automatu utipkava vrijednost. Izdanja su obično jednostavna, pravokutnog oblika, na bijelom papiru, ponekad u boji i često sa grbom pošte na naličju. Osim toga naznačena je vrijednost, datum, kao i pošta izdavanja. U filateliji nisu posebno omiljeni tip, mada ih svi veći katalozi katalogiziraju. Kataloška vrijednost se određuje paušalno za svaki primjerak, te u zavisnosti od nominalne vrijednosti, dodaje se vrijednost proporcionalna nominalnoj vrijednosti. U Evropi gotovo svaka veća državna pošta, koristi marke iz automata. Ponekad se može naći, npr. u izdanjima španske pošte posebna izdanja, koja sa specijalnim motivom obilježavaju neki datum. Ne treba ih mijenjati sa dodatnim vinjetama, naljepnicama za preporučene pošiljke.

Službene marke[uredi | uredi izvor]

Službene marke, ponekad nazvane taksene marke, služe za naplatu državnih taksi, te zapravo ne spadaju u filatelistička izdanja. Ta izdanja pošte često preuzimaju, obično u ratnim uslovima, uslijed visoke inflacije, nedostatka poštanskih marki na tržištu, te ih sa dodatnim žigom ili bez, puštaju u promet. U novije vrijeme su ta izdanja rijetka, te su za filateliju interesantnija izdanja sa početka dvadesetog stoljeća, kao npr. marke Austrije i Njemačke.

Porto marke[uredi | uredi izvor]

Porto marke su marke kojima se naplaćuje poštarina od primaoca pošiljke u slučaju da je ista na pošiljci nedovoljna. Danas su gotovo nepoznate, te ih gotovo nijedna pošta ne izdaje. Obično su jednostavnijeg grafičkog rješenja, te istog motiva, sa raznim vrijednostima u raznim bojama. U prvoj fazi razvoja pošte, kada se poštarina naplaćivala od primaoca, nile su zapravo naznaka poštaru koliku nadoknadu mora naplatiti od primaoca. Kasnije se razvila u obaveznu marku dodatnim frankiranjem, ali vjerovajtno zbog razvoja poštanskih usluga i mogućnosti indirektnog preuzimanja pošiljki, ove su marke izgubile na važnosti. Nakon ukidanja porto marki u nekim državama, te su puštane u promet kao obične redovite marke. Poznate su porto marke iz Austije, koje su raspadom Austro-Ugarske monarhije korištene sa raznim žigovima, na kojima je obično stajalo ime novonastale države ili područja. Pošta Jugoslavije je također imala porto marke, koje su izdavane do osamdesetih godina ovog stoljeća.

Doplatne marke[uredi | uredi izvor]

Doplatne marke su obavezna dodatna naknada na poštansku pošiljku u nekoj određenoj vrijednosti, ili procentualnim udjelom u stvarnoj vrijednosti naplaćena poštarine. Vrijednost im je vremenski ograničena, te se nakon isteka povlače iz prometa i uništavaju. Svrha naplate pristojbe sa dodatnim markama je obično humanitarne prirode, povodom sedmice Crvenog križa, Dana borbe protiv tuberkuloze, ili je prihod namjenjen izbjeglicama iz ratnog područja, područjima zadesenim elementarnim nepogodama i sl. Grafički su jednostavno rješene, sa tiražom koji zadovoljava prosječnu potražnju na tržištu. Filatelistički nisu osobito vrijedne, mada ih većina kataloga katalogizira sa minimalnom vrijednošću. Zbog jednostavnije upotrebe često se tiskaju kao samoljepljive.

Novinske marke[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Telegrafske marke[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Paketne marke[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Privatne marke[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vojne marke (marke za ratišta)[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: