Idi na sadržaj

Atlantska povelja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Atlantska povelja
"Riviera"
Sastanak Churchilla i Roosevelta na brodu Prince of Wales
Država domaćinNewfoundland i Labrador
Datum9–12. august 1941.
LokacijaPomorska stanica Argentina
GradZaliv Placentia
UčesniciSjedinjene Američke Države Franklin D. Roosevelt
Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill
PrethodiDeklaracija Ujedinjenih nacija
SlijediLondonska deklaracija
Ključne tačke
Atlantska povelja

Atlantska povelja je dokument koji su sastavili američki predsjednik Franklin D. Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill u Placentia Bayu u Newfoundlandu (Kanada) 14. augusta 1941.[1][2] Atlantska povelja je sadržavala četiri, takozvana, Rooseveltova pravila koja je iste godine objavio u Povelji o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha. Sa Churchillom je potpisao i Zakon o zajmu i najmu, kojim je omogućio američku pomoć u borbi protiv sila Osovine. Atlanska povelja značila je začetak Ujedinjenih nacija.

Ova povelja nije nikakav ugovor između dvije sile, nego predstavlja potvrdu zajedničkih principa u nacionalnim politikama obje zemlje kojima oni polažu zajedničke nade za bolju budućnost svijeta. U tekstu povelje se kaže kako se nadaju da će nakon konačne pobjede nacizma biti stvorene mogućnosti za siguran život ljudi u granicama svojih zemalja. No, to se neće moći dogoditi ukoliko se zemlje nastave naoružavati na kopnu, moru ili u zraku. Tekst ukazuje na želju uspostave jedne svjetske organizacije koja će biti kadra osigurati svjetski mir i dijalog među nacijama. U zemljama koje su bile pod nacističkom čizmom u toku II svjetskog rata, povelja je dočekana kao poruka nade i mira te uspostave jedne svjetske organizacije bazirane na različitostima svjetskih morala.

Kratko nakon Churchillovog povratka sa sastanka, predstavnici deset vlada sastali su se u Londonu i podržali principe Atlantske povelje potpisivanjem deklaracije u septembru 1941, a riječ je o Sovjetskom Savezu i devet okupiranih zemalja Evrope: Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Grčkoj, Norveškoj, Jugoslaviji i Charlesu de Gaulleu u ime Francuske.

Povelja je inspirisala nekoliko drugih međunarodnih sporazuma i događaja nakon rata. Raspad Britanskog Carstva, formiranje NATO-a i Opći sporazum o carinama i trgovini proizašli su iz Atlantske povelje. Godine 2021. dokument pod nazivom Nova atlantska povelja potpisali su predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden i britanski premijer Boris Johnson na svom prvom sastanku u Cornwallu.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "British Navy Ships--HMS Prince of Wales (1941–1941)". history.navy.mil. Arhivirano s originala, 28 January 2001.
  2. Baker, Melvin; Neary, Peter (25. 7. 2016). "Governor Sir Humphrey Walwyn's Account of His Meetings with Churchill and Roosevelt, Placentia Bay, Newfoundland, August 1941". Newfoundland & Labrador Studies. 31 (1).
  3. "Biden, Johnson sign new Atlantic Charter on trade, defense amid Covid recovery". NBC News (jezik: engleski). 10. 6. 2021. Pristupljeno 10. 6. 2021.

Izvori

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]