Uroš Bogunović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Uroš Bogunović "Roca" (15. decembar 1914 – 27. maj 2006) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Njegovi roditelji Ilija i Jovanka doselili su u Drvar iz Like, iz sela Suvaje kod Srba. Uroš je, osim Branka, imao još tri brata (Ljubu, Nikolu (Ninu) i Mitu), kao i tri sestre (Milevu, Nataliju (Natu) i Dušanku). Neposredno pred rat radio je u željezničkoj ložionici u Banjoj Luci. Kada je počeo ustanak, najprije je bio pomoćnik političkog komesara Šeste krajiške udarne brigade, a ubrzo zatim i zapovjednik te brigade. Kasnije je u toku rata bio zamjenik zapovjednika Četvrte i Desete krajiške divizije.[1]

Učestvovao je u borbama kraj Banje Luke, Bosanske Gradiške, Bosanske Dubice, Prijedora, Sanskog Mosta, u toku Četvrte neprijateljske ofanzive, u borbama za Sarajevo i drugim.

Naročito se istaknuo u jesen 1942. kada je poveo bataljon boraca preko rijeke Une, prodro do Cazina, zauzeo ga i na tom sektoru uspješno vodio mnoge borbe i početkom 1943, na Podvidaču, samo s jednim vodom dočekao i svladao nadmoćnijeg neprijatelja. U članstvo Komunističke partija Jugoslavije primljen je 15. novembra 1941.[2]

Nakon završetka rata Uroš Bogunović je 1952. završio Višu vojnu akademiju i nalazio se na istaknutim vojnim položajima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, boraveći pri tome u mnogim mjestima SR Hrvatske, SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine. Čin general-majora dobio je 1959, a penzionisan je 1963. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rajović, Radošin (1970). Jugoslavenski suvremenci: Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd: Hronometar.
  2. ^ Vojna encikopedija. 1970.CS1 održavanje: lokacija (link)
  3. ^ Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: "Mladost" Beograd. 1975.