Enes Orman

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Enes Orman
Rođenje1921.
Ljubuški, Kraljevina Jugoslavija
Smrt4. februar 1944(1944-02-04) (22–23 godine)
Česim, Konjic, Kraljevina Jugoslavija
RatoviDrugi svjetski rat
VojskaNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
JediniceMostarski partizanski bataljon
OdlikovanjaOrden narodnog heroja

Enes Orman (Ljubuški, 1921. - Ćesim, Konjic, 04. februar, 1944.), bio je jugoslavenski partizan i Narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poticao je iz službeničke porodice. Osnovnu školu je završio u Ljubuškom, gimnaziju u Sarajevu.[1] Nakon toga je počeo studije medicine na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Bio je aktivan u studentskom pokretu i studentskim organizacijama, nakon čega je 1941. godine bio primljen u članstvo tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Nakon okupacije Jugoslavije, aprila 1941. godine vratio se u Hercegovinu, gde se u Mostaru uključio u rad na pripremama oružanog ustanka.[2]

U Mostarskom bataljonu[uredi | uredi izvor]

Delovao je kao ilegalac u okupiranom Mostaru, a posebno se istakao u izvođenju dobrovoljaca iz Mostara i njihovom prebacivanju na oslobođenu teritoriju, gde su stupali u partizanske jedinice. Decembra 1941. godine je i sam napustio Mostar i otišao u Konjički partizanski bataljon. Nakon isticanja u nekoliko akcija u kojima je učestvovao, postao je najpre komandir voda, a potom politički komesar čete.

Početkom juna 1942. godine, kada se njegova jedinica sukobila sa muslimanskom milicijom u selu Dramiševo, kod Konjica, Enes je sa još dvojicom boraca-bombaša uništio neprijateljsko uporište.

Četnički puč[uredi | uredi izvor]

U noći 14/15. juna četnici su sproveli pripremljenu organizaciju i poslije ponoći izveli puč u bataljonu. Nikome od partizana nije padalo na um da se tih dana održavaju ilegalni sastanci manjih i većih grupa mještana, boraca 1. čete iz Bijele i sa Boraka, sazvanih od četničkih kolovođa. Prvo su na položajima razoružali partizane i pobili ih bez pucnjave, noževima, da ne bi digli uzbunu. Enes Orman se nalazio u grupi od 30 partizanskih boraca, koja je bila iznenada napadnuta u zgradi škole u selu Bijela kod Konjica.[2]

Opkolivši školu prije svitanja, 15. juna, četnici su, oko 3 sata izjutra, osuli oštru paljbu na prozore škole i bacali bombe. U školi je među borcima na spratu i u prizemlju zakratko nastala pometnja i zbunjenost. Na prozore su postavljeni ležaji od dasaka da se tako spriječi ubacivanje bombi. Odmah zatim otvorena je vatra iz pušaka i jedinog mitraljeza na napadače. Enes Orman se tada popeo na krov škole i sa snajperskom preciznošću je ubio nekoliko četnika, među kojima i komandira čete, što je izazvalo pometnju kod četnika. Pred veče, dok su četnici bili na večeri, bačene su dvije ručne bombe sa izlaza na spratu i prizemlju škole, a zatim je otpočeo proboj jurišem iz zgrade. Poginulo je pet boraca.[3]

Grupa na čelu sa Enesom Ormanom probijala se prema Neretvi. Sačinjavali su je: Mustafa Bobić, Mustafa Grabovac, Sulejman Leho, Omer Livnjak, Stjepan Pavlović, Branko Premužić i Mehmed Taso. U blizini Konjica su svi pohvatani od domobranske jedinice i predati ustašama, koji su ih zatvorili. U jednom danu tri neprijatelja. Veoma brzo ih je oslobodila grupa boraca Mostarskog bataljona.

Nakon oslobađanja iz ustaškog zatvora, Enes se vratio u bataljon, gde je bio postavljen na dužnost političkog komesara čete. Novembra 1942. godine, prilikom borbi za oslobođenje Jajca, nalazio se na čelu grupe bombaša. Kao bombaš učestvovao je u teškim borbama Mostarskog bataljona u bici za Prozor tokom koje je iz stroja bilo izbačeno više od 200 neprijateljskih vojnika, zaplenjena dva topa i dosta drugog materijala.[4]

Četvrtog februara 1944. god. partizanska grupa u kojoj su bili Mehmed Trbonja, Fadil Riđanović i Enes Orman upali su u kuću jednog četničkog komandanta, jednog od četničkih kolovođa u puču 1942. godine. Zatekli su ga s ukućanima u sobi pored peći sa otkočenom puškom. Trbonja je otpočeo pregovore s njim, pozivajući ga na partizansku stranu i garantovao mu život. Kako se njihov razgovor otegao, mada je već izgledalo da će četnik pristati na Trbonjine prijedloge, Orman je ustao i nervozno povikao: "Dosta više natezanja, daj pušku", uhvativši za cijev puške u četnikovim rukama. Četnik je opalio i na mjestu ubio Ormana.[2]

Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, Enes Orman je proglašen za narodnog heroja[5]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Narodni heroji Jugoslavije (knjiga). Beograd: Mladost. 1975.

Reference[uredi | uredi izvor]